Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Komentari
Dna genocida u Srebrenici SREBRENICA U DRHTAJIMA I SUZAMA SEATTLEA Srebreni grad i ove godine 11. jula bijaše najposjećenije mjesto Podrinja i BiH. Na desetine hiljada ljudi odalo je rahmet i počast žrtvama genocida počinjenog nad nedužnim Bošnjacima. Srebrenička bol se osjećala tog dana kako u Potočarima tako i u bošnjačkim zajednicama širom svijeta. Jedna od takvih je i IZBW - Islamska zajednica Bošnjaka Washington. Pod pokroviteljstvom IZBW u Seattle-u je obilježen Dan genocida u Srebrenici. Dan - u koji su sabrane sve bosanske tuge. Dan - koji će u mislima svakog razumnog bića izazvati suze, na samo njegov pomen, juli 11... Jednom riječju, Dan genocida. Taj događaj IZBW je upriličila u saradnji sa Omladinskim odborom Islamske zajednice i neprofitabilnom organizacijom VOBG - Voces of Bosnian Genocide, pod nazivom "21th Srebrenica Commemoration". Događaju su prisustvovale preživjele žrtve srebreničkog genocida koje žive na ovom području uz brojne naše džematlije. Zatim, članovi jevrejske i krišćanske zajednice Međureligijskog vijeća Seattle-a kao i gosti iz susjednog kanadskog grada Vankuvera. Događaj je započeo s podne namazom. Zatim je Begzudin ef. Jusić predvodio u učenju Jasina, tevhida i dove za duše žrtava genocida. U svom obraćanju ef. Jusić je sitakao da su Bošnjaci u svim mjestima BiH osjetili ratna stradanja I nemilosrdna ubijanja, egzekucije. Da je 10. jula 1992 godine ubijeno 250 Bošnjaka u Biljanima, opština Ključ. Podsjetio je ef. Jusić na značaj i važnost obilježavanja i sjećanja na sistematska ubijanja Bosnjaka u genocidu, posebno u Srebrenici kada je u par dana zaustavljena najmanje 8372 života i ostale ne ispričane 8372 priče. Da te priče, moramo nastaviti svojim riječima pričati mi, i govoriti njihovu istinu, kada već zaustavljene živote ne možemo vratiti, te da ne smijemo zaboraviti one, koji su dali svoje živote za nasu domovinu. Prije dvadeset i jednu godinu, istinu o genocidu nad Bošnjacima Srebrenice u državu Washington, donijele se preživjele žrtve Hodžići, Salkići, Brdarevići, Isakovići i mnogi drugi. Pričali su strahotu kroz koju su prošli u UN-ovoj zaštićenoj zoni, zatim putem smrti na putu spasa. Pričali i jecali. Nije se drugačije moglo, ali su pricali. Koža se ježila a suze kvasile lice kada je, tada još mali dječak, Bećar Hodžić pričao svoju priču i priču svoje porodice. Drhtala je brada Mevludina Brdarevića i čuli se jecaji, dok je prije nekoliko godina pričao svoju priču. Svaka srebrenička priča je ostala urezana kako u moje misli tako i svih ostalih. I na obilježavanju 21. godišnjice u Seattle-u, bili su vidno uzbuđeni. Primjetila sam tri male zabrinute djevojčice. Dok se unutar džamije pričalo o Srebrenici one su naslanjajući se jedna na drugu sjedile ispred, na klupi a u njihovim dječjim mislima nizala se kolona spasa. Znam da su rođene u Americi ali sam na njihovim malim licima prepoznala 11.juli. Ali, i poslije tog datuma, žive naši Srebreničani. Baš kao rijeka svojim tokom kad se zatalasa i ovaj vrijedni narod ide naprijed i bori se da koliko toliko nadomjesti izgubljeno i uljepša svaki novi dan a ipak svijestan da postoji i ono što se nikad nadomjestiti ne može. Svaki pakleno vreo mjesec juli ih podsjeća na to. Podsjeća i mene i sve Bošnjake i Bosance kojima je u srcu domovina Bosna i Hercegovina. I kao što na početku rekoh, Srebrenica, 11.jula bijaše mjesto gdje se sliše rijeke ljudi sa svih strana. Mjesto gdje učesnici Marša mira okončasše ovogodišnju misiju a svi sa istom sjetom i tugom u srcu a ujedno i ponosom, što se svojim učešćem sjećaju žrtava srebreničkog genocida i odaju im pocast. Dok je takvih, srebreničke i sve druge bosanske žrtve za zemlju Bosnu, nikada neće biti zaboravljene. Sve te rijeke ljudi kojima ušće tog dana bijaše Srebrenica, na svojim talasima ponesoše u svijet, dio tišine iz Potočara. Nošena tako s jedne na drugu obalu, tišina potočarska dobija glas, bolan ali prodoran. Glas što širi istinu i svjedoči počinjen genocid. Glas koji upozorava i opominje da se nikad i nigdje takvo zlo ne ponovi. Dio potočarske tišine pretočene u glasove koji opominju ovog, pakleno vrelog Jula 2016.godine, u Seattle, donio je uzoran član ove bošnjačke zajednice i predsjednik VoBG, Mirza Velagić, učesnik ovogodišnjeg Marša mira. Mirzin glas i glasovi naših Sreberiničana, Prijedorčana, i ostalih, nikada neće utihnuti. Kada se rijeke ljudi 11.jula, nakon dženaze, vratiše svaka koritu svome, ostadoše svježe humke, mezai i nišani na potočarskoj meraji, ostade i Srebrenica, da se odmore od napornog dana u vlastitoj tišini, a kao da zovu ne ostavljajte nas i ne zaboravljajte. Sutra već, te heroje, što svaki dan žive Srebrenicu, što svakodnevno dijele tugu i tišinu, radost i sjetu, stvarnost i nadu sa svojim majkama Srebrenice, načelnikom Ćamilom Durakovicem, čekaju novi izazovi i borba da svako jučer i danas pretvore u novo, bolje sutra. Da nije njih ne bi ni danas ni Srebrenice bilo. Oni su heroji. Oni su danas naša Srebrenica. |