Intervjui
Sin žrtve genocida dobitnik prestižne nagrade "Zlatna kamera", ima jednu želju, da pronađe kosti svog oca
EDIN HASANOVIĆ: DA SMO 1992. OSTALI U BOSNI, SIGURNO BI BILI UBIJENI
|
|
Autor: DW.de
Objavljeno: 09. February 2016. 18:02:41
Mladi glumac u Njemačkoj porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Edin Hasanović, dobitnik je prestižne nagrade Zlatna kamera. Edin se ne stidi svog porijekla. Za DW otkriva jednu želju: da pronađe kosti svog oca.
Njemački mediji su jedinstveni u ocjeni da je najveće iznenađenje na glamuroznoj 51. dodjeli nagrade Zlatna Kamera bio Edin Hasanović, dobitnik nagrade u kategoriji mladih glumaca. “Veoma sam sretan što sam uopšte pozvan jer nevjerovatno izgaram za ovim zanimanjem”, rekao je Hasanović u svom, kako kaže “nepripremljenom govoru”. Hasanović je publiku u dvorani podigao na noge nakon što je rekao “Mama me je 1992. dovela iz Bosne u najtežim okolnostima i pitam se koliko ljudi koji sada dolaze u našu zemlju također imaju potencijal da se ovdje popnu kao režiseri ili glumci”.
Edin je zajedno sa majkom iz rodne Klise kod Zvornika uz pomoć Crvenog krsta 1992. godine došao u Njemačku. “Da smo tada ostali u Bosni, sigurno bi bili ubijeni”, kaže Edin. 1. juna 1992. godine su snage bosanskih Srba iz Klise u nepoznatom pravcu odvele oko 700 muškaraca. Za posmrtnim ostacima više od 200 njih se još uvijek traga ili se vode kao nestali. Među njima je su Edinov otac i njegova dva brata.
“Moj babo i njegova dva brata su nestali. Do danas o njima ne znamo ništa. Velika mi je želja da saznam istinu i ako je ubijen, da sahranim njegove kosti, kako bi znao gdje mu je mezar”, kaže Edin. Gubitak oca se i danas proteže kroz život ovog mladog njemačkog glumca.
“Odrastao sam bez oca. Nikada ga nisam upoznao. Kada su ga odveli, bilo mi je samo dva mjeseca. U svom dosadašnjem životu pored sebe nisam imao muškarca koji bi me podučio onim stvarima koje svaki otac podučava svog sina. Jednu takvu osobu sam uvijek tražio u režiserima ili starijim drugovima”, priča svoju životnu sudbinu Hasanović. On se ratom u BiH intenzivnije počeo baviti u proteklih nekoliko godina. “Pročitao sam dosta knjiga i pogledao veliki broj dokumentarnih filmova. Pokušavam shvatitii šta se tada dogodilo u Bosni”, ističe Edin.
Glumac od malih nogu
“Majka mi kaže da sam sa tri godine imitirao ljude. Sjećam se da sam sa sedam godina održao govor kao osoba koja je dobila Oskara”, kaže za DW Edin Hasanović i uz smijeh nastavlja: “Majka više nije mogla gledati moju želju za glumom. Sa 12 godina me odvela u jednu agenciju u kojoj sam u toku sedmice imao dvije audicije. Međutim, projekat KDD mi je otvorio sva vrata u ovom poslu. Riječ je o krimi seriji, koju sam u periodu od četiri godine snimao sa osam režisera”, kaže Hasanović.
Edin Hasanović je postao poznat po ulozi u višestruko nagrađivanoj drami “Schuld sind immer die Anderen” – “Uvijek su drugi krivi” iz 2012. godine. Bila je to njegova prva uloga u drami, a tumačio je lik problematičnog mladića Bena. „U njemačkim medijima se samo govori o velikim zvijezdama poput Tila Schweigera. Međutim, nije mi ni bilo toliko važno što me nije bilo u medijima. Važnije mi je bilo da radim posao koji volim. U Njemačkoj nije lako biti medijski popularan, posebno ako nisi nogometaš ili bokser. Posebno je teško biti popularan ako si glumac i to još glumac, koji voli igrati kolo i zapjevati sevdalinku”.
“Punjenje baterija” u Bosni
Nakon što je Edin Hasanović u Hamburgu visoko podigao “Zlatnu kameru”, neprestano su počele pristizati čestitke od rodbine i prijatelja iz Bosne i cijelog svijeta. “Drago mi je što sam dobio ovu nagradu. Nakon ove nagrade sam primijetio da me narod u BiH shvata nekako ozbiljnije. Iz Bosne sam dobio veliki broj čestitki što me veoma raduje”, ponosno ističe Edin Hasanović.
Njegova veza sa BiH je, kako kaže, dosta jaka. On kaže da mu je majka od malih nogu govorila da ne smije zaboraviti odakle je i da ga je učila bosanski jezik. “Govorila mi je da treba da volim Bosnu, bosanska jela i bosansku kulturu. U Bosni sam obično ljeti kada boravim kod amidža, djeda i nene. Tamo idem kako bi napunio baterije”.
Edinov krug prijatelja u Berlinu i širom Njemačke je dosta veliki. Ipak su mu najdraži sastanci sa Bosancima u Berlinu, “bilo na nekoj fešti ili bajramskom sijelu. “Petkom, kada sam u prilici, idem na džumu u Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu. Tamo me skoro svi zovu `Edo glumac`“.
Edo glumac pred sobom ima svijetlu glumačku budućnost. Zlatna kamera mu je samo, kako kaže, motivacija više. “Planiram ovog ljeta otići na odmor u Bosnu. Ipak, još je rano govoriti o tome jer me očekuje puno posla”.
Edin Hasanović je do sada nagrađivan više puta za svoje ulogu u serijama i filmovima. Kritičare i publiku je posebno oduševio na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paolu. Edin Hasanović kaže da voli uloge koje su pune karaktera. Međutim, Edin i kroz takve uloge, ali i u svojim nastupima ne može da prekrije, kako kaže: “Bosanski smisao za humor”.
Nakon što je dobio “Zlatnu kameru” u Hamburgu, Edin je bosanskim humorom nasmijao publiku, priznavši kako je bio iznenađen kada mu je agent rekao da je pozvan na svečanost ali da se odmah obradovao kada je od njega čuo da će “imati smještaj u hotelu sa pet zvjezdica i što će sve troškove platiti organizator”. Zlatna Kamera ja prestižna nagrada u Njemačkoj. Dodjeljuje se u nekoliko kategorija. Nagradu dodjeljujenje televizijski magazin HÖRZU, koji ima više miliona čitatelja.
EDIN HASANOVIĆ, SIN ŽRTVE GENOCIDA IMA JEDNU ŽELJU, DA PRONAĐE KOSTI SVOGA OCA |
Njemački mediji su jedinstveni u ocjeni da je najveće iznenađenje na glamuroznoj 51. dodjeli nagrade Zlatna Kamera bio Edin Hasanović, dobitnik nagrade u kategoriji mladih glumaca. “Veoma sam sretan što sam uopšte pozvan jer nevjerovatno izgaram za ovim zanimanjem”, rekao je Hasanović u svom, kako kaže “nepripremljenom govoru”. Hasanović je publiku u dvorani podigao na noge nakon što je rekao “Mama me je 1992. dovela iz Bosne u najtežim okolnostima i pitam se koliko ljudi koji sada dolaze u našu zemlju također imaju potencijal da se ovdje popnu kao režiseri ili glumci”.
Edin je zajedno sa majkom iz rodne Klise kod Zvornika uz pomoć Crvenog krsta 1992. godine došao u Njemačku. “Da smo tada ostali u Bosni, sigurno bi bili ubijeni”, kaže Edin. 1. juna 1992. godine su snage bosanskih Srba iz Klise u nepoznatom pravcu odvele oko 700 muškaraca. Za posmrtnim ostacima više od 200 njih se još uvijek traga ili se vode kao nestali. Među njima je su Edinov otac i njegova dva brata.
“Moj babo i njegova dva brata su nestali. Do danas o njima ne znamo ništa. Velika mi je želja da saznam istinu i ako je ubijen, da sahranim njegove kosti, kako bi znao gdje mu je mezar”, kaže Edin. Gubitak oca se i danas proteže kroz život ovog mladog njemačkog glumca.
“Odrastao sam bez oca. Nikada ga nisam upoznao. Kada su ga odveli, bilo mi je samo dva mjeseca. U svom dosadašnjem životu pored sebe nisam imao muškarca koji bi me podučio onim stvarima koje svaki otac podučava svog sina. Jednu takvu osobu sam uvijek tražio u režiserima ili starijim drugovima”, priča svoju životnu sudbinu Hasanović. On se ratom u BiH intenzivnije počeo baviti u proteklih nekoliko godina. “Pročitao sam dosta knjiga i pogledao veliki broj dokumentarnih filmova. Pokušavam shvatitii šta se tada dogodilo u Bosni”, ističe Edin.
“Majka mi kaže da sam sa tri godine imitirao ljude. Sjećam se da sam sa sedam godina održao govor kao osoba koja je dobila Oskara”, kaže za DW Edin Hasanović i uz smijeh nastavlja: “Majka više nije mogla gledati moju želju za glumom. Sa 12 godina me odvela u jednu agenciju u kojoj sam u toku sedmice imao dvije audicije. Međutim, projekat KDD mi je otvorio sva vrata u ovom poslu. Riječ je o krimi seriji, koju sam u periodu od četiri godine snimao sa osam režisera”, kaže Hasanović.
Edin Hasanović je postao poznat po ulozi u višestruko nagrađivanoj drami “Schuld sind immer die Anderen” – “Uvijek su drugi krivi” iz 2012. godine. Bila je to njegova prva uloga u drami, a tumačio je lik problematičnog mladića Bena. „U njemačkim medijima se samo govori o velikim zvijezdama poput Tila Schweigera. Međutim, nije mi ni bilo toliko važno što me nije bilo u medijima. Važnije mi je bilo da radim posao koji volim. U Njemačkoj nije lako biti medijski popularan, posebno ako nisi nogometaš ili bokser. Posebno je teško biti popularan ako si glumac i to još glumac, koji voli igrati kolo i zapjevati sevdalinku”.
Nakon što je Edin Hasanović u Hamburgu visoko podigao “Zlatnu kameru”, neprestano su počele pristizati čestitke od rodbine i prijatelja iz Bosne i cijelog svijeta. “Drago mi je što sam dobio ovu nagradu. Nakon ove nagrade sam primijetio da me narod u BiH shvata nekako ozbiljnije. Iz Bosne sam dobio veliki broj čestitki što me veoma raduje”, ponosno ističe Edin Hasanović.
Njegova veza sa BiH je, kako kaže, dosta jaka. On kaže da mu je majka od malih nogu govorila da ne smije zaboraviti odakle je i da ga je učila bosanski jezik. “Govorila mi je da treba da volim Bosnu, bosanska jela i bosansku kulturu. U Bosni sam obično ljeti kada boravim kod amidža, djeda i nene. Tamo idem kako bi napunio baterije”.
Edinov krug prijatelja u Berlinu i širom Njemačke je dosta veliki. Ipak su mu najdraži sastanci sa Bosancima u Berlinu, “bilo na nekoj fešti ili bajramskom sijelu. “Petkom, kada sam u prilici, idem na džumu u Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu. Tamo me skoro svi zovu `Edo glumac`“.
Edo glumac pred sobom ima svijetlu glumačku budućnost. Zlatna kamera mu je samo, kako kaže, motivacija više. “Planiram ovog ljeta otići na odmor u Bosnu. Ipak, još je rano govoriti o tome jer me očekuje puno posla”.
Edin Hasanović je do sada nagrađivan više puta za svoje ulogu u serijama i filmovima. Kritičare i publiku je posebno oduševio na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paolu. Edin Hasanović kaže da voli uloge koje su pune karaktera. Međutim, Edin i kroz takve uloge, ali i u svojim nastupima ne može da prekrije, kako kaže: “Bosanski smisao za humor”.
Nakon što je dobio “Zlatnu kameru” u Hamburgu, Edin je bosanskim humorom nasmijao publiku, priznavši kako je bio iznenađen kada mu je agent rekao da je pozvan na svečanost ali da se odmah obradovao kada je od njega čuo da će “imati smještaj u hotelu sa pet zvjezdica i što će sve troškove platiti organizator”. Zlatna Kamera ja prestižna nagrada u Njemačkoj. Dodjeljuje se u nekoliko kategorija. Nagradu dodjeljujenje televizijski magazin HÖRZU, koji ima više miliona čitatelja.
