DŽAMIJA - CENTAR BOŠNJAKA: U subotu, 4. decembra 2016., imala sam čast, sreċu i veliko zadovoljstvo da zijaretim Bošnjački islamski centar Hamilton na poziv imama ovog džemata, hadži Ismaila ef. Fetiċa. Za Bošnjački islamski centar u Hamiltonu, sa sigurnošċu mogu ustvrditi da je to jedna divna, unikatna bošnjačka oaza u srcu Kanade, - u punom smislu i kapacitetu te riječi. Ne samo da me je oduševila i zadivila novoizgrađena, još u potpunosti ne završena džamija i centar, nego i njene gostoprimljive džematlije. Možda je hadži Edina Fetiċ, vrijedna aktivistkinja i hodžinica džemata najbolje, kratko i elokventno opisala ovu, još u progresu ljepoticu riječima,"naša džamija je ko' bombona!" I doista jest; slatkog exterijera i još ukusnijeg enterijera!

Prema kazivanju uvaženih džematlijki Hamiltona, s kojima sam provela veċi dio svoje posjete, o historiji gradnje džamije one s neskrivenom dozom ponosa govore da "ni jednu dnevnicu nismo platili - niti radniku niti majstoru. Sve su to naši ljudi sobom radili. Sve volonterski!" I doista je impresivno vidjeti novosagrađeni objekat, sa divnim kubetima, ukusnog vanjskog i unutarnjeg dizajna, ljepotica - u srcu Kanade. Želja džematlija Hamiltona je da im njihova novosagrađena džamija bude uvijek puna i ispunjena raznim aktivnostima. Da im bude centar za sve vjerske, kulturne i socijalne aktivnosti - u skladu sa vjerskim propisima. Prema riječima imama, Ismail ef. kao i dr. Emira Ramiċa, direktora Instituta za istraživanje genocida, Kanada, posebna im je želja da se Bošnjakinje Hamiltona i okoline aktivnije uključe u rad i organiozvanje džamije putem raznih aktivnosti i sekcija kako za žene tako i za omladinu. I dalje ističu da se samo zajedničkim i nesebičnim radom i snagama mogu se postiċi zavidni rezultati. Model na kojem je i napravljena njihova džamija - BOŠNJAČKA OAZA U SRCU KANADE.

Kako kažu džematlije Hamiltona, da je sve počelo u mjesecu mubarek Ramazana 1997. godine, s mladim i ambicioznim imamom Ismail-ef. Fetićem, a na inicijativu tada glavnog imama za bošnjačku dijasporu u Kanadi Tajib-ef. Pašanbegovića. Samo nekoliko mjeseci po dolasku i ambicioznog mladog imama Ismaila ef. u Kanadu organizuju se i prve u kućama Rizvana Huskića, Husrefa Mujkića, Hasana Dizdarevića i Seada Kadica. Zatim slijedi organizovanje vjeronauka u multietničkom islamskom centru Muslimanske zajednice Hamilton (Muslim Association of Hamilton), gdje je tadašnji predsjednik bio Bošnjak Smail Bećirspahić. Za ramazan slijedeće, 1998. godine, Tajib-efendija i Ismail-efendija počeli su blagovremeno da pripremaju rješenja, pa je, nakon nekoliko sastanaka s džematlijama, ugovoreno da se teravija klanja u jednoj prostoriji stambene zgrade na adresi 2520 Barton Street, u kojoj je živjelo dvadesetak bošnjačkih familija i desetak dodatnih u bližem komšiluku. Tu je održavana i vjeronauka, sve do početka 1999. godine. Usljed nemogućnosti da se pronađe adekvatan prostor za ramazan te 1999. godine, džemat je ostao bez organiziranih ramazanskih aktivnosti, što je izgledalo kao korak unazad. To je znatno utjecalo na početni entuzijazam, pa je trebalo vremena i napora da se povjerenje obnovi i da se krene naprijed. Pred kraj te godine, nakon jednog mevludskog programa, koji se mogao komotno nazvati "obnoviteljskim", vjerske aktivnosti su ponovo uspostavljene.

Uzimanjem, pod kiriju, prostorija na raskrsnici Quenston/Grays Road, 2000. godine, Bošnjaci Hamiltona pokazali su odlučnost da ozbiljnije krenu u pravcu utemeljenja džemata. Tu su se, s uspjehom, odvijale najvažnije vjerske aktivnosti i uporedo s tim sazrijevala je isvijest o potrebi osiguranja vlastitog prostora. U maju 2002. godine, realizirana je kupovina starije troetažne kuće s povećom baščom, na 202 Barton Street, općina Stoni Krik (Stoney Creek), gdje je bila najveća koncentracija Bošnjaka. Kuća je temeljito adaptirana i renovirana, pa su ionako dobre vjerske aktivnosti dodatno osjetno živnule. Kako se članstvo rapidno povećavalo, tako su rasli i snovi o većem i funkcionalnijem prostoru. Ismail-efendija je djelovao inspirirajuće i poticajno, što je među džematlija snažilo vjeru i samopouzdanje. Njegove liderske sposobnosti, znanje u vijeri, te njegov odnos prema svim bitnim komponentama bošnjačkog nacionalnog bića bile su krucijalno važni elementi za razvoj džemata u Hamiltonu. Uslijedila je kupovina kuće i oveće parcele zemlje. Komad zemlje znatno veće kvadrature, koji je istovremeno bio na prodaju s druge strane mesdžidskog imanja, Odbor nije se nije smio usuditi kupiti, jer je ocijenio da bi to bilo van domašaja njihovih finansijskih mogućnosti. Uz široku podršku članstva, moglo se početi s pripremama za projekat džamije i skupljanjem sredstava.

U 2012. godini, nakon što je Gradski zavod za izgradnju izdao građevinsku dozvolu za izgradnju džamije, pripreme su ažurirane, a postavljanje kamena-temeljca, zakazano je za polovinu juna 2013. godine. Za oko 12 godina postojanja, džemat je od statusa podstanara u podrumskim prostorijama uznapredovao do nivoa kad je postao sposoban da krene u projekat podizanja Allahove kuće, koja će biti ponos Bošnjaka Hamiltona i Kanade. Nema sumnje da je takvom rastu i napredovanju ogroman doprinos dao imam Ismail-ef. Fetić, koji autoritativno i veoma uspješno obavlja imamsku dužnost u Bošnjačkom islamskom centru - Hamilton od prvih priprema za njegovo osnivanje.



Tokom više od 13 godina djelovanja Bošnjački islamski centar Hamilton pokazao se kao zajednica vjernika sposobna da se bori za očuvanje i jačanje islamske, bošnjačke i bosanske komponente bošnjačkog bića, ali i da pomogne svojim članovima u integriranju u kanadsko društvo na način koji će im omogućiti da usvoje ono što je u njemu pozitivno, a da pri tom ne izgube ništa od svoje muslimanske i bošnjačke posebnosti. Rast broja članova u džematu priča je za sebe. Ako se ima u vidu da grad Hamilton sa prigradskim naseljima broji nešto više od 400 bošnjačkih porodica, a sadašnje članstvo džemata je više od 250, proizlazi zaključak da je oko 65 posto porodica, dakle dvije trećine, uključeno u džemat, što je, za dijasporu, skoro neuobičajeno visok procenat. Uz to, ohrabruje trend kontinuiranog povećavanja džematskog članstva. Više od 100 Bošnjaka radilo je u raznim odborima i komisijama, dok je nekoliko stotina djece pohađalo mektebsku nastavu i Školu bosanskog jezika, koju je osnovao profesor Emir Ramić.

Džemat svake godine organizira brojne manifestacije i programe a formirana je i biblioteka koja nosi ime najstarijeg džematlije i jednog od prvih bošnjačkih muhadžira. Izdato je na desetine brojeva Biltena, koga više od deset godina uređuje profesor Emir Ramić i koji je jedino bošnjačko pisano glasilo u Kanadi. Pored tijesne suradnje s bošnjačkim džematima u Sjevernoj Americi, naročito onim u južnom Ontariju, kao i s Kongresom Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bošnjačko-kanadskim humanitarnim društvom i Institutom za istraživanje genocida Kanada, imponira i nivo povezanosti džemata i kooperacije s lokalnim džematima, tj. džematima u Hamiltonu i okolini.

Svojom aktivnošću tokom proteklih godina Bošnjački islamski centar Hamilton pokazao je da džemat u životu vjernika ima društvenu i duhovnu misiju od ogromnog značaja. Zajedništvo u ime Allaha povezuje i snaži redove, čisti duše, budi srca i umove, rješava probleme. U isto vrijeme, to je najsigurniji štit u odbrani od stalno prijeteće asimilacije, izgubljenosti, zalutalosti.

Ističući islamski i nacionalni identitet kao osnovu i temelj svakoj zdravoj bošnjačkoj nadgradnji, naročito za Bošnjake u dijaspori, rukovodstvo džemata uvijek je imalo sluha i za brojne druge sadržaje i oblike djelovanja. Uz podržavanje spomenutih institucija, pružalo je podršku i Fudbalskom klubu Vratnik, Kulturno umjetničkom društvu Bosna u srcu, itd. Time je ispoštovalo obećanje dato u pismu o namjeri osnivanja: Da će džemat, prije svega, podizati islamsku svijest kod svojih pripadnika; raditi na jačanju njihove nacionalne, državotvorne i teritorijalne svijesti; posebno ulagati napore na planu okupljanja mladih na zdravim vrijednostima islama i izvornoj bošnjačkoj tradiciji.^[1]

***



BOŠNJAKINJE: Dr. Emir Ramiċ je svoje izlaganja počeo riječima: "IZA SVAKOG USPJEŠNOG DRUŠTVA I PORODICE STOJI ŽENA." Profesor Emir Ramić je dalje u svome uvodnom izlaganju iznio nekoliko najvažnijih rezultata istraživanja o ulozi Bošnjakinje u očuvanju i jačanju porodice, društva i države. Dr. Ramić je između ostalog rekao: "Porodica je osnovna ćelija društva, a žena ima nezamjenjivu ulogu u formiranju i očuvanju porodice i društva. Žena je uvijek bila stub ne samo porodice, nego nacije, države i društva. Time što upućuje porodicu na pravi put doprinosi da se ukupna zajednica, nacija, društvo i država kreiraju na bolji i humaniji način. Uloga Bošnjakinje je primarna kako u matici, tako i u dijaspori. Bošnjakinje su jake i sposobne odgojiti nove generacije. One čuvaju naciju, vjeru, porodicu. One su svjesne potrebe za očuvanjem i gradnjom bolje bosanskohercegovačke države, ali i bolje bosanskohercegovačke zajednice u dijaspori. Njima je bosanskohercegovačka država i društvo i bosanskohercegovačka zajednica u dijaspori pitanje opstanka ili nestanka. Priznaćemo da to nije često slučaj sa muškarcima. Zato Bošnjakinje trebaju nastaviti graditi savremeno, jako i civilizirano bosanskohercegovačko društvo, koje će biti garant opstanka novim generacijama, odnosno jaku i civiliziranju zajednicu u dijaspori koja će biti garant opstanka i jačanja bosanskohercegovačke, odnosno bošnjačke historije, tradicije, kulture, jezika. U toj važnoj misiji obrazovanje Bošnjakinja treba biti u fokusu. Ali ne samo obrazovanje već i davanje šanse ženama za liderstvom kako u matici, tako i u dijaspori. Primjer za ovo su srebreničke majke koje su pokazale da se njihov glas daleko čujemo i da je često uticajniji od glasa mnogih političara. dr. Ramić je zatim nastavio: Malo ko je toliko istrpio, malo ko je tako odlučno zasukao rukave i dao sve od sebe a opet ostao marginaliziran u matici i dijaspori kao Bošnjakinje.

Dr. Ramiċ je dalje u svome izlaganju istakao kako su "Stoljećima naše kuće i naša čeljad stajali na plećima Bošnjakinja koje su ponosno, uzdignute glave i dostojanstveno čuvale naš obraz, našu vjeru, naš narod, našu domovinu, našu dijasporu. Dakako, njihova uloga, veličina i značaj tek trebaju biti istraženi i po mjeri valorizirana. Agresivno genocidna strategija uništenja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka je kompletirana i atakom na Bošnjakinju. Samo onaj ko je dokučio i prepoznao značaj i veličinu Bošnjakinje, mogao je isplanirati i realizovati desetine hiljada silovanja naših majki, sestara, kćeri, nena i djevojčica. Samo takvi bolesni mozgovi mogli su planirati da se do te mjere ukalja i unizi čast naše žene Bošnjakinje. Zato su Bošnjakinje dokaz da nas se htjelo izbrisati sa lica zemlje ili barem duhovno, fizički, emotivno, biološki i na svaki drugi način slomiti. Nužno je da se ženi Bošnjakinji posveti više pažnje i da više prostora, kao i da se njena uloga sagleda i valorizira na pravi način. Tako bismo se barem djelimično iskupili prema njima i pomogli našim budućim naraštajima."

Poslije uvodnog izlaganja dr. Ramić je biranim riječima predstavio uvaženu Aišu hanumu Purak. Predstavljajući hanumu Aišu profesor Ramić je posebno naglasio njenu ulogu kao članice Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. Između ostalog je rekao, Hanuma Aiša je primjer žene kako se treba boriti za prava i slobode žene, primjer kako žena svojom ukupnom aktivnošću bori se za istinu i pravdu. Tako važna misija hanume Aiše zaslužuje podršku svih naših organizacija i zajednica.



Rad Instituta za istrazivanje genocida, Kanada, o borbi za istinu i pravdu na čelu sa dr. Ramiċem je od krucijalnog značaja za dijasporu ali i državu Bosnu i Herzegovinu. Imperativno je da se ova institucija podržava i promoviše na svim državnim i vjerskim nivoima. Prvenstveno zbog svoje integralne važnosti u učenju Bošnjaka njihovoj tragičnoj prošlosti i prevenciju i ponovljanje iste u buduċnosti. Njen rad je važan za sve Bošnjake, možda još i važniji za Bošnjakinje širom dijaspore a posebno Bosne. Tragično je da poslije svake agresije na suverenitet Bosne i Bošnjaka, hiljade i hiljade Bošnjakinja biva silovano. Broj silovanih u zadnjoj agresiji na Bosnu i Herzegovinu se broji od 30 do 50 hiljada Bošnjakinja. Institut za istrazivanje genocida, Kanada, je platforma sa koje se odgajaju Bošnjakinje poput mlade i hrabre heroine, Emine Bučan, 20-ogodišnje Bošnjakinje sa Bara (selo kod Sjenice), koja je u toku velike četničke ofanzive u januaru i februaru 1943.godine na Bihor, Pešter i Limsku dolinu, radi uništenja muslimanskog življa na tim prostorima, herojski branila svoju kuću, braću, sestre i komšije koje su četnici opkolili. Kada joj je nestalo municije pošla je u hambar da je preuzme, ali su je tada uhvatili četnici. Prepoznavši među njima komšiju - četnika obratila mu se riječima: „Krv neka ti je halal, a obraz mi čuvaj“. Komšija je shvatio značaj tih riječi i ubio ju je ne dozvolivši da je razjarena četnička grupa siluje. Ovaj čin žrtvovanja mladog života za odbranu djece, starih i iznemoglih, posebno za obraz, čast i dostojanstvo, ostaje kao simbol bošnjačkom narodu posebno muslimanki ženi, da su obraz i poštenje vrjedniji od samog života. Imajuċi na umu da agresori na ponosnu i prkosnu Bosnu uvijek koriste silovanje kao čin genocida, čišċenja i istrebljenja Bošnjaka sa bosanskih teritorija. Ovaj cilj naših komšija, i Srba i Hrvata, je od pamtivjeka i nikad se nije niti hoċe promijeniti. Na nama je da odgajamo Bošnjakinje kalibra žena iz Banja Luke, koje su 1737. godine, kada je napadnuta Banja Luka i okolina, sačinjavale čitavu jednu četu u odbrani Banja Like. U odgoju obrazovanih, samopouzdanih, ponosnih i hrabrih Bošnjakinja, Institut za istrazivanje genocida, Kanada, igra integralnu ulogu.

***

OD PREŽIVJELIH ŽRTAVA GENOCIDA I MUHADŽIRA DO USPJEŠNIH GRAĐANA KANADE: Dok sam obilazila džamijske prostorije u pratnji naših muhadžira, koji su mi s ponosom govorili historiju gradnje džamije, nisam se mogla otrgnuti slike naših muhadžira; Bošnjaka, koji su samo prije dvadestak godina preživjeli genocid i protjerani iz svojih domova, sa svojih ognjišta i svoje mile Bosne. Najčešće goloruki, bez išta u rukama ali duša punih boli i tuge. Ispaćeni i slomljeni krenuli u tuđinu i neizvjesnost, ne znajući šta ih čeka u bijelom svijetu. Dok pomno slušam njihova izlaganja, u sebi osjećam duboki ponos što pripadam ovom narodu. Narodu koji je samo za dvadesetak godina u dijaspori uspio uklesati sebe i svoju vjeru i kulturu na prostorima Sjeverne Kanade. Narodu koje je došao praznih ruku i džepova, slomljenog srca a duša i glava punih boli i problema, te i pored svih nedaća i prepreka ipak morao učiti jezik, obezbijediti krov nad glavom, posao te da egsisteniciju sebi i svojima. Narodu, koji je pobjedio i savladao sve prepreke i izazove i koji sad gradi milionska zdanja u dalekoj Kanadi!
A kako i ne bih osjetila ponos što pripadam narodu, kad prema kazivanja imam džemata, Ismaila ef. Fetiċa, koji kaže: "Moje džematlije su davali po pedeset i šesdest hiljda dolara za izgradnju džamije. I pored svih svojih obaveza neumorno rade na izgradnji džamije".

I pored svih svojih troškova, džematlije Hamiltona nalaze volje, želje i snage da pomogne i mome selu u izgradnju puta i podrže akciju "ASFALT ZA SELO JASTREBAC." Džemat HAMILTON, JE DONIRAO 1,100 kanadskih dolara za akciju "ASFALT ZA SELO JASTREBAC". I ovom prilikom želim da se duboko zahvalim, prvenstveno imamu Ismailu ef. Fetiċa, koji je i bio organizator mog obilaska džemata u Hamiltonu. Zatim, Upravnom odboru džemata, na čelu sa predsjednikom Hasanom Kapom, te dr. Emiru Ramiċu za izvanrednu saradnju i vođenje okruglog stola, programa za sve džematlije. Ujedno se zahvaljujem džematlijkama Hamiltona na divnoj večeri i ukusnim kolačima te svim ostalim džematlijama na donaciji i divnom gostoprimstvu.

Molim Allah dž.š da organizatore ovog skupa obilno nagradi kao i donatore humanitarne akcije “ASFALT ZA SELO JASTREBAC.” Ujedno se nadam da ċe džemat Bošnjački islamski centar Hamilton, podstaknuti i inspirisati ostale džemate u dijaspori te da se i oni pridruže akciji “ASFALT ZA SELO JASTREBAC. ( gofundme.com ) te oragnizuju programe u svojim džematima u tu svrhu.

Ako Vas ikada put nanese u Kanadu, posjeta ovoj džamiji i njenim gostoprimljivim džematlijama bi vam uljepšala dan i potvrdila sliku o našim vrijednim Bošnjacima koji prave čuda svojim rukama i zajedničkim radom. Radovi oko dzamije su još uvijek u toku tako da je svaka donacija je dobro došla. Donaciju možete uplatiti putem džamijske stranice bichamilton.com

Pripiremila: Aiša Purak

Fussnote:
^1] Dr. Emir Ramic, Bosnian Islamic Centre of Hamilton: Opis. Preuzeto http://bichamilton.com/o-nama-2/, 5. December. 2016.