Musliman je riječ složena iz dvije riječi jedne arapske; muslim=pokoran Bogu i jedne njemačke; mann=čovjek. I, kao što vidimo riječ musliman, koju za sebe koriste monoteisti-muslimani svijeta, a koja je naznačena i u časnom Kur'anu, na našem jeziku bila bi =čovjek pokoran Bogu.
I s povijesnog aspekta, uzimajući u obzir istinski povijesni razvoj kako evropske tako i svjetske civilizacije, relevantnim ispitivanjem koja bi obavili dovelo bi nas, ali i sve druge do činjenice da je dotična riječ doista arapsko-njemačka složenica iz perioda ranijih Monoteizama, ili iz perioda Aristoteloalexandrovog Monoteizma koji traje od IV. stoljeće p.n.e do IV.stoljeća n.e., ili pak Arijanizma od IV.stoljeće n.e. do polovine VII. stoljeća n.e. kada je već polovinom VII. stoljeća ova riječ upotrebljena u Objavi, a kada su, može se tvrditi, u periodu prije nego što je i usvojena većinski svi narodi Evrope pa i Svijeta, zahvaljujući uticaju Alexandra Velikog, ispoljavali isto monoteističko vjersko učenje i na toj osnovi uspostavljali zajedništvo i usvojili riječ kojom je bio obilježen poklonik ovog vjerskog učenja.
Vjerovanja što se tiče, i na tom principu uspostavljanja vlasti, u ranim stoljećima razvoja civilizacije Svijet je, od IV. stoljeća p.n.e. bio zapljusnut Monoteizmom, koga je u većini zemlja Svijeta inkorporirao Alexandar Veliki( Kur'an, XVIII. 83.-105. ) na kome će se i u kasnijim stoljećima, u većini država Svijeta, održavati vlast. Evropljani, narodi Orijenta, Srednje Azije i Indonezije, kao i Sjeverne Afrike uspostavljali su vlast najviše na Monoteizmu, a od polovine VII. stoljeća na njegovoj kruni, na Islamu, i odatle mnoge riječi koje su koristili monoteisti imaju korijene iz jezika onih naroda koji su temeljito ispoljavali Monoteizam. Tu su engleske, njemačke, romanske, latinske, grčke, sirijske, perzijske pa i slavenske riječi. Dakle, riječ musliman je nastala- prihvaćena od pristalica Monoteizma prije nego se Arijanizam Objavom od Allaha dž.š. a uplivom Muhammed a.s. učenja razvio do Islama, a islamiti Svijeta koriste je i danas i njome označavaju onoga koji vjeruje u Jednog i Jedinog Stvoritelja. Po Kur'anu časnom: Musliman je sljedbenik Ibrahim a.s. (Abraham) vjerskog učenja koje se zasnivalo na Monoteizmu.
Da potsjetim: Monoteist-musliman je vjernik u Jednog Boga-Stvaraoca svega koji nije rođen i niti rađa. Svetotrojni vjernici, po ovoj definiciji, nisu monoteisti.
Nakon ovih uvodnih napomena evo i teksta:
Kada je 1978. godine O. Kronsteiner, kao historičar- filolog, svojim radom u onomastici, na vidjelo povijesti, iznio svoja zapažanja- pronalaske koja je uočio radeći na Srednjovijekovnoj povijesti (VI. i VII. stoljeće) jednog dijela Alpa, konkretno Bavarska, mnogi hrvatski historičari, novijeg doba, njegove radove počeli su tumačiti na njima jedino mogućoj osnovi, a to je da pojedini toponimi i pojmovi iz tog dijela Bavarske, koje navodi i koje je proučavao Kronštajner, za njih, imaju nazive sa hrvatsko-slavenskim riječima zahvaljujući i to, kao, hrvatskom katoličkom življu koje je emigriralo u te dijelove Južne Austrije prilikom najezde Turaka u Hrvatsku. Međutim, ako su Hrvati i emigrirali u Bavarsku oni to nisu mogli činiti u VII. stoljeću nego, jedino, kasnije u XVI.stoljeću kada je po tim historičarima Turska osvajala Hrvatsku, a riječi su iz VII. stoljeća.Te svoje zaključke hrvatski povijesničari temelje na povijesnom učenju da je Hrvatsko stanovništvo, kroz rana i srednja stoljeća, bilo isključivo katoličke vjerske provenijencije, a da je, kao Turskim osvajanjem moralo bježati i kuda će nego u Bavarsku, gdje su po njima živjeli katolici. Međutim, do istih jezičkih rezltata došli bi filolozi-onomasti i u svakoj od okolnih zemalja: Sjevernoj Italiji, Švicarskoj, Mađarskoj, Bosni pa i samoj Hrvatskoj samo kada bi se tim problemom počeli serjozno baviti, jer je u svakoj od nabrojanih zemalja stanovništvo koristilo iste riječi za određene pojmove, jer bili su politički organizovani, na istim vladarskim principima, kroz avarskoislamsku vlast.
Bez obzira što historičari zapada, kada žele da objasne kršćanski upliv na vladanje u Evropi, navode činjenicu da je Islam mlađa religija od Krščanstva i kao na Islamu se nije mogla razvijati Evropska civilizacija prije nego na Kršćanstvu, oni griješe. Griješe iz razloga što je Islam samo viši stepen Arijanizma koji je Monoteizam, a na Arijanizmu su narodi Evrope uspostavljali vlast od polovine IV.stoljeća n.e.pa do polovine VII. stoljeća kada se Arijanizam nadgrađuje Islamom i kada narodi Evrope uspostavljaju vlast na Islamu. Iz nemogućnosti uspostave ove teorije kršćanski povjesničari, kada uoče da je u nekoj od zemalja bilo neko drugo vladanje koje nisu mogli dovesti u kontekst kršćanskog vladanje, kao što je i ovaj primjer sa Kronstainerovim proučavanjem, onda prave konstrukcije kako bi sva povijesna gibanja provlačili kroz kršćansku matricu ''Evropa je uspostavljana na Kršćanstvu'' i tako od povijesti kao nauke prave nenaučnu, neživljenu-konstruisanu povijest. Kršćanstvo, kao nova religija, definisana je na svetotrojstvu i ne odmah nakon novog milenija, nakon Isa. a.s. djelovanja, nego tek polovinom IV. stoljeća kada ga kao svetotrojno vjersko učenje definiše Gregorije Nazijanski-Bogoslov. Povijest pokazuje, a ne onako kako nam predočavaju evropski povjesničari, da na svom vjerskom učenju dugi niz stoljeća pobornici katoličanstva nisu mogli održavati vlast jer su monoteisti bili agilniji i rekao bih uhodani u uspostavljanju vlasti. Monoteisti Evrop su stoljećima i sve do XIII. stoljeća u kontinuitetu samo iz nižih monoteističkih vladarskih sustava, dograđujući ih, uspostavljali vladanje novim monoteizmima pa je na taj način u VII. stoljeću, u svim Evropskim državama uspostavljena vlast na Islamu, koji su kao vladarsko uređenje promovirali Avari, a onda se to vladanje, od strane evropskih povjesničara koji povijest propuštaju kroz svoju kršćansku matricu, u Evropi, označilo ne kao islamsko vladanje, nego kao vladanje na paganstvu a koje su provodili ''osvajači'' Avari. Iz ovog perioda su i dukat kralja Mersije-Engleske sa Šehadetom, iz ovog perioda su i onomastička obilježja-nazivi za petak u Njemačkoj i Engleskoj, Frei Tag. Iz ovog perioda su i nasilna rušenja avarskih teokratija u XIII. stoljeću i uspostavljanja katoličanstva na sili, kada evropske države postaju po prvi put kršćanske teokratije itd.
Na civilizacijskim ostacima, u Evropi, koji ne pripadaju kršćanstvu, a zapažaju se, treba serijozno i povijesno-argumentovano tražiti prave uzroke od kuda da su tu jezičku zaostavštinu, ovdje konkretno avarsku, ali i poneke prividno hrvatske riječi, koristili žitelji Bavarske-Njemci i to u VII. stoljeću, a ne povijesnim konstrukcijama dolaziti do rješenja. Jedan od pionira uspostave povijesne realnosti u Bavarskoj na onomastici bio je Kronstainer i kako je to on uradio ja ću se djelimično pozabaviti analizom tog rada i uputiti čitatelja na put istine, a ne na put onih koji su zalutali.
Radi se o tome da je Kronstainer, sredinom druge polovine predhodnog stoljeća, ispitujući toponime i još neke onomastičke slučajeve na Alpima, regija Bavarska, uočio-otkrio da su u ranim srednjem stoljećima u tom dijelu Austrije, ali i Sloveniji-predjeli koji spadaju u područje Južnih Alpa, živjeli narodi koji su organizovani u jednoj političkoj zajednici, za neke predmete, ali i pojmove koristili riječi koje ne pripadaju njemačkom, ali ni slovenskom govornom području, dakle niti njemačkom jeziku, koji danas koristi stanovništvo tih dijelova Austrije, ali niti onog dijela Slovenskih Alpa gdje se, danas, govori slovenski jezik. Kronsteinerova dobra strana je ta da on tvrdi da je kroz VII. i VIII. stoljeće uspostavljana vlast u Bavarskoj koja nije kršćanska, ali loša strana je ta da on tu vlast ograničava na samo dva stoljeća, jer ona se, u nešto modifikovanim sustavima održavala sve do 1664. godine, do bitke kod Gerharda, kada su katolici, slomivši otpor muslimana Bavarske, preuzeli vladanje ovim dijelom Bavarske od muslimana.
Te riječi, po njemu, imaju korijene ili u turskom ili u perzijskom, ali neke i u hrvatskom jeziku. Hrvatski povjesničari, i samo iz razloga što su neki toponimi sa slavenskohrvatskim nazivima, pokušaće tu povijesnu činjenicu objasniti, na već ranije napomenut način, u smislu da su te riječi u Bavarsku donijeli Hrvati katolici bježeći od Turaka. Međutim, to ga neće biti baš tako. I Kronstajnera je najviše zagolicala riječ ''hrvat'' koja se kao prefiks ili kao sufiks nekih riječi-pojmova pojavljaje u starom vremenu oko 20 puta, a do dana današnjeg ostalo je još desetak takvih pojmova. Osim toga, radeći na istaknutoj jezičkoj zaostavštini, otkrio je da su, u tom periodu, stanovnici ovih predjela koristili i neke druge riječi koje su koristili i Hrvati u Hrvatskoj, ali da ne pripadaju slavenskom jeziku, a što je sa povijesnog aspekta vrlo značajno jer se radi više o vojnim terminima avarskog ustrojstva države. Međutim, što je najbitnije, on konstatuje da se te riječi počinju koristiti od perioda kada su narodi ovog dijela Bavarske bili pod uticajem, kako on navodi, Avarsko-slovenske uprave. A, da je, što se jezika tiče, u širem kontekstu, prevladao slavenski jezik nad Avarskim tako da se može konstatovati; da se avarski utopio u slavenski, te da su, u tom slučaju, od Avarskog jezika korišteni samo avarski vojni termini. Vladavina Avara, po njemu, bila je, u tom dijelu Austrije, negdje oko 200 godina, od kraja VI. do kraja VIII. stoljeća.
U svom radu Kronstainer navodi i interesantne podatke, koje je još 1950. Iznio E. Zolner , a to je; da su župani i kani, iz tog perioda, imali turska imena. Među njima, on navodi župana Fisa iz 777. godine, te Gorazda i druge.
Dalje, u svom radu Kronsteiner navodi i one riječi koje su ostale u određenim zapisima , ali i kao usmeno predanje, a koje su označavale status pojedinih ljudi , najčešće u smislu vojnog organizovanja, a to su:
( Uz napomenu da su iza znaka jednakosti Kronstajnerova značenja, istih, na slavenskoj varijanti )
- ban= bogat čovijek,
- Kagan-kan = vođa, vladar,
- gazis= prijatelji,
Za ovu riječ-gazis Kronstainer nije imao adekvatan termin te je mislio da riječ prestavlja u množini prijatelje- drage osobe. Oko ove riječi, na istom skupu povjesničara, kada je on u Ljubljani izlagao svoj rad, vodila se i polemika, te su, prema nekom od historičara koji je radio na Hauptmanu, predpostavili da se radi o Hauptmanovim kaserima, kako je Hauptman nazvao gazije.
Međutim, za nas Bošnjake tu nema dileme, to je riječ koja se pojavljuje u upotrebi i u Bosanskom jeziku a označava borca za Islam-gazija.
Četvrta riječ bila je ;
- Župan= nad ban.
Kronstainer misli da ova riječ predstavlja onog ko je predpostavljen-nadređen banu, mada ona predstavlja titulu nižu od bana.
- Tu je i riječ: hiža=kuća
Ovu riječ Slaveni, uzimaju kao izvorno slavensku riječ. I, mnogi misle da je hiža čisto slavenska riječ, jer se pojavila u rana srednja stoljeća, kada, kao, nije bilo orijentalnog uticaja na zapadne jezike, jer, za njih, do većeg istočnjačkog upliva na jezik Slavena dolazi tek sa Turskom, a to je, za njih, tek XV-to stoljeće, a kao što vidimo, kod Kronstajnera, ona se javlje u VII.stoljeću. Po korijenu, i ona je istočnjačka riječ, jer arapski: hidžab, egipatska varijanta hižab je pokrivka. (Odatle, i naziv za žensku muslimansku nošnju-hidžab, ali i za vjersku kuću starih Bošnjaka - hiža.)
Mnogi toponimi , posebno, oko starih utvrđenja za koje Kronstajner veli da su ih pravili Avari , kao strateška mjesta za odbranu svoje teritorije, nose nazive prema pojedinim istaknutim ljudima koji su predvodili narod , nešto slično kao kod nas Hercegov grad –Blagaj itd.
I danas, u okolici Beča, neki toponimi imaju nazive : Haider Berg,( Hajdarovo brdo), Schahin Wald ( Šahina šuma ) itd.
Može se konstatovati, da Kronstainer nije mogao pronaći vezu između ovih jezičkih ostataka –toponima, te migracije nekog od slavenskog plemena Hrvata koje bi se doselilo u Alpe, jer su riječi sa orijentalnom osnovom i koristili su ih oni koji su nosili istočnjačku kulturnu orjentaciju, a ne zapadno kršćansku.
On zaključuje, na način, da kaže, da su u tom dijelu Bavarske živjeli anonimni Hrvati i zasigurno imali vođe koji su nosili tursko-avarska imena, ali ne govori konkretno o avarskoislamskom vladarskom obliku, kojeg su upražnjavali žitelji Bavarske. Ali, za pravu povijesnu istinu upravo njegov zaključak dovodi nas u situaciju da iznesemo tvrdnju da je to bio period avarskoislamskog vladanja koji je bio nadgradnja ranijeg monoteističkog arijanističkog vladanja.
Kronštajner svojim zaključivanjem nije mogao odgonetnuti od kuda u tom dijelu Bavarske ovi jezički termini i onda to povezuje sa avarskim osvajanjima, te sa anonimnim Hrvatima. A, za uspostavu povijesne istine kojoj svi stremimo najbitnije je to da su recimo, ti gore, nazovi, bavarski Hrvati, imali avarsko-turska imena, što nije slučaj za katoličko stanovništvo tih dijelova Alpa.
On nije mogao postaviti ispravnu tezu, jer nije mogao, iz razloga lošeg povijesnog znanja, u kontekst povijesne sitacije, koja se odvijala u ranim stoljećima novog milenijuma, ali ni u srednja stoljeća, istog, dovesti monoteističku- muslimansku vlast u Bavarsku, koja je imala i svoju vojsku, a koja je u to vrijeme djelovala u Bavarskoj, jer je većinsko stanovništvo Bavarske u tom periodu bilo monoteističkog duhovnog učenja.
Nije to mogao predpostaviti, jer se nije mogao izmigoljiti iz povijesno neutemeljene, a uspostavljene matrice, kada je u pitanju razvoj evropske civilizacije, da se Evropa civilizacijski razvijala na kršćanstvu. Ta ista matrica bila je grob istinske povijesti, a to je; da je Evropa od početka uspostavljanja država na teoktatskom principu bila uspostavljena na monoteističkom vjerskom učenju uspostave vlasti i to na početku prvog milenija na Aristoteloaleksandrovom monoteizmu, zatima na Arijanizmu, a u vremenu od polovine VII. Stoljeća na Avarizmu koji se uspostavljao na Islamu i odatle svi oni toponimi i ostali nazivi u Bavarskoj, a koji su sa orijentalnom osnovom.
Iz tih razloga tvrdim da je važeća evropska povijest uspostavljena na neživljenoj i konstruisanoj povijesti uklapajući sva povijesna gibanja u ''kršćansku matricu''.
Upravo, ovaj dio Kronstainerovih pronalazaka, za mene su jedan od mnogih i bitnih dokaza tvrdnje da su u tom dijelu Bavarske djelovali i Hrvati- muslimani, ako ne kao žitelji a ono kao vojnici organizovani u vojnim utvrdama, a da su vojne nazive preuzeli od tzv.Avara na čijim je temeljima zasnovana i kasnija strategija održivosti muslimana i u ovom dijelu Evrope.
Dominantno autohtono stanovništvo tih dijelova Alpa, tog vremena, bili su u južnim dijelovima Slovenci, a nešto sjevernije Njemci-Bavarci, po vjeri i jedni i drugi monoteisti. U kasnijim stoljećima, i konačno u XVII. stoljeću, nakon bitke kod Gottharda 1664. godine, kada su muslimani Bavarske poraženi od katolika evrope i kada je i Beč pao u katoličke ruke, i nakon pokušaja 1683. godine da muslimani Islamskog Komonvelta-Osmansko carstvo, a najviše Bošnjaci sa prognanim Njemcima Bavarske, povrate Beč muslimanima Beča, katolici Evrope sa domaćim katolicima uspjeli su odbraniti zauzeti Beč i u novoj ofanzivi-kontraofanzivi osvojiti južnoevropske muslimanske zemlje počevši od Mađarske preko Slovenije, Slavonije, Istre, Like i Krbave do rijeka Save i Dunava na Istoku i Une na Zapadu i prognati sve muslimane ovih zemalja u južne islamske zemlje pa i u Bosnu. I Bosna je tada pretrpjela mala osvajanja, njen zapadni dio-Krajinu i dio uz Savu, ali je 1737. godine sve što je izgubila nakon 1700. godine uspjela vratiti osim dijela Imotske Krajine.
Muslimansko stanovništvo koje je ostalo da živi u ovim osvojenim krajevima od strane evropskih katolika, a to su mahom starije osobe i žene sa nejači, morali su se prevjeriti iz Islama u Katoličanstvo, a za one koji su i dalje pokušali da ispoljavaju Islam formirani su sudovi inkvizicije koji su na najgroznije načine lišavali živta muslimane.