Austro-ugarski kralj Ferdinand i gradonačelnik Komadina Mujaga sa svojim suradnicima u obilasku Mostara

Ibrahim ČIKIĆ: Zaista Bošnjaci su jedini narod na tlu Starog kontinenta koji nema tamnih mrlja u svojoj povijesti iako vjekovima trpe nepravdu i vode bitku za animalni opstanak. Europa bi morala biti ponosna na Bošnjake, Bosnu i Sandžak. Nažalost, zapadni političari decenijma rade na razgradnji bošnjačkog naroda Suštinski razlozi ovakvog odnosa prema Bošnjacima sadržani su u predrasudama opisanim u kazivanju o doktorima kralja Ferdinanda i korumpiranosti bošnjačkih “vođa.”

Za vrijeme Austro-ugarske monarhije mostarski gradonačelnik bio je čuveni Komadina Mujo. Historičari ga po mudrosti svrstavaju odmah iza Ali-paše Rizvanbegovića.

Helem, pozove on Austro-ugarskog kralja Franju Josifa Ferdinanda u zijaret Mostaru. Mujo sklon satiričnom humoru sa bine podignute na trgu poslije zahvale kralju na dolasku nemogade izdržati bez šale, pa između ostalog reče i ovo: “Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo vaše veličanstvo što ste se odazvali mom pozivu da zijaretite grad Mostar. Ali, jako mi je žao što ste došli sami u ovu posjetu. Mnogo bi mi bilo draže da ste i vi sada u društvu vaše voljene supruge.”

Iznenađeni prevodilac kada ču ove riječi poče diskretno laktom gurati Muju kako bi mu šapnuo na uho i stavio do znanja da je kralj udovac i da je njegova supruga davno umrla. Sa osmijehom na licu Mujo se obrati prevodiocu: „Znam ja to bolje od tebe. E baš zato bih ja i volio da je i on uz svoju suprugu. Ne moraš mu baš svaku prevoditi.“

Veličanstven doček i Mujina srdačnost već prvi dan raskraviše kralja. Upravo zahvaljujući toj posjeti kralj je odmah nakon povratka u Beč izdao naređenje da se izgradi put od Mostara do Bijelog Polja, Hotel Neretva i zgrada Gimnazije.

Mujo se toliko zbližio sa Ferdinandom tako da mu se on požali i na loše zdrastveno stanje. Nakon takvog saznanja Mujo ga prijateljski upita: „Dobro vaše veličanstvo, vi mora da imate dobre hećime?“

„Naravno da imam. Ja imam najbolje liječnike u Europi. Moj konzilijum liječnika je tim od šest doktora,“ odgovori kralj.
„Vaše veličanstvo i pored toliko doktora kao što ste i sami rekli vi se ne osjećate dobro. Ja ću vam dati samo jednog i to narodnog ljekara iz moje Hercegovine. On će nadmašiti sve vaše doktore,“ odgovori Mujo i odmah spremi kočiju za Ljubuški po doktora Sadika Sadikovića.

Već sutradan doktor Sadiković je pregledao kralja. Nakon pregleda od trava spremi čaj i dade kralju da popije. Poslije samo par sati kraljevo zdravlje se osjetno popravi. Tom prilikom dariva kralja vrećicom različitih trava i poduči ga kako će sam sebi pripremati čajeve. Od toga dana kralj više nikada nije popio ni jednu tabletu od svojih doktora. Na dvoru kada bi mu ujutro šef doktora donio tablete na tacni naredio bi mu da spusti na sto i izađe vani govoreći mu kako će ih kasnije popiti. Čim bi doktor napustio njegov kabinet Ferdinand bi sa tacne prosuo tablete u šifonjer. Godinama je doktor Sadiković s vremena na vrijeme slao džak trave za Beč, kralj pio čajeve i bacao lijekove. Jedno jutro kralj pozva sve dvorske ljekare u radni kabinet i reče: „Molim vas gospodine glavni doktore otvorite vrata šifonjera.“

Kada je doktor poslušao naredbu i otvorio vrata do pola sobe se prosuše razno razni ljekovi koje je kralj godinama bacao unutra. Ljekari se zbunjeno pogledaše. Vidjeli su gomilu ljekova na jednom mjestu i shvatili da on ne pije terapiju. Kralj ih sa osmjehom na licu upita:
- „Molim vas gospodo recite mi šta bi bilo sa mnom da sam popio sve ovo što ste mi vi donosili? Da li bih ja danas bio među živima?“

Ljekari oboriše glave. Tišinu prekide glavni doktor: „Vaše veličanstvo zaista da ste vi sve ove tablete popili odavno bi ste bili pod zemljom.“

Tek tada su bečki ljekari shvatili da su misleći da liječe nesvjesno godinama trovali kralja.
Ferdinand im tom prilikom saopšti tajnu svog dobrog zdrastvenog stanja kazavši im da godinama ne pije njihove ljekove i da ga sve vrijeme travama liječi doktor Bošnjak iz zemlje Bosne.
Na ove kraljeve riječi doktorska sujeta progovori: „Vaše veličanstvo da li je moguće da vi pored nas sebi dozvoljavate da vas sve ovo vrijeme liječi primitivni i glupi Bosanac. Vi dobro znate koji smo mi renome i kakvi smo mi doktori.“

- „Znam gospodo, znam. Imate li želju da upoznate tog “glupog” doktora?“ i ne čekajući odgovor kralj im odredi i dan sastanka sa doktorom Sadikovićem. Odmah nakon sastanka Ferdinand posla kočije iz Beča za Ljubuški. Kralj je lično na dvoru uz najviše državničke počasti dočekao doktora Sadikovića.

Takav odnos kralja prema Sadikoviću dodatno je razjario zavist i mržnju kraljevih doktora. Od prvog dana su se neprijateljski odnosili prema njemu. Čak su ga počeli i grubo vrijeđati. Na takvo ponašanje doktor Sadiković je šutio i mudro podnosio uvrede. Poslije par dana kako bi zaustavio takav odnos doktor Sadiković predloži:
„Gospodo prekinimo ovaj cirkus. Napravite otrov koji ću ja pred vama popiti i tako se riješite mene i vi preuzmite brigu o vašem kralju. Ali, dozvolite mi da i ja napravim otrov koji će samo jedan od vas popiti. Da vidimo praktično čiji su ljekovi efikasniji.“



Ponos bečkih ljekara nije izdržao ovakav izazov. Međusobno se dogovoriše koji će od njih popiti ono što Sadik pripremi i zakazaše sastanak za sutra.

Uistinu sutradan su bečki ljekari spremni dočekali doktora Sadikovića. Bili su ubijeđeni da će mu doći glave. Nakon što posjedaše okolo stola Sadik upita: „Gospodo ko će prvi da popije otrov? Ja ili vi?“
„Popi ti prvi, a onda će jedan od naših popiti,“ istovremeno odgovoriše kraljevi doktori. Doktor Sadiković priđe stolu na kojem je stajao otrov i ispi čašu u par gutljaja. Nakon toga odmah iz svoje tašne izvadi flašu sa protuotrovom i popi je na iskap. Bio je to sastojak od trava koji u organizmu izaziva sekundarno znojenje. Nakon toga prisutni u sali su vidjeli čudo. Sve pore na Sadikovom tijelu se otvoriše i iz njega poče izlaziti znoj. Vrlo brzo je izgledao kao da je izvađen iz vode. Sve se cijedilo na njemu. Tako je sav otrov iz organizma izbacio na znoj. Nikakvih promjena nije bilo čak ni na njegovom licu. Ostao je i dalje savršeno miran, bez ijednog suvišnog pokreta. Poslije sahat vremena zamolio je kolege da mu omoguće da se okupa i da mu donesu čiste haljinke. Kada se oprao vratio se među kolege koje su začuđeno gledali u njega. Ništa im nije bilo jasno. Tada je doktor Sadiković izvadio iz svoje tašne poveću loptu sačinjenu od zavoja spustio je na sto i rekao:
„Gospodo, izvolite sada ste vi na redu. Ali, upozoravam vas da samo onaj koji će to popiti smije uzeti loptu u ruke. Ovdje je i zavoj otrovan.“

Teška srca izdvoji se jedan od šesterice i priđe stolu govoreći da će on to popiti. Sjede za sto i uze loptu u ruke i poče drhtavim rukama odmotavati zavoj. Kako je odmotavao zavoj i kako se lopta smanjivala panika je sve više zahvatala njegovo tijelo. Ruke počeše da se tresu a graške znoja orosiše mu čelo. Ponos mu nije dozvoljavao da odustane. Nekako je uspio doći do kraja zavoja. Na dlanu ruke ugleda bijelu tableticu, skupi hrabrosti i progunu je. Istog trenutka se sruši sa stolice. Kraljevi doktori ostadoše otvorenih usta i očiju. Nisu znali šta im valja činiti. Zavladala je opšta panika u sali. Kada su se malo pribrali upitaše Sadikovića: „Molimo vas reci te nam kakav je ovo otrov kada je ovako brzo djelovao?“

„Umijte ga malo vodom. Nije njemu ništa. Samo se prepao i izgubio svijest,“ reče Sadiković.
Doista nakon umivanja ljekar poče otvarati oči. Polahko se vraćao svijesti. Tada doktor Sadiković iz tašne izvadi kutiju sa tabletama koju je kupio u apoteci u Beču. Pruži im kutiju u ruke i oni vidješe da se radi o najobičnijoj tableti za prehladu. Vidjeli su da u kutiji nedostaje jedna tableta. Upravo ona koju je njihov kolega popio. Tišinu prekide doctor Sadikovič:
„Gospodo, ja sam doktor. Ja sam se zakleo Hipokratom i ljudskom čašću da ću pomagati ljudima. Nažalost vi ste napravili otrov za mene kojim ste me željeli ubiti. Gdje vam je ljudska i ljekarska etika?“

Konzilijum ljekara kralja Ferdinanda postiđeno pognutih glava napusti prostoriju.
“E eto takvi su bili bošnjački prvaci,” završi Ramiz svoje kazivanje.
*****
Zaista Bošnjaci su jedini narod na tlu Starog kontinenta koji nema tamnih mrlja u svojoj povijesti iako vjekovima trpe nepravdu i vode bitku za animalni opstanak. Europa bi morala biti ponosna na Bošnjake, Bosnu i Sandžak. Nažalost, zapadni političari decenijma rade na razgradnji bošnjačkog naroda Suštinski razlozi ovakvog odnosa prema Bošnjacima sadržani su u predrasudama opisanim u kazivanju o doktorima kralja Ferdinanda i korumpiranosti bošnjačkih “vođa.”

Istina nema više Komadine Muja, Sadika Sadikovića i ostale intelektualne i duhovne elite da čuvaju Bosnu i Sandžak. Današnje intelektualne gromade bošnjačkog korpusa daleko su od očiju javnosti. Pozicije u vlasti zajahali su moralni patuljci. Danas Bošnjake prestavljaju oni koji isključivo vode brigu o sebi i svojim porodicama. Njihove imperije procjenjuju se milionima eura. Višedecenijska vladavina bošnjačkih dinosaurusa ukoliko i dalje ostanu na vlasti ozbiljno prijeti da ugrozi državnost Bosne i Hercegovine i osigura trajnu podjelu Sandžaka. Zar svakodnevno nismo svjedoci kako stotine hiljada bošnjačke mladeži besciljno luta ulicama tražeći selamet po dunjaluku dok djeca moralnih nakaza uživaju u ekstremnom luksuzu. Ukoliko ne prisilimo prodavce magle da ispiju čašu bezuvjetnih ostavki i ne stvorimo uslove nekorumpiranoj mladoj inteligenciji da preuzme sudbinu naroda u svoje ruke sasvim je izvjesno da nam se smiješi sudbina španskih Maura.

Bošnjaci nemaju rezervnu domovinu. Definitivno bez političkog samoorganiziranja i jedinstva bošnjačkog naroda nema boljitka na ovim prostorima. Zato pronađimo Komadine Muje i Sadike Sadikoviće kojih sigurno ima u našim redovima i njima povjerimo vođstvo. Zamolimo one koji zbog političke i duhovne prostitucije u kojoj je ogrezlo naše društvo bježe od politike da se prihvate odgovornih pozicija u društvu. Birajmo one koji će pridobiti naša srca a ne one koji će privilegijama kupovati naša tijela i poslušnost. Njih će nam otkriti ayeti (znakovi) znanja i skromnosti.