Francunski predsjednik Francois Mitterrand u okupiranom Sarajevu 1992.

Muhamed FAZLAGIĆ, University of Louisville: Rusija provocira konstantnu krizu, čiju cijenu plaćaju građani BiH a i regiona. Sjedinjene države koje su postavile balans u regiji i zaustavile krvavu agresiju na BiH 1995. godine imaju saveznike u probosanskim snagama, iako nisu tome dorasli da razumiju širu sliku pa često prave greške. Međutim, Amerikanci bi trebali imati bezrezervnu podršku svojih saveznika, što sada, nazalost nije slučaj. Posljednji primjer je ponovno djelovanje francuske ambasadorice koja ponovo ovih dana izvršava želje Moskve i ide okolo tražeći amnestiju za Dodika i ubjeđujući domaće i strane sagovornike da najavljeni referendum u RS-u nije antidejtonsko djelovanje.

U memoriju prosjećnog građanina BiH trajno je urezana posjeta francuskog predsjednika Francois Mitterrand-a 1992. godine. Kada su svi očekivali da predsjednik Mitterand stane u zaštitu humanosti, spriječi agresiju i genocid u BiH, koji će se kasnije desiti, istorija je zabilježila da se u stvari stavio na stranu destrukcije, nehumanosti i zla. Nakon 24 godine, Francuska diplomatija nastavlja sa istom praksom. Niko tako ne narušava snagu zemalja Evropske unije i NATO saveza kao što to čini Francuska. Primjera je dosta i to odlično znaju zapadne diplomate, pogotovo vrh najmoćnije zemlje na svijetu, ali Francuska bez osvrtanja to radi pa čak i otvoreno. Kroz prizmu Bosne i Hercegovine lako je vidljivo takvo djelovanje francuske ambasadorice Claire Bodonyi, koja je pred samu objavu rezultata popisa u BiH lobirala, kako u diplomatskim krugovima u Sarajevu, tako i kod samih bošnjačkih lidera, da se prihvati manji broj Bošnjaka nego je popis pokazao, i da se uveća broj Srba za toliko koliko se smanji broj Bošnjaka. Francuska ambasadorica je time pokazala da, ili ne poznaje odnose velikih sila u BiH, ili to radi namjerno i po instrukcijama Pariza. Popis u BiH nije toliko važan kad bi se izuzeo uticaj dvije velike sile, one prve i najveće, SAD-a, i one druge koja pretenduje da se vrati na položaj nekadašnjeg Sovjetskog saveza, Rusije. Ovim drugim nisu bitni Srbi, koliko je bitno da se umanji svaki Američki uticaj na Balkanu, huškajući Dodika i Vučića da još jednom krenu u avanturu čiju stazu su popločali Milošević i Karadžić. Oni se pokazuju poprilično poslušnim, pogotovo Dodik koji naivno srlja stazom koja vodi ravno u ponor. Time Rusija provocira konstantnu krizu, čiju cijenu plaćaju građani BiH a i regiona. Sjedinjene države koje su postavile balans u regiji i zaustavile krvavu agresiju na BiH 1995. godine imaju saveznike u probosanskim snagama, iako nisu tome dorasli da razumiju širu sliku pa često prave greške. Međutim, Amerikanci bi trebali imati bezrezervnu podršku svojih saveznika, što sada, nazalost nije slučaj. Posljednji primjer je ponovno djelovanje francuske ambasadorice koja ponovo ovih dana izvršava želje Moskve i ide okolo tražeći amnestiju za Dodika i ubjeđujući domaće i strane sagovornike da najavljeni referendum u RS-u nije antidejtonsko djelovanje. Ako Rusi otvoreno lobiraju za Dodika, a francuska ambasadorica to radi ispod radara, zar se ne postavlja logično pitanje: "Radi li Francuska protiv Amerike i za korist Rusije?" Nama u Bosni je to sasvim jasno, ali želimo vjerovati da to znaju i naši američki prijatelji. Također vjerujemo, da Amerika ima instrumente da provjeri ovo pisanje i zaustavi antidejtonsko djelovanje Francuske diplomatije.