Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||||||
|
Komentari
Rudo, Bosna i Hercegovina POVRATAK RODNOM OGNJIŠTU MEĐURJEČJU
Veliki razlog za dugu priču. Ovo se ne dešava svaki dan. Kad jedno malo selo u istočnoj Bosni, nakon 25 godina samoće i pustoši, bude domaćin svom narodu, onda se moraju pisati i pričati duge priče. Riječ je o selu Međurječju u opštini Rudo, koja je daytonskim spletkama pripala manjem bh entitetu. Ovo mjesto opštine Rudo okruženo je sa svih strana teritorijom Republike Srbije. Saobraćajne veze i sva infrastruktura, električna i telekomunikacijska mreža su okrenuti ka Priboju tj. Republici Srbiji dok su stanovnici uvijek plaćali porez opštini Rudo (BiH), a uvijek se osjećali Bosancima. Nije poznato od kada je Međurječje definisano na ovaj način ali je sigurno da je od Berlinskog kongresa 1878. godine Austrougarska izdvojila ovo selo od Turske. Postoje različite priče i kazivanja o ovoj bosanskoj enklavi okružena teritorijom Srbije, kao na primjer da je jedan bosanski beg poklonio 400 hektara zemlje jednoj od svojih žena i od aneksije, taj je posjed pratio sudbinu Bosne i Hercegovine. Zatim, postoji vjerovanje da je Međurječje pripadalo pljevaljskom muftijstvu. Obzirom da se približavala 1878. god., godina aneksije od strane austro-ugarske a sa ciljem da Bosni ostane što više teritorija, Međurječje je kupljeno 1838. god. od pljevaljskog muftijstva. Kupci su bili Spahiluk Zubanjski, begluk Pašića i jedna imućna familija Fazlagić. Ima dosta sličnosti između ove dvije priče ali postoji i jako uvjerljiva tvrdnja da je Međurječje ostalo bosanska enklava uvučena u teritoriju Srbije, baš zbog postojanja džamije koja ima historijsku pozadinu i ubraja se u jednu od četiri najstarije u Istočnoj Bosni. Naravno, postoje još mnoge tvrdnje a pitanje do kada će mještani Međurječja prelaziti nekoliko graničnih punktova da bi došli na svoja imanja, ostaje i dalje otvoreno.
Prelijep sunčan dan okupio je svijetom rasturene mještane sela Međurječja na teritoriji Opštine Rudo, na jednom mjestu, na svojoj rodnoj grudi. Na mjestu koje se vjekovima zvalo njihov dom i mjestu kome će se uvijek vraćati, kao što su to činili njihovi prijethodnici. Tog dana, Međurječju je pruženo bezbroj zagrljaja i evocirano isto toliko uspomena. Uz tople sunčeve zrake, od radosti tog dana, treptala je zemlja, svaki žbun i svaki kamen baš kao i srca ljudi koji ga svojim dolaskom vratiše u život. Česmi u centru sela, koja vijekovima mije međurječka lica i rashlađuje ožednjela grla, bijaše pružena prilika da to čini ponovno, sa mnogo više gordosti koju je u svome vrelu, u utrobi međurječke zemlje, čuvala sve ove godine. Prognani žitelji Međurječja su znali, da će trenutak povratka doći, i svi su nestrpljivo ali i saburli čekali taj dan. I ako, od nekada lijepih seoskih kuća, ni spaljeno ognjište, nisu u stanju prepoznati a kamoli kućni prag, na kome bi dušu odmorili i po neku suzu rahat prolili, nisu odustajali.
Ovom veličanstvenom događaju osim prognanih mještana i njihovih prijatelja, prisustvovao je glavni Imam Medžlisa IZ Rudo, Mehrudin ef. Genjga. Održao je sastanak sa aktivistima Međurječja na kome je izabran džematski odbor koga sačinjavaju odbornici nastanjeni na različitim područjima Evrope kao i jedan odbornik koji će zastupati područje Amerike. Proučio je dovu i zamolio Allaha dž.š. da olakša i pomogne ovom džematu u namjerama obnove njihove džamije. Obišli su mezarluke i proučili fatiho pred dušu umrlih. Zatim su se u dugoj koloni uputili ka mjestu gdje se održava tradicionalni bosanski teferič odakle su ječala okolna brda, zvucima sevdaha i bosanskog kola.
Na zadovoljstvo prisutnih objavljena su imena formiranog džematskog Odbora i to: Predstavnik sa područja Austrije Elvir Mujović, sa područja Njemačke Nedžad Bešlić, sa područja Srbije hadži Haris Zeković, sa područja BiH Esad Dedović, sa područja Amerike Fahra Slatina Kurdija i predstavnik iz Međurječja Muaz Dedović. Predsjednik džematskog Odbora biće Elvir Mujović a blagajnik Fahra Slatina Kurdija. Svi ovi ljudi su izrazili jedinstvenu želju da ponesu teret obnove džamije i izgradnje puta, uvjereni u uspijeh. Sa takvom željom okovanom povjerenjem i dobrom komunikacijom a uz uz pomoć svog naroda i ostalih dobrih ljudi uspjeh je neizbježan.
Moramo naglasiti da su na ovom skupu Međurječani ukazali gostoprimstvo nekim od svojih komšija pravoslavne vjere koji su svojim dolaskom pokazali spremnost u zajedničku obnovu sela i dali podršku povratku svojim komšijama. Potom se zaplitalo i rasplitalo bosansko kolo i nastavilo narodno veselje dok noćna tmina nije učinila svoje. Ostalo je Međurječje da u tišini tople julske noći sabira utiske događaja koji mu prirediše njegovi mještani i nada u ponovni susret i vraćanje u život davno ugašenog seoskog života.
|