Dr. Admir MURATOVIĆ: Da se razumijemo, Balašević je ovdje najmanje bitan, mada bode u oči da je, od autora poznatog po borbi protiv diktatora, spao na to da mu tezge prave posljednji ostaci neokomunizma u Evropi! Ovdje je važno to što „oni“ žele nametnuti standard da kada se vrijeđa vjera, onda je to sloboda govora, a kada se iznese drugačiji stav onda te osude na linč....E, pa ne može...nije fer. Ne može ilahije i kaside u palati Srbija i psovanje Boga zajedno...

Onima koji izaberu stranu Boga, on je dovoljan zaštitnik!
Zato ovaj tekst nema za cilj zaštitu bilo koga, niti je uperen protiv ikoga. On je napisan zbog mene, i meni znači isto što i onom mravu koji je krenuo da gasi vatru u kojoj su htjeli zapaliti Ibrahima a.s. Ja sam izabrao stranu…

Kada sam na sandžakpress-u, vidio tekst o Balaševićevom koncetu u Novom Pazaru, moj prvi utisak je bio...šta će im ovo...zar se mora sve što „oni“ urade po automatizmu osuđivati, proglašavati antibošnjačko...antiislamsko...ipak Đole dolazi u Novi Pazar. Pa i onda, kada su me iz agencije Beta pozvali da komentarišem ovaj tekst zadržao sam se na nivou proklamovanih sloboda govora i prava na stav. Ako držite da u vašem sistemu vrijednost vrijeđanje vjere spada u slobodu izražavanja onda dopustite da oni kojima je vjera na stepenu svetosti misle i govore drugačije.

No, kada je čitava ova priča dobila drugu dimenziju i prestala da se tiče Balaševića koji psuje Boga i sandžakpressa koji voli Boga, i uspostavljen front između sistema vrijednosti onih koji baštine bogohulništvo i sistema vrijednosti slobodnog izbora da voliš vjeru, onda sam kazao sebi da nemam prava na šutnju.

Iskren da budem kao mlad čovjek sam slušao njegove pjesme...mnoge od njih znam i danas napamet...Vasa Ladački, Jesen stiže dunjo moja, D-mol...Ne volim januar, Provincijalka, Odlazi cirkus... i mnoge druge koje slušaju mladi ljudi.. Kada sam „emotivnost“ zamijenio revolucionarnim duhom slušao sam Devedesete...Živjeti slobodno..SlobodaNE...

„Ne lomite mi bagrenje“ je pjesma koju je panonski mornar posvetio Srbima sa Kosova koji su 80-tih godina napuštali tu teritoriju, mada je kasnije tvrdio da se ona jednako odnosi i na sve mlade ljude, sa prostora bivše Jugoslavije, koji su postali žrtve ratnog vihora. Posebno me dojmio njegovom pjesmom Sevdalinka posvjećenoj Bosni nakon agresije na nju...

Možda, momenat koji je na mene ostavio najjači utisak jeste koncert 1993., ratne, godine, u Sava centru, kada on, u pauzama izvođenja pjesama, u ambijentu „zapaljenih svijeća“ kaže sljedeće: “I ja sam, kao i mnogi od vas, siguran sam, želio da se sklonim dok sve ovo ne prođe...ali čim se jedan pametan skloni, tri budale uskoče...nemoj te se sklanjati završićemo svi u Stokholmu“

Da budem skroz jasan nikada do sada nisam čuo za ovu odvratnu pjesmu ...„O tetku“... Ne znam da li da se više ljutim na Balaševića što je imao snage da napiše ovakav tekst ili na sebe što sam slušao njegovu muziku...

Ako je već mogao da se izvini što je „tri puta video Tita“ ili „što ga je Milošević natjerao da peva protiv NATO bombi“, kako to da samo vjernici kojih je na Zemlji ubjedljivo najveći broj nezaslužuju izvinjenje zbog njegova bogohulništva.

I ako je od srpskog ministra Rasima Ljajića previše je...
Poznati kantautor u jednoj svojoj pjesmi kaže: “Znam sve sam ovo trebo reći i pre...al ptica trpi dok je bar metar neba...nisam hteo da se mešam ispašću ko velim smešan, smešnih imamo i više neg što treba“.

E i ja sam sve do sada, zbog nastojanja da razmišljam na način da nije baš dotakao samo dno, izbjegavao da kažem da je Rasim Ljajić bogohulnik, kao i svi oni koji ga podržavaju posebno u dijelu da imaju hrabrosti potpisati njegove riječi da je PSOVANJE BOGA civilizacijska tekovina, a da je VJEROVATI BOGA retrogradno...Sve do te rečenice sam bio stava da sandžakpressu ovo nije trebalo. Nakon izjave srpskog ministra Ljajića kažem: “Momci, svaka Vam čast“. Divim se Vašoj svijesti i hrabrosti, da u vremenu kada narkodileri žele promovirati bezbožnički sistem vrijednosti, Vi imate petlje stati njima na crtu.

Đorđe i prva srpska truba

Da se razumijemo, Balašević je ovdje najmanje bitan, mada bode u oči da je, od autora poznatog po borbi protiv diktatora, spao na to da mu tezge prave posljednji ostaci neokomunizma u Evropi! Ovdje je važno to što „oni“ žele nametnuti standard da kada se vrijeđa vjera, onda je to sloboda govora, a kada se iznese drugačiji stav onda te osude na linč....E, pa ne može...nije fer. Ne može ilahije i kaside u palati Srbija i psovanje Boga zajedno...

I krenuli emisari bogohulništva iz Novog Pazara da histeričnom kampanjom „utjeraju strah u kosti“ onima koji vole Boga... Direktor KC u Novom Pazaru kaže da će se obračunati sa svima koji hoće da ga posvade sa Beogradom, a Balašević iz Novog Sada... Poslanica Šica živi u svom orvelovskom carstvu, potvrđujući tako porijeklo svog karaktera i stava...Oni misle da će galamom spriječiti drugog da drugačije misli...

Znamo i mi i vi, da je vaš zadatak, odnosno naredba od vašeg šefa, da skrenete pažnju sa hapšenje narkodilera iz Novog Pazara!

Ja sam siguran da će...ovako ili onako...koncert Balaševića u Novom Pazaru biti održan...Da će muftijin unuk Memić zadovoljno trljati ruke od novca zarađenog blasfemijom...njemu je to jedino i važno. I, da, neće se Balaševiću ništa ružno desiti od vjernika... njemu će, kao i ostalom i meni, Bog suditi i presuditi...ali...poslije ovoga u Novom Pazaru neće biti više ništa isto....i to je uspjeh koncerta...
Zvanično će stupiti na snagu podjela na one koji VOLE i one koji psuju BOGA!