Muhamed FAZLAGIĆ: Postavlja se pitanje zašto bošnjački ili probosanski političari u BiH dozvoljavaju da sa sopstvenim bh. sredstvima neko kao Milorad Dodik finansira ideju destrukcije i raspada zemlje? Da li to iko spriječava i kako? Šta probosanski političari rade po pitanju lobiranja za opstanak Bosne i Hercegovine barem u sadašnjoj formi, ili su se složili sa njenom podjelom i samo traže krivca za njen raspad, tako zavaravajući gradjane koji su im dali povjerenje, a mudro izbjegavajući svoju sopstvenu odgovornost za ono što možda i slijedi.

U poslijednjih 48 sati, na žalost, svjedoci smo dvije vrlo negativne i obeshrabrujuće vijesti kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i njen status u svjetskim političkim odnosima. Prva vijest svakako se odnosi na članak koji je engleski diplomata Timothy Less publikovao u diplomatskom žurnalu Foreign Affairs. Za one koji iz bilo kojih razloga nisu upućeni u važnost ovog vanjskopolitičkog žurnala, potrebno je naglasiti da je Foreign Affairs konzervativni/republikanski think-thank ili inkubator odnosno labaratorija znanja, čiji je osnovni zadatak da formira mišljenje, ili da preporuči kakvu politiku bi trebali voditi izabrani konzervativni lideri u američkom Kongresu, Senatu itd. Kada bi ukratko željeli da sublimiramo substancu ovog članka, citirat cu jednog vrhunskog diplomatu i državnika, moglo bi sve stati u jednu rečenicu: ”Treba završiti posao oko etničkog čišćenja, a ostalo je pitanje vremena.” Sa ovom klasifikacijom članka, gotovo identična je i ocjena profesora Floriana Biebera, direktora Centra za studij jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Grazu, na analizu koju je u magazinu Foreign Affairs objavio bivši britanski diplomata i nekadašnji šef ureda Britanske ambasade u Banjoj Luci Timothy Less.

Druga vijest koja je također obeshrabrujuća je da je na inauguraciju američkog predsjednika Donalda Trumpa pozvan i predsjednik manjeg BH entiteta, Milorad Dodik. Iako na prvi pogled ove dvije vijesti i nemaju baš neke čvrste veze, ako izanaliziramo proces lobiranja Milorada Dodika i proces donošenja odluka u američkom političkom sistemu, slika postaje puno jasnija i kockice se nepogrešivo slažu u jednu cjelinu.



Svjestan da nikakva ozbiljna geopolitička promjena u svijetu ne moze proći bez saglasnosti najveće svjetske sile SAD-a, Dodik počinje sa borbom za njihovu ljubav i blagonaklonost, tako sto postaje klijentom jedne od lobističkih kuća Quinn, Gillespie and Associates. Samo u periodu od 2007. do 2010. godine, procijenjeno je da je Dodikova admistracija na račun ove kuće uplatila 5,6 miliona dolara. Kasnije, taj iznos se svakako povećavao.

Ko su ustvari Quinn-Gillespie & Asociates?

Jack Quinn je bivši savjetnik u Clinton-Gore adminstraciji i bivši profesor ustavnog prava na prestižnom Gergetown University u Washington D.C. Ed Gillespie je veoma poznata strateška politička figura republikanskog establišmenta. Nekada savjetnik Geroge W. Bush-a, Predsjednik Repubikanskog Nacionalnog Komiteta, a danas republikanski kandidat za guvernera Virdžinije i blizak prijatelj sefa kabineta Predsjednika Trumpa, Rienca Priebusa. U timu ove dvojice ljudi rade mnogi poznati politički stratezi koji imaju nelimitirani pristup svim političarima na Hill-u. Jedan od njih je svakako John Feehery bivši direktor komunikacija za dvojicu najuticajnijih republikanaca u Kongresu, Dennis Hastard-a i Tom Deleya-a. Tu je također uključen John Easton, šef kabineta republikanske senatorice iz New Hampshire Kelly Ayotte. Uglavnom, grupa ljudi koja može da pokrene, kreira i izvede do kraja određene političke ciljeve svojih klijenata.

Znači konzervativni istrazivački centar Foreign Affairs plasira ideju, lobističke i organizacije koje se bave političkim marketingom i konsaltingom, te ideje sugerišu izabranim političarima koji te sugestije kroz američki kongres, senat ili Bijelu kuću sprovode u dijelo. S obzirom da je nakon novembarskih izbora vlast u sve tri branše (Kongres, Senat i Bijela kuća) u rukama republikanaca, Edu Gilesppiu neće predstavljati nikakav problem da ideju koju je plasirao Timothy Less predstavi svom kolegi Priebusu, a on svom šefu Donaldu Trump-u i ostalim republikancima na Hill-u kao novi put kojim bi SAD trebale krenuti na Balkanu, a na opšte zadovoljstvo svog dugogodišnjeg i lojalnog klijenta Milorada Dodika. Sve ove aktivnosti su potpuno javne, apsolutno legalne i u skladu sa političkom tradicijom u SAD-u. Umjesto što se pojedini “probosanski” političari i mediji rugaju ili ismijavaju Milorada Dodika, njegov politički plan i njegovo eventualno prisustvo na inauguraciji, a drugi procjenjuju ili osuđuju etički nivo ukupne američke politike i prakse, možda bi bilo bolje energiju usmjeriti u drugom pravcu. Postavlja se pitanje zašto bošnjački ili probosanski političari u BiH dozvoljavaju da sa sopstvenim bh. sredstvima neko kao Milorad Dodik finansira ideju destrukcije i raspada zemlje? Da li to iko spriječava i kako? Šta probosanski političari rade po pitanju lobiranja za opstanak Bosne i Hercegovine barem u sadašnjoj formi, ili su se složili sa njenom podjelom i samo traže krivca za njen raspad, tako zavaravajući gradjane koji su im dali povjerenje, a mudro izbjegavajući svoju sopstvenu odgovornost za ono što možda i slijedi.