|   | |||||
| Naslovna  | 			Arhiva  | 			Pretraga  | 			Redakcija  | 			O Bosnjaci.Net  | 			Kontakt  | 
			
			Bosniaks.Net   | |||||
|  | Poezija  U povodu 11. jula - Dana genocida, kada je Srebreničanin Ramo Osmanović dozivao svoga sina: Oooo... Nermine.... SVJEDOCI 
 Letom se svojim zaklinju ptice, gladnog je trbuha, otac sina u smrt zvao. Jeste, čuli smo, tako je bilo, sunčevim svjetlom, kunu se kosti iz jama. Ramazanskim postom se postači kunu, da je u neznanju, otac sina, dželatu u ruke zvao. Ranim se sabahom zaklinje dan, suhih je usta, u gradu srebra, otac Nermina pod nož zvao. Od ibreta je tog dana, kamen avaz pustio, ropac nedužnih nadjačao: Ne vjeruj Ramo dušmanu! Ne vjeruj Ramo dušmanu! I dan danle nišani potočarski, dovu k nebu dižu, da Bog da se u Bošnjaka takav ne rodio više! Da Bog da se u Bošnjaka lakovjerni ne rađali više! 
 | ||||