Šefka BEGOVIĆ-LIČINA: Ako usput sretneš dželate, ne spiraj im krv sa kame, puške i ruku. Neće se saprat. Upamti! Zlo se u korijenu rađa, a vrijeme ga stoljećem saprat ne može! To u zločincu krkolji dok je vijeka i svijeta. Pečat i žig srama se prenosi sa koljena na koljeno drugo. Pitaj ih samo, da li spavati mogu sa rukama krvavim? Je su li bošnjačkom krvlju dželatsku glad i žeđ utolili?

Ne gazi krv koju zemlja Bosna još upila nije!

Ne beri kadife, zlatne su pletenice curice Lejle, u Žepi ubijene.

Ne diraj crvene ružice, stidni su obrazi nevjeste Mehagine, u Srebrenici obeščašćene!

Ne miriše ljiljane, iznikle iz bijelih košulja sinova Havinih, pojedinačno upucanih!

Ne gazi žute nevene plavokosog maksuma Zaima, na oči majčine obješenog!

Ne skupljaj travi rosu, majčine su suze tu čemerom iskapane.

Ne gnječi nogom nenine oči, naživo joj izvađene!

STRANČE, POLAHKO BOSNOM HODI!

Ne vrijeđaj ranu maksuma Osmana, žicom zadavljenog!

Ne prati krvavi trag bosih, ožuljenih nogu sakatih!

Ne slušaj po šumama odjek vapaja i jecaja!

Ne plači u Potočarima danas nad kostima tabuta suhih, zelenih!

I ako mogneš, izuči deset hiljada Fatiha, taman koliko ih je.



STRANČE, POLAHKO BOSNOM HODI!

Ako usput sretneš dželate, ne spiraj im krv sa kame, puške i ruku. Neće se saprat.

Upamti! Zlo se u korijenu rađa, a vrijeme ga stoljećem saprat ne može!

To u zločincu krkolji dok je vijeka i svijeta. Pečat i žig srama se prenosi sa koljena na koljeno drugo.

Pitaj ih samo, da li spavati mogu sa rukama krvavim?

Je su li bošnjačkom krvlju dželatsku glad i žeđ utolili?

POLAHKO BOSNOM HODI, STRANČE!

Po zemlji Bosni, slušaj pjesmu iz prkosa bošnjačkog ispjevanu. Omiriši krv bosansku što joj na zumbul i zambak mirišu.

I upamti da se Bošnjak ne sveti, ne mrzi, ali zato vječno pamti i vječno prezire!