Da će skidanje ahmedije i ulazak u političke 'zamućene vode' izazvati toliko hala-buke nije mogo ni čuveni Nostradamus (Michel de Nostredame) u svojim prilično pogođenim proročanstvima predvidjeti. Jer, ulaskom u političke 'zamućene’ vode Zukorlić, to samo slijepci ne vide, želi da sačuva već izgrađeno. Da nas sačuva od sljedećih poplava; pogubnijih i bolnijih nego ove nebeske...

Halil DŽANANOVIĆ: U ova nevremena, uz pojačanu i potmulu grmljavinu, u Zemlji rodnici i hraniteljki dovoljno je posmatrati tragove onih koji nas vode ili zavode...Razlika je neuporediva jer iz Zukorlićevih tragova niču građevine u kojima se promrzli ogriju, gladni nahrane, željni znanja napoje, iskreni pokaju i zahvale Tvorcu na daru čovjeka koji ne obećava magle, jer njih raspršuju drugi, pa ni sunce jer istina sija sama od sebe, on poput riječnog toka protiče diljem svijeta i spira ljagu s naroda kojem pripada i kom je u odsustvu nade podaren da je probudi; da konačno zada smrtoliki udarac vječnom prognanstvu s tuđeg na tuđe. On pruža ruku i smirujuće djeluje... Uznemireni su jedino oni koji u ime naroda 'vilene' ili dižu vile i bogate se...

Zašto se prešutkuje jasna definisicija iz Ausgburga, koja već 461. godinu potvruđuje to pravilo? Pravilo ili definisanu činjenicu nakon tridesetogodišnjeg rata katoličko protestantskih struja: Cuius regio, eius religio (Čija zemlja - tog i vjera).
Samo je u komunističkom vaktu bilo zabranjeno miješanje religije i politike. Kao da su, u ovoj priči, vjerski predvodnici tek ustajale mirođije ili pikantni začini kojima je istekao rok upotrebe, pa ih je pogubno miješati s politikom. Kao da je politika luksuzna hrana. Nekima, možebit, i jest, ali o tom p(l)otom.

''Došao sam do zaključka da je politika previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima'', - kazao je čuveni Charles de Gaulle, a Muamer Zukorlić, ulaskom ispružene ruke, na politički teren dokazuje da je to to! Jer, znano je, između ostalog, da Vlast jednima sve donosi a drugima (uglavnom manjinskim skupinama) odnosi i ono što bi mogli imati ili i ono što još nemaju a mogli bi. Data nam je šansa, olovka, lista... ali mi svojom indiferentnošću sami sebe kažnjavamo.
Mada je znano još iz doba atenske demokratije da se idiotom nazivao onaj koji se bavi sam sa sobom, ne miješa se u politiku...

Treba biti oprezan i nepristrasan, treba izbjeći 'milostinju’ ili ‘prodaju glasa', treba se bojati sebe zavedenog...Treba (kako reče jedan slobodnouman insane, izbjeći 'prostituciju duše’.
Mada je poteško doušnicima stati u kraj jer oni imaju tu sposobnost da su istovremeno na dva mjesta, doušnicu imaju svoju sjenku koja prati i uhodi one koje žele i dalje koristiti baš kao robove i ropkinje...

Rafalna paljiba (čitaj sofisticirani lavež), s raznobojnih tastatura, uz ciku i pisku miševa, u naizmjeničnoj igri žmiravih lampica sa malo tanjih monitora i, gle čuda, bh. Durmitora, poprima elemente razarajućeg cunamija (Tsunami) koji zloslutno odjekuje po našim šupljinama i najavljuje danonoćno paranje nezvanično suženog bošnjačkog neba, prodirući i u komšijske krajolike i njihove zone zamfirove. Razna piskarala će danima smišljati što opakiji opis ionako naopake zbilje te trzajući manirima upecanog šarana na Muamerovu odloženu ahmediju u kojoj će maštovitiji tzv. novinari istraživačkim instiktom otkrivati ni manje ni više već mitraljeska gnijezda! Dok će im tespih (Estagfirullah) u Zukorlićevoj ruci ličiti na frišak niz ne divljih jagoda već malih subatomskih bombi, gluha vakta-gluho bilo.

‘Paramuftija’!? Malo bih pojasnio tačnost ovog pejorativa (pežorativa) ili tipfelera ili, biće ponajprije, mrežaste paučine u kojoj su se spleli pejorativi, augmentativi, deminutivi. Tijesno nam ga kroje al' muftija para. Para mrak koji iz duplji slijepaca pokušava da se naseli u naše oči.

U ova nevremena, uz pojačanu i potmulu grmljavinu, u Zemlji rodnici i hraniteljki dovoljno je posmatrati tragove onih koji nas vode ili zavode...Razlika je neuporediva jer iz Zukorlićevih tragova niču građevine u kojima se promrzli ogriju, gladni nahrane, željni znanja napoje, iskreni pokaju i zahvale Tvorcu na daru čovjeka koji ne obećava magle, jer njih raspršuju drugi, pa ni sunce jer istina sija sama od sebe, on poput riječnog toka protiče diljem svijeta i spira ljagu s naroda kojem pripada i kom je u odsustvu nade podaren da je probudi; da konačno zada smrtoliki udarac vječnom prognanstvu s tuđeg na tuđe. On pruža ruku i smirujuće djeluje... Uznemireni su jedino oni koji u ime naroda 'vilene' ili dižu vile i bogate se...

Dakle, vi Sandžaklije i, naravno, svi Bošnjaci ste u mogućnosti, data vam je šansa da birate između dvije opcije: slušati onog šta vam iskreno govori ili one koji vam naređuju, koji, evo već dva preduga desetljeća, ne samo da uništavaju sadašnjost, a samim tim i budućnost, već brišu i prošlost koja je, ako se prisjetimo, prognaničko tamna i krvava, ali i svjetla kao duše naših predaka.

Amsterdam, 12. 03. 2016.