Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Abdullah ef. HODŽIĆ: Što si “veći”, “bolji”, “poznatiji”, “učeniji”, “važniji”, nisi to radi toga, već znaj da imaš veće obaveze i dužnosti da učiniš svijet ljepšim i ugodnijim za sve ljude i sva bića, ma ko oni bili i ma čemu pripadali. Kada bi tako ljudi razmišljali, bilo bi i nama u Bosni i Hercegovini ljepše, a, Boga mi, i u cijelom svijetu. Nažalost ovdje su mnogi naciju uzeli za Boga a tome ponižavajuće aminaju i neki vjerski velikodostojnici. Vjera im je samo na riječima, a jadni puk ih samo slijepo slijedi. I za to debelo plaća.

Iz današnje hutbe prvo ja, kao hatib/govornik, imam šta naučiti, zatim vi koji hutbu slušate, a i oni koji je pročitaju. A sigurno je da svi možemo biti bolji, da se trebamo promijeniti i na sebi, Boga mi, poraditi. Hutba je rezultat kazivanja jednoga šejha i mojih vlastitih opservacija.

Mudri Lukman savjetuje svoga sina da bude ponizan/skroman, pa kaže: “I ti ne okreći arogantno (osiono, oholo) obraz svoj ljudima, niti po Zemlji nadmeno hodi! Zaista, Allah ne voli hvalisavog ni gordog! U svom hodu odmjeren budi i glas svoj ti obori! Zbilja, najmrskiji glas je revanje magarca!” (Lukman, 18-19)

“I ti ne okreći osiono obraz svoj ljudima”, bukvalno znači ne budi arogantan, ne budi ohol, osion, bezobrazan, grub, ponosit, umišljen itd. S ljudima razgovaraj s poniznošću, s poštovanjem, sa smirenošću, razboritošću i tiho. Poboljšaj svoj karakter, svoje ponašanje, svoj govor, svoj način komuniciranja s ljudima. Unaprijedi to! Budi siguran da ti to bude ključ ulaska u Džennet!

Kada je Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., upitan za djelo koje će osigurati ulazak u Džennet, on je rekao: “Svijest o Allahu i lijepo ponašanje (visok moral).” Stoga je obligatna dužnost biti dobar čovjek, ponizan, skroman, bez obzira ko si, šta si i šta imaš. Možeš biti vrlo “moćna” osoba, možeš biti bogat, popularan, obrazovan, lijep, zgodan, da ti se svijet divi milom ili silom, možeš biti bilo šta u životu, ali moraš biti ponizan i skroman. Samo tako će te svijet voljeti, cijeniti i makar poštovati.

Čovječe, shvati da si samo broj kao i ostali ljudi. Samo si jedan od sedam milijardi ljudi čija je obaveza da se pokoriš Gospodaru svjetova, da ne remetiš harmoniju u kosmosu i da služiš ljudima i svim Božijim stvorenjima. Unaprijedi svoj moral, karakter, svoje ponašanje i ne okreći grubo svoje lice od ljudi, ma ko oni bili. Stvoren si da budeš čovjek koji će voljeti ljude i željeti im isto što i sebi.

Nipošto ne budi arogantan, drzak, grub, osion, umišljen i opterećen mislima da si bolji, važniji i veći od ostalih ljudi! Ne dozvoli da u tebi začne klica arogancije, koja se često manifestuje namrgođenim licem i riječima: “Znaš li ti ko sam ja?!” To potvrđuje događaj na aerodromu, kada je jedan od putnika zakasnio na let. Žena zadužena za čekiranje i ukrcavanje putnika se učtivo izvinila, rekavši mu da je zakasnio na let, da su vrata već zatvorena i da je avion spreman za polijetanje. On je rekao: “Ne, morate vrata otvoriti i omogućiti mi da se ukrcam!” Rekla je: “Izvinite, gospodine, ne mogu to uraditi. Zakasnili ste i avion treba da poleti.” U takvoj situaciji, ljudi koji imaju neku dunjalučku moć, zacrvenjelim licem i povišenim tonom ispoljavaju svoju silu. Namrgođena lica, razrogačenih očiju i visokim tonom joj je rekao: “Znaš li ti ko sam ja?! Znaš li ti ko sam ja?!” Ona reče: “Smirite se! (Na razglas se obraća prisutnima) Dame i gospodo, među nama se nalazi čovjek koji ne zna ko je on!”

Šta koga briga šta je on?! Šta smo ti i ja?! I mora li svako znati ko smo i šta smo mi?! Čim pomisliš da si neko i nešto, već si ništa! Znate, kada je čuveni filozof i učenjak El-Gazali pomislio da nešto vrijedi, da bi disciplinirao svoj nefs/dušu, otišao je u drugo mjesto da čisti javni zahod/WC. I mnogi među nama bi trebali tako disciplinirati svoje duše i svoj karakter! I to hitno! Zato, nikada i nikome ne recimo: “Znaš li ti ko sam ja?! Ako već hoćeš, onda znaj da si samo ljudsko biće kao i svi drugi ljudi.

Što si “veći”, “bolji”, “poznatiji”, “učeniji”, “važniji”, nisi to radi toga, već znaj da imaš veće obaveze i dužnosti da učiniš svijet ljepšim i ugodnijim za sve ljude i sva bića, ma ko oni bili i ma čemu pripadali. Kada bi tako ljudi razmišljali, bilo bi i nama u Bosni i Hercegovini ljepše, a, Boga mi, i u cijelom svijetu. Nažalost ovdje su mnogi naciju uzeli za Boga a tome ponižavajuće aminaju i neki vjerski velikodostojnici. Vjera im je samo na riječima, a jadni puk ih samo slijepo slijedi. I za to debelo plaća.

“I ti osiono ne okreći svoje lice ljudima!” Ne budi, dakle, arogantan, bezobrazan, osion, ohol! Ne umišljaj da si neko i nešto! Ako se takva misao pojavi, odmah padni na sedždu! Sedžda je lijek. Što si bliže tlima, to si bolji i veći. Peri noge svojim roditeljima. Ljubi im stopala, jer je pod majčinim stopalima Džennet.

Služi ljude pa zaradi Džennet, onako kako je radio veliki hazreti Omer! Ne diži se, jer ako si danas neko i nešto, sutra lahko možeš biti niko i ništa! I to tako obično i biva. Pazi se da ne padneš u zaborav čak i od onih koji su ti hipokritično ljubili skute, a danas te ne vide i čak se kriju od tebe! Kao da te ne poznaju, a draže bi im bilo i da te nema! Allahu ekber! Subhanallah! Estagfirullah!

“I ne hodi po Zemlji nadmeno!” I ne misli da samo ti postojiš i da se cijeli svijet treba oko tebe okretati, pažnju ti pridavati, diviti ti se. Shvati da si ti radi svijeta a ne svijet radi tebe. Budi sluga a ne traži da tebe služe! Budi rob a ne robovlasnik! Ne traži da svi misle kao ti i da ti se licemjerno smiješe. Ne misli da posjeduješ cijeli svijet. Kad te je majka rodila nisi ništa imao a i s dunjaluka ćeš otići bez išta! Misli na pitanja koja će ti biti postavljena u kaburu i na Sudnjem danu. Razmisli da li si ispunio svoju misiju. Jer, sutra je kraj, sutra si prah i sutra je proživljenje i vječni život. Prolazni život treba maksimalno iskoristiti da se vječno živi. Mi smo tu da živimo i poslije smrti a ne da padnemo u zaborav još za života.

Bog je Jedan i Jedini. No, svako vrijeme ima svoja božanstva, među ljudima i stvarima. Nekada je bilo poželjno da se Boga psuje, vrijeđa i da se obezvređuju vjernici, i to je bio vid progresa. Često se čulo: “Ja sam vaš bog i batina!” “Ja ga ili ju obožavam!” “Ona je boginja!” “On je moj bog!” Estagfirullah! Znaj da će mladost proći, a starost i smrt će doći. Proći će i ljepota i zategnuto lice će postati izbrazdano borama. No, važno je imati srce neizbrazdano.

Nedavno je jedan Indonežanin proslavio 146. rođendan pa mu je jedina želja da umre. I bogati Rokfeler, kojemu život produžavaju transplantacijama srca i ima želju da i do dvjesta godina dogura, mora dušu ispustiti. Zato čuveni perzijski naučnik i pjesnik Omer El-Hajjam kaže: “Čovječe, da živiš stotinu, petsto i hiljadu godina, pa šta, opet će smrt doći!” Došla je i Nuhu, a. s., koji je živio, kažu historičari, preko 1400 godina, pa je za život rekao da je kao da je na jedna vrata unišao a na druga izišao! Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber!

Pa, gdje smo ja i ti? I šta smo mi? I ko smo, zbilja, mi?! Tako ti Allaha, imamo li obraza da pomislimo da smo veći i od jednog atoma?! Ma, atom je ogroman. Bili smo u začetku, kako kažu naučnici, samo jedan desetohiljaditi dio milimetra, ili još manji!! La ilahe illellah! A danas mnogi glume neke veličine! Kakva hrabrost i arogancija! Čovječe, ne budi arogantan! Nisi postojao, pa si tako malen, čak i pod mikroskopom nevidljiv bio, a ako već hoćeš da budeš velik i veći od cijelog kosmosa, onda na sedždu padni i služi Uzvišenome Bogu i svim ljudima, i svim Božijim stvorenjima. Samo tako možeš biti velik na prolaznom i vječnom životu.

Ne pravi selekciju među ljudima, a sud prepusti Uzvišenom Allahu. Pomozi siromašnima, bolesnima, gladnima, obespravljenima, napaćenima, ma ko oni bili. Pomozi i griješnima i onima koji su u zabludi i na stranputici. Baš njima je i potrebna pomoć.

Sjeti se Ibrahima, a. s., kad ga je pijanica zamolio da kod njeg prenoći a on ga odbio, pa kada je otišao Allah, dž. š., ga je ukorio riječima: “O Ibrahime, Ja ovog čovjeka trpim cijelog života a ti ne možeš jednu noć!” Ibrahim, a. s., se pokajao, te pohitao da ga pronađe i vrati na konak. Subhanallah! Kako je divan islam i kako se duše osvajaju!

Da bi se vidjelo kakvi su ljudi, nedavno se jedan novinar u jednoj od zapadnih metropola prerušio u beskućnika sa štakama i kolicima sa najnužnijim potrepštinama za život na ulici. Kada je beskućnik pao, prolaznici bi ga bez sažaljenja pogledali i nastavili sa hodom. No, kada se novinar preobukao u gospodina sa odijelom, kravatom i aktovkom, i kada je pao, svi su mu priskočili u pomoć! A znate ko je pomogao beskućniku? Drugi beskućnik! O Bože, izgleda da beskućnici i siromašni imaju bolje duše od gospode! Allahu ekber! No, nisu siromašni oni koji nemaju materijalnih dobara, već su siromašni oni koji nemaju dobre duše.

Čovječe, očisti svoje srce. Jer ako je ono čisto, bit će čisto i tvoje tijelo, tvoje riječi, misli, djela, a ako je ono zatrovano, i sve drugo će biti pokvareno. Pokoravajmo se Gospodaru svjetova, slijedimo Allahova Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., tijelom i dušom, riječima i djelima. Jer, ako se ne pokorimo Gospodaru svjetova, duše će poželjeti da se nama drugi pokoravaju. One će se uzdizati nad ljudima i poželjeti da njima upravljaju. To se danas upravo i dešava. Neracionalni i bolesni umovi uspijevaju zavesti i manipulisati masama.

Završimo današnju hutbu hadisi kudsijjom u kojem Allah, dž. š., kaže: “Uzvišenost je Moj ogrtač a veličanstvo je Moj veo, pa ko htjedne i u najmanjoj mjeri da Mi u njima dvoma bude ortak, uvešću ga, ravnodušno, u Moju vatru.” (Muslim, Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže)

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, popravi naše stanje, neka među ljudima vlada sloga, ljubav, mir, poštovanje, pravda, oslobodi nas arogancije, zlih misli i zlih djela, oprosti nam grijehe, popravi naše lično i opšte stanje, neka naše posljednje riječi budu La ilahe illellah, Muhammed resulullah, i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.