PROMOTORI: Ismet Mujević, Senada Đešević, autor Rasim Gutić, Mirsada Bibić-Šabotić i Ibrahim Reković U Plavu, 1.augusta 2016. godine, u Centru za kulturu održana je promocija romana „Elma i vrh igle“ autora Rasima Gutića. Promotori romana su bili: književnica Mirsada Bibić-Šabotić, književni kritičar Ismet Mujević, Senada Đešević, prof., i likovni umjetnik i književnik Ibrahim Reković. Moderator je bila Sena Vatić, dok su odlomke iz romana čitali učenici gimnazije u Plavu: Dženan Đešević, Tea Selimaj i Alina Nikočević, dok ih zvicima sa gitare pratitio Edis Agić. Gutićev roman je namamio ljubitelje pisane riječi u gradu na obali Plavskog jezera, u kojem je vladalo izuzetno interesovanje, a najbolji pokazatelj je sama promocija koja je ocijenjena jednom od najuspješnijih održanih u Centru za kulturu. Ovom prilikom objaljujemo prikaz Senade Đešević, prof., na roman „Elma i vrh igle“ autora Rasima Gutića. Ovaj prikaz prof. Đešević mnogima će približiti tematiku romana i o kakvom se književnom stvaralaštvu radi. Uz čitanje prikaza i obavezno nabavku i čitanje Gutićevog romana, svaki čitatelj će se obogatiti bošnjačkom kulturnom duhovnošću i jezikom bosanskim koji se njeguje ispod Prokletija. (Bošnjaci.Net)

---

Prikaz Senade Đešević na roman „Elma i vrh igle“ autora Rasima Gutića

---

Senada ĐEŠEVIĆ, prof.: Predočavanje značajnih događaja i likova, sa snažnim emotivnim tonom, koji govore o ljubavi i mržnji, slikovitim iskazima, u vođenju i komponovanju romana, dominantnim motivima, jednostavnosti dugih rečenica, tradicionalnog, bogatog i nikad zaboravljenog jezika nastalog i njegovanog u bošnjačkoj kulturnoj sehari, autor je ostvario umjetnički domet kojim je obezbijedio visoko mjesto u savremenoj književnosti.

Roman „Elma i vrh igle“ autora Rasima Gutića, ima razvijenu romanesknu strukturu, tematsko bogatstvo, veliki broj likova. Romaneskne situacije prikazuju se nagovještajem i detaljnim opisivanjem, te se priča odvija na akcionom, verbalnom i psihološkom planu.

U njemu su razvijena dva fabularna toka: jedan je istorijski, koji prati ratna dešavanja na prostoru plavsko–gusinjskog kraja; drugi je ljubavni koji prati sudbinu dva mlada bića, različitih po porijeklu, društvenom statusu, mentalitetu i karakteru. Ti motivi, do te strane zaokupljaju autora da im podređuje sve ostalo u romanu: način na koji komponuje roman, oblikuje likove, predočava društvene okolnosti na nivou plavsko-gusinjskog kraja, a i šire. Predmet opisivanaja je prvenstveno čovjek, pojave, duševna stanja likova prouzrokovana raznim nemilim događajima, ratom obuhvaćena sredina, ambijent u kojem su junaci radnje smješteni. Stoga ovaj roman ima osobine istorijskog, poetskog i psihološkog romana, koji je komponavan na principu paralelne kompozicije.

Na planu sadržine romana jasno se razlikuju dva sloja: narativni, koji govori o torturi naroda na teritoriji plavsko-gusinjske kotline, i životu i sudbini Jusuf - begove kćerke Elme i njenog izabranika – suđenika Rusta; čovjeka iz naroda, kome su bliski ideali pravde, jednakosti, humanosti, časti i dostojanstva; prateći njihove postupke, razmišljanja, emotivne lomove tokom Elminog „zatočeništva“ u Peći, i refleksivni koji proizilazi iz mišljenja i djelanja aktera romana, i koji sadrži veliki broj egzistencijalnih, etičkih i psiholoških problema.

Autor dobro vlada činjenicama – sigurno se kreće u svijetu likova i događaja koje stvara. Jasno mu je šta čitalac treba da zna; njega karakteriše sveznanje i sveprisutnost.

Uz hronološki tok pripovijedanja, sa povremenim i neznatnim retrospekcijama, Gutić detaljno opisuje vrijeme poslije Berlinskog kongresa (1878), kada nastaju velike promjene koje iz temelja potresaju ustaljene odnose u društvu. Suprostavljanjem dva svijeta: svijeta čistote i čestitosti, koji nezadrživo nastupa uz velike prepreke i patnje, i ostrašćenog, mračnih i niskih ljudskih nagona, animalno uživajući u mučenju i psihološkom maltretiranju nedužnog naroda, a koji počinje da gubi na savim društvenim pozicijama. Autor preko enterijera i pejzaža metaforički predočava psihološka stanja junaka i njihov karakter, ali će se često preko njih projektovati osjećanja i raspoloženja junaka i njihovi duhovni nemiri.



S perspektive sveznajućeg, objektivnog pripovijedača, autor nije personalizovan, jer su objektivnost i nepristrasnost načela koja je autor postavio i ostvario u potpunosti. Književno djelo posmatra spolja, iz svoje pripovjedačke perspektive, sveznajući je, te kazivanje teče u trećem licu, ili on - formi pripovijedanja, sa ustaljenom spoljašnjom tačkom gledišta.

U portretisanju likova, spoljašnji izgled i karakterne osobine, ali i opisi u kojima portretne crte ukazuju na određene psihološke i karakterne ctre, objektivno slika na osnovu svoga iskustva, istorijskih dokumenata, i svjedočanstava učesnika opisanih događaja. Ne libi se da sva talasanja prikaže objektivno. Na obije strane je bilo poštenih i moralno čistih ljudi, iskompleksiranih ličnosti, koje su smatrale da je došlo njihovo vrijeme. Bez ustezanaja je predočena stvarnost jednog vremena kroz prisilna pokrštavanja, jeziva ubistva, pljačke, paljevine, koje su vršili oni koji su bili drugačije vjerski, partijski i moralno opredijeljeni.

Uz nemilosrdno gaženje i mrvljenje moralnih normi, divlje neobuzdanosti, od stampeda izopačenih i razjarenih bezdušnika, nečije sulude procjene i odluke, radilo se na tome da se pošalje u zaborav, viševjekovna tradicija, jedan narod, jedan kraj.

Moderator Sena Vatić i učenici gimnazije u Plavu koji su čitali odlomke iz romana: Dženan Đešević, Tea Selimaj i Alina Nikočević; i gitarista Edis Agić

Emotivni, moralni i ljudski vrtlog koji je nastao na prostorima koje opisuje autor, na kraju romana se stišava, u korist onih, koji su vjerovali u Allaha, pravedne ljudske ideale, život.

Kroz dijaloge su ostvareni odnosi među likovima, njihovi stavovi kao i pogledi na svijet. Stoga su junaci otvoreni, iako su pritisnuti svakodnevnim problemima, spremni su za komunikaciju, i time sposobni da riješe konflikte, i sa sobom, i sa sredinom.

Simbolizacija je prisutna u samom naslovu romana; u oblikovanju ljubavne i ratne atmosfere, u opisivanju lokaliteta, djelovanju, ponašanju i psihologiji junaka, ličnim imenima, nadimcima (Kriva Biba) i nazivima lokaliteta. Između maksime na početku knjige: Ne natovari Bože, koliko čovjek podnijeti može“ , opisa atmosfere, ljudi i događaja koji su opisani u djelu, uspostavljena je smisaono –značenjska veza, posredovanjem simbolizacije.

Rečenica je čitljiva, laka, leksika svakodnevna, događaji jasno definisani, bez zamršenih unutrašnjih monologa. Jezik jednostavnih i u većini neškolovanih, nepismenih, ali životno iskusnih i oštroumnih ljudi, je sočan, zanimljiv; privlači pažnju, budi dragost, podstiče misao, ne samo zbog svoje ljepote i bogatstva, nego zbog onih koji ga koriste. To je jezik naroda koji se napajao sopstevenom tradicijom, vjekovno oblikovanom filozofijom života i životom vođenim moralnim vrijednostima. Ljepota i bogastvo nije samo u osnovnim riječima i njihovom denotativnom značenju, nego u i složenicama i izvedenicama i njihovim konotativnim značenjima, ali ponajviše u raskošnim sintagmama i raskriljenim iskazima.

Dio publike na promociji

Predočavanje značajnih događaja i likova, sa snažnim emotivnim tonom, koji govore o ljubavi i mržnji, slikovitim iskazima, u vođenju i komponovanju romana, dominantnim motivima, jednostavnosti dugih rečenica, tradicionalnog, bogatog i nikad zaboravljenog jezika nastalog i njegovanog u bošnjačkoj kulturnoj sehari, autor je ostvario umjetnički domet kojim je obezbijedio visoko mjesto u savremenoj književnosti.


Plav, 01. 08. 2016.