Džebrail BAJRAMOVIĆ Izdati smo, prevareni, podijeljeni, siromašni, nemoralni i nadasve postadosmo nešto što nikad znali biti nismo: proglasiše nas TERORISTIMA, 'vehabijama', islamistima, pa čak i ratnim zločincima. Izjednačiše žrtvu i dželata, a sve uz pomoć međunarodnog diplomatskog aparata. Ne bole rane rata, logora i kazamata, koliko boli kad izda brat brata, kad izda general vojnika i političar svoga podanika.

Ratna zvona 90-tih godina koja su Bošnjake muslimane sa vjekovnih ognjišta progonila, meni uvijek zvone bez prestanka, cijelo vrijeme. Izgleda da su zvonari i danas isti, ali sada sa sasvim drugom strategijom progona i provođenja velikosrpskih programa. Poslije dvadeset godina od genocida nad Bošnjacima i od nepravedno potpisanog Daytonskog mirovnog sporazuma, kada svi normalni ljudi očekuju da se radi na jačanju međuljudskih odnosa i kada nove generacije pokušavaju pobjeći od nacionalizma i separatizma, ponovno se sije sjeme mržnje prema nesrpskoj populaciji u genocidnom dijelu BiH, a prvenstveno prema muslimanima tzv. vehabijama.

Volio bih da sam ovaj tekst počeo drugačije, onako kako sam zamišljao da će biti poslije rata: Bosna i Hercegovina postala je vodeća zemlja regiona u proizvodnji električne energije, 'Krivaja' Zavidovići u Engleskoj otvorila 4-ti prodajni centar i IKEA ponudila saradnju na globalnom trzištu, 'Energoinvest' potpisao ugovor sa Emiratima vrijedan 400 miliona eura, 'Agrocomerc' zaposlio novih 1000 radnika, zimska turistička sezona uspješna u cijeloj BiH, podijeljeni stanovi zadnjim nezbrinutim ratnim vojnim invalidima, Biro za zapošljavanje traži radnu snagu izvan BiH, 'AirBosna' kupila svoj 12-ti avion, proizvodnja u 'Famosu' dostigla prijeratni nivo, Srbija isplatila 70% ratne odštete, u Sutorini napravljeni prvi hoteli u vlasništvu 'Bosna lijeka', Ministarstvo dijaspore dodijelilo stipendije za 5000 novih studenata itd.

Ali, realnost je na žalost sasvim drugačija. Sjećam se rata, početka rata... Strah, neizvjesnost, smrt... Sve je mirisalo na smrt. Međutim, entuzijazam i hrabrost prvenstveno mladih neiskusnih i života željnih mladića i djevojaka bila je bosansko čudo, čudo otpora prema agresorima, krvolocima preko Drine. Sve je bilo moguće u ratu kao i u miru, i živjeti i umirati, plakati i veseliti se, ženiti se i rađati, a sve to zato sto smo vjerovali u bolje sutra, vjerovali smo u političare i vojskovođe.

Izdati smo, prevareni, podijeljeni, siromašni, nemoralni i nadasve postadosmo nešto što nikad znali biti nismo: proglasiše nas TERORISTIMA, 'vehabijama', islamistima, pa čak i ratnim zločincima. Izjednačiše žrtvu i dželata, a sve uz pomoć međunarodnog diplomatskog aparata. Ne bole rane rata, logora i kazamata, koliko boli kad izda brat brata, kad izda general vojnika i političar svoga podanika.

U Bosni i Hercegovini je toliko kompleksna situacija da problemi postaju sve veći i veći za običnog građanina. Sva obećanja političara su samo obećanja, da ne kažemo gnusne laži. Odvlače nas u ponor bez dna i čak ni oni nisu svjesni u šta nas vode, a koliku odgovornost nose za ovaj napaćeni narod.

Bošnjak je uvijek rješenje za probleme nalazio
Rješenja ima, rješenje je u nama, zakonima, poštenim političarima, poštenim direktorima, poštenim izborima, a Boga mi i punim zatvorima.

Rješenje je Bošnjak uvijek nalazio, pa i ovaj put vidim da rješenja ima, ali nam treba uporan rad na iznalaženju što praktičnijih rješenja i strategiji bošnjačke nacionalne politike i razvoja. Akademska zajednica se mora uključiti i dati podršku ljudima i grupama koje pokušavaju spasiti sta se spasiti može.

Kao prioritet bi se trebalo jasno povući crta tolerancije postupaka odgovornih iz genocidne tvorevine i pokrenuti postupak odgovornosti za zadnja dešavanja, a treba krenuti od naredbodavaca. Isto tako, treba pokrenuti procese u Federaciji i smijeniti bošnjacke dušebrižnike koji su poletjeli da podrže hajku protiv Bošnjaka i treba krenuti od onoga što zna prijetiti nama Bošnjacima 'da će nam jezičine sjeći', što nam obeća pa slaga radna mjesta i blagostanje, a od tada ljudi izgubiše još 10-tak hiljada radnih mjesta.



Ovih dana obilježavamo Dan "Zlatnih ljiljana", dan "Bijelih traka" i "Dan pobjede nad fašizmom". Volio bih da to bude početak pobjede nad korupcijom, kriminalom, terorizmom, četnistvom, lažima i nepotizmom. Nemam razloga da budem pesimista, jer majka Bosna i Hercegovina zajedno sa Sandžakom je i pored svih izdaja izdajnika i napada neprijatelja još uvijek NEPOBJEDIVA.

Pozdrav domovini Republici Bosni i Hercegovini! Ljiljan zlatni uvijek spreman za svoju zemlju život dati!