Upravo u momentu pisanja ovog teksta agencije su objavile da je Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma BiH odbila je Rezoluciju o Sutorini koju je podnio poslanik SDP-a Denis Bećirević, sa obrazloženjem da nema pravnog osnova za pokretanje spora pred Međunarodnim sudom pravde. Da se zna i dobro upamti, protiv su bili: Šefik Džaferović iz Stranke demokratske akcije (SDA), Damir Arnaut iz SBB - Fahrudin Radončić, Nikola Lovrinović (HDZ) i Lazar Prodanović (SNSD), dok je ZA bio Momčilo Novaković iz NDP-a i suzdržana Aleksandra Pandurović iz SDS-a.

U toku inicijative za povratak Sutorine u granicama države Bosne i Hercegovine, jedan intelektualac iz Crne Gore, blizak vladajućim strukturama ali i nekim opozicionim liderima, javio nam se riječima, da je nije teško dokazati da taj komad primorske obale pripada BiH, što vjerovatno oslikava stanje zabrinutosti među političarima u CG, posebno među onima koji su 90-tih vodili rat za mir, dok radi Prevlake JNA i rezervisti predvođeni Momovim i Milovim „junacima“ tukli su pod Dubrovniku kako bi dokazali da je dragulj na jadranskoj obali ustvari „srpski“ drevni grad. Zato su njegovi građani ubijani jer se nisu uklapali u plan Velike Srbije, a grad je porušen, popaljen, popljačkan... Bulatovićevi i Đukanovićevi rezervisti su pokazali svo crnogorsko čojstvo, junaštvo i poštenje. Oni su taj rat za mir vodili preko državne teritorije BiH, ne mareći ni za državu, ni za granice, a kamoli za građane, a dobrosusjedski odnosi nisu im bili bili ni na kraju pameti. Dalje, kaže on, upamtite i sjetite se ovih mojih riječi, građani BiH nisu svjestni vrijednosti šta znači kada njihova država ima izlaz na otvoreno more, i naglašava, da u crnogorskim vladajućim kuloarima kruže vicevi i prepričavanja da će oni lahko sa „glupim Bosancima“; malo mita, koju čašu loze i vina vranca uz njegušku pršutu, sve će to biti završeno u korist Crne Gore.
Kako god da zvuči ovaj dio razgovora, čak i da ne prihvatimo pomenuto mišljenje, ipak nakon stavova i agitovanja mahom preobučenih sarajevskih kominusta, htjeli da priznamo ili ne, izgleda sve nekako se poklapa sa pričom iz uvoda, a dokaz tome je upravo današnje glasanje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma BiH koja je odbila Rezoluciju o Sutorini koju je ponudio čestiti poslanik SDP Denis Bećirević.

Nije nepoznato da Zlatko Lagumdžija sa jednim dijelom SDP-a, Željko Komšić sa svojim DF-om i Adil Kulenović sa ostatkom komunističke garde iz Kruga 99, da su najveći zagovorinici da se drugi izlaz države Bosne i Hercegovine na Jadranskom moru u miraz nepovratno ostavi Crnoj Gori, pod izgovorom da se ne krše “dobrosusjedski” odnosi.

Željko Komšić je posebno iznenađenje u cijeloj ovoj priči. On je kao kandidat za člana Predsjedništva BiH u predizbornoj a posebno u postizbornoj kampanji (sa Silajdžićem) najavio, kako je 1.aprila 2007.godine upućeno saopćenje iz predsjedničkog Ureda za informiranje, da će, citiramo: „naložiti novoformiranoj Vladi Federacije BiH da pred međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i povratka drugog BH izlaza na more - Sutorine te Igala i Njivica mjesta koja je Crna Gora, točnije Srbija prevarom oduzela Bosni i Hercegovini“, kraj citata. Sadržaj cijelog saopćenja kao dokaz činimo vam dostupnim u nastavku ove informacije. Nažalost, Komšić je danas jedan od ključnih Đukanovićevih igrača u BiH koji zagovara da im se Sutorina radi dobrih odnosa pokloni. Nama je jasno zašto Đukanović i njegova svita ne kažu Komšiću, eto radi tih dobrih komšijskih odnosa, Sutorina je bosanska, hvala vam što smo je do sada koristili... Najzad ako Đukanović i Komšić ne znaju šta se tačno dešavalo oko Sutorine i kome pripada, zašto ne kažu radi dobrih međukomšijskih i međudržavnih odnosa idemo na arbitražu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. To je jedino što se traži.

Na Lagumdžiju je bezpotrebno trošiti riječi, jer je poodavno započeo kampanju protiv države BiH. Dok je dodjelom Povelje počasnog člana Senata Bošnjačkog instituta sa kojom je počastio Miloševićevog najbliskijeg suradnika Mila Đukanovića, udario je na sve žrtve genocida, posebno na one koji su uhapšeni na Crnogorskom primoriju, koji su jednim dijelom ubijeni u Crnoj Gori i pokopani u masovnoj grobnici koju vladajuće strukture na čelu sa ratnim i doživotnim premijerom već 23 godine skrivaju. Dok drugi dio tih prognanika nakon hapšenja deportovani su Crnogorcu sa Durmitora Radovanu Karadžiću na nož. Ni njihova se sudbina ne zna. Sada je najvažnije da su bosanski političari, posebno bošnjački, oprali krvavu biografiju crnogorskog premijera Mila Đukanovića. On se u ovoj igri posebno treba zahvalti i Šefiku Džaferoviću iz SDA koji je svojim glasanjem nagradio Đukanovićevu genocidnu politiku sa komadom bosanske zemlje.

Djelovanje Adila Kulenovića je dobro poznato. Njegovo sramno saopćenje koje je upućeno javnosti bez znanja članova Kruga 99, bar tako tvrde njegovi članovi. Dok njegovoj pohlepi za novcem nigdje kraja, tako da on ima svoju računicu u cijeloj ovoj priči. Jedan od dokaza je da dopisnik Bošnjaci.Net u petak (17.aprila) oko 13 sati na ulaznom prelazu Šćepan Polje primjetio je Adila Kulenovića koji je sjedio u tamnom vozilu putujući u Crnu Goru. Naš dopisnik kaže da nije siguran da li po naredbi Šćepa putuje preko Šćepan Polja, ali siguran je da putuje na savjetovanje o Sutorini, naravno na poziv crnogorskog rukovodstva.

Članovi Ustavnopravne komisije Zastupničkog doma BiH ili kako su sebe prozvali eksperti i stručnjaci u sastavu: Željko Obradović, Zoran Perković, Mustafa Begić, Zenaid Đelmo, Nedim Ademović, Senadin Lavić, Hidajet Repovac i Hazim Bašić, iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti prezentirali su svoja, odnosno Lagumdžijino, Komšićevo, Kulenovićevo, a po nekima i F. Radončićevo mišljenje, citiramo: „Izuzimanje područja Sutorine iz sastava Crne Gore i njegovo pripajanje BiH nema osnova u međunarodnom pravu i da bi pokretanje takve procedure moglo donijeti neprocjenjivu štetu BiH”.

Akademska i građanska inicijativa za povrat Sutorine, Tuzlanski pokret na čelu sa dr. Seadom Avdićem i Selimom Bešlagićem organiziraju u utorak, 28. aprila u 12 sati u hotelu „Evropa“ u sali „Atrium“ , javnu tribinu i press konferenciju pod naslovom: SUTORINA IZMEĐU PRAVDE U HAAGU ILI PREDAJE CRNOJ GORI Učešće na ovom skupu će uzeti dvadesetak eminentnih intelektualaca stručnjaka za međunarodno, ustavno, historijsko pravo, te eminentni znalci iz područja, historije, geografije, ekonomije te pioniri Inicijative za povrat Sutorine. U drugom dijelu bit će omogućeno građanima da se u najkraćem obrate skupu.

Interesatno je još naglasiti da je Zoran Perković, član pomenute komisije, još u septembru 2013. u naučnoj studiji govori da su Badinterom potvrđene Avnojevske granice a sada na Komšićevoj raspravi ističe da Sutorina pripada Crnoj Gori.

Ovo je za nepovjerovati da je duh Đura Pucara toliko udomaćen u mozgovima bosanskih samozvanih eksperata, i posebno da bez stida ovakvi šturi stavovi budu plasirani u javnost. Najzad, koja bi to šteta bila nanesena BiH (?) kada je poznato da više od 23 godine sa svih strana, iznutra i izvana, komšije, susjedi i domaći izdajnici, naglašavamo i Crnogorci, čerupaju ovu nesretnu državu. Posebno je neshvatljivo da u tim takvom stavovima bude uvučena i bošnjačka kulturna institucija „Preporod“, da je njen predsjednik svjestan toga sigurni smo da ne bi učestvovao u toj procrnogorskoj ujdurmi za teritorij države BiH. S druge strane, angažman svih pomentih ličnosti, ustvari govori da akademski krugovi u BiH ne vide više ovu državu cjelovitom, što su direktno osokolili Dodika i dodikovce u SNSD-u da na Saboru usvoje deklaraciju sa kojom su 2018. najavili rat svima onima koji se bore i zalažu za jedinstvenu i cjelovitu državu, Bošnjacima prijeti potpuno istrebljenje uz aminovanje svojih predstavnika kojima je važnije mito i pozicija od naroda!

Da još spomenemo pismo o Sutorini koje je američki kongresmen Michael Turner uputio Bakiru Izetbegoviću, članu Predsjedništva BiH, koje su izlobirali crnogorski lobisti u Washingtonu. Kako su tada objavili crnogorski mediji a nakon toga i Dnevni avaz koji je prednjačio u cijelom regionu, američki kongresmen Turner upozorio je Izetbegovića da bi SAD mogle obustaviti pomoć BiH, ako zvanično Sarajevo ne odustane od spora sa Crnom Gorom oko Sutorine.

Naglašavamo, kongresmen Michael Turner je u Klubu prijatelja BiH u Američkom kongresu, prema saznanju Bošnjaci.Net, ukazano mu je na promašeni potez u vezi sa pomenutim pismom, te da Akademska i građanska inicijativa za povrat Sutorine samo zahtjeva da se sprovede arbitraža pred Međunarodnim sudom pravde, te što god da ova internacionalna pravosudna instanca utvrdi da će građani BiH to ispoštovati. Kongresmen Turner je shvatio da je izletio i povukao se sa stavom i ušutio, to znaju dobro i crnogorski lobisti koji više nisu mogli doći do njega.

Na kraju, za nadati se će parlamentarci Parlamentarne skupštine BiH imati priliku da prezru izdajničku i podaničku odluku Ustavnopravne komisija Predstavničkog doma BiH, te da će biti na visini zadatka, ili će biti heroji ili izdajnici Bosne i Hercegovine. Izbor je na njima!

---

ŽELJKO KOMŠIĆ OD TITINOG PIONIRA PREKO ZLATNOG LJILJANA DO IZDAJNIKA SUTORINE

Komšić traži povratak Sutorine!
poskok.info

Sunday, 01 April 2007 14:11

Komšić i Silajdžić, kako priopćava predsjednički Ured za informiranje ujutro će naložiti novoformiranoj Vladi Federacije BIH da pred međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i povratka drugog BH izlaza na more - Sutorine te Igala i Njivica mjesta koja je Crna Gora, točnije Srbija prevarom oduzela Bosni i Hercegovini...

"Sada je prigoda da se sa Crnom Gorom na pregovarački stol postavi jedno staro, nejasno granično poglavlje: izlaz BiH na more u Bokokotorskom zaljevu kod Sutorine." - kaže Komšić
Očito je da je BIH u Jugoslaviju unijela taj teritorij kao svoj i nikada o trampi tog teritorija za neki drugi nije proveden nikakav referendum među stanovnicima BiH koji su jedini prema međunarodnim zakonima mjerodavni odlučiti tako nešto kao što je poklanjanje svoje obale. Prema tome poštujući međunarodno pravo izvjesno je i lako dokazivo da Crna Gora danas gospodari našim teritorijem, kaže Komšić.
"I površnim poznavateljima povijesti poznato je da je BiH, nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine, zadržala dva izlaza na obalu Jadrana, utvrđena mirovnim pregovorima u Požarevcu 1718. godine: jedan kod naselja Neum i drugi, na ulazu u Bokokotorski zaljev, u predjelu zvanom Sutorina. Klek i Sutorina pripali su od 1918. godine Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je trajalo do 1921. godine, kada je Vidovdanskim ustavom Jugoslavija podijeljena na 33 oblasti. Enklava Klek i Sutorina pripale su Mostarskoj oblasti." - kaže Komšić

Nakon toga 1929. godine Sutorina se našla u sastavu Zetske banovine, ali ipak u sklopu Trebinjskoga kotara. Partizanske vlasti nisu na zasjedanju AVNOJ-a raspravljale o granicama. To pitanje otvoreno je u veljači 1945. godine. Sekretar Predsjedništva AVNOJ-a Mile Peruničić predložio je kao kriterij za granice BiH stanje određeno Berlinskim kongresom 1878. godine. Po tom kriteriju Neum i Sutorina pripale bi BiH.

U svibnju 1946. godine sekretar Skupštine FNRJ uputio je dopis federalnim jedinicama da mogu izvršiti korekcije granica i o tome Skupštini dostaviti prijedloge i dokumentaciju. Međutim, o eventualnim pregovorima o razgraničenju između BiH i Crne Gore od 1945. do 1947. nema pismenih tragova. Neposredno nakon II. svjetskoga rata, BiH je na zemljovidima prikazivana s izlazom na more u Boki kotorskoj kod Sutorine.

Granica BiH i Crne Gore u predjelu Sutorine najvjerojatnije je utvrđena usmenim dogovorima tadašnjih komunističkih moćnika. Ako je suditi po političkoj piramidi moći u Sarajevu i Podgorici, Đuro Pucar i Avdo Humo, u ime BiH, dogovorili su trampu s Blažom Jovanovićem, uz blagoslov Josipa Broza i Vladimira Bakarića.
Bosanskohercegovački teritorij Sutorine, Igala i Njivica ustupljen je Crnoj Gori, a zauzvrat BiH je dobila crnogorski teritorij istočno od rijeke Sutjeske - Maglić, Kruševo i Vučevo.
Prvi dokumentirani zapis o Sutorini u sastavu Crne Gore pojavio se u svibnju 1947. godine, Zakonom o administrativno- teritorijalnoj podjeli Crne Gore.
Tada je Hercegnovskom kotaru pripala općina Igalo, u koju su ušla naselja Sutorina, Sušćepan, Prijevor i Ratiševina.
Iz Silajdžićeva ureda samo je potvrđeno da će predsjednik Silajdžić bezrezervno podržati ovu inicijativu. Zanimljivo je da ni Radmanović nije toliko protiv ove inicijative ali do daljnjeg ne želi se izjašnjavati.
Naime iz izvora bliskih SNSD-u doznaje se da bi i sam SNSD mogao podržati ovu inicijativu računajući da bi se time pojačao teritorij RS-a i RS-u priskrbio izlaz na more, budući da se Sutorina nalazi na jugoistoku Hercegovine.
Komšić pak o takvim insinuacijama ne želi kalkulirati. Bitno je da se "Sutorina" vrati tamo odakle je oduzeta, a sve ostalo su nagađanja. Osnovat ćemo tim vrhunskih pravnika i ova bitka ne smije se izgubiti, uvjeren je Komšić, javlja Ured za informiranje, Sarajevo.

---

ŽELJKO KOMŠIĆ OD TITINOG PIONIRA, PREKO ZLATNOG LJILJANA DO KLASIČNOG LAŽOVA I IZDAJNIKA

Kako smo ostali bez 7 kilometara morske obale: Ko će BiH vratiti njen drugi izlaz na more - Sutorinu?
Kategorija: Vijesti
Autor Avaz
radionasarijecchicago.com

Komšić i Silajdžić: Pred Međunarodnim sudom trebalo pokrenuti i proces povratka Sutorine i Igala

Rijetki se danas sjećaju izjava jednog bivšeg i jednog sadašnjeg člana Predsjedništva BiH, Harisa Silajdžića i Željka Komšića, koji su nakon izbora 2006. godine najavili kako će narediti novoformiranoj Vladi FBiH,
tada s SDA premijerom Nedžadom Brankovićem na čelu, da pred Međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i povratka Sutorine, drugog izlaza na more BiH, ali i Igala i Njivica, koji danas pripadaju Crnoj Gori.

Berlinski kongres
- Sada je prigoda da se sa Crnom Gorom na pregovarački stol postavi jedno staro, nejasno granično poglavlje: izlaz BiH na more u Bokokotorskom zaljevu kod Sutorine - izjavljivao je tada Komšić, ali šest godina kasnije njegovi prvi saradnici, poput Damira Bećirovića, savjetnika za medije, prvi put čuju za to!?
Komšić je 2006. izjavio i da je BiH u Jugoslaviju unijela ovaj teritorij kao svoj i da nikada o trampi tog teritorija za neki drugi nije proveden nikakav referendum među stanovnicima BiH, koji su jedini prema međunarodnim zakonima mjerodavni odlučiti o poklanjanju svoje obale. On je kazao da je lako dokazivo da Crna Gora danas gospodari našim teritorijem.
- I površnim poznavateljima povijesti poznato je da je BiH, nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine, zadržala dva izlaza na obalu Jadrana, utvrđena mirovnim pregovorima u Požarevcu 1718.: jedan kod naselja Neum i drugi na ulazu u Bokokotorski zaljev, u predjelu zvanom Sutorina. Klek i Sutorina pripali su od 1918. Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je trajalo do 1921., kada je Vidovdanskim ustavom Jugoslavija podijeljena na 33 oblasti. Enklava Klek i Sutorina pripale su Mostarskoj oblasti - govorio je tada Komšić, što su prenijeli brojni mediji.
No, sve je ostalo samo mrtvo slovo na papiru, a da se zaista poštovalo međunarodno pravo, Bosna i Hercegovina bi danas imala dva izlaza na more - Neum i Sutorinu. Međutim, Sutorina je 1946. godine pripojena Crnoj Gori navodnim usmenim dogovorom nekoliko komunističkih moćnika s bh. i crnogorske strane. O tome nema pisanog traga, a kao autori ove trampe državnim teritorijem navode se Đuro Pucar Stari i Avdo Humo iz BiH, te Blažo Jovanović iz Crne Gore.
Mit o telefonskoj "prodaji" sedam kilometara morske obale Sutorine obogaćen je i navodnim blagoslovom Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića. Tada je, navodno, naša zemlja u zamjenu za Sutorinu i obližnja naselja uz obalu (Sušćepan, Prijevor, Ratiševina, Igalo, Njivice i Toplu) dobila planinski masiv Maglić, te Kruševo i Vučevo!?
Činjenica da nema pisanog akta o zamjeni teritorija između tadašnje dvije jugoslavenske republike niti je proveden referendum među stanovnicima BiH kao međunarodni mjerodavni institut za ovakvu "trgovinu" ostavlja nas na nejasnom poglavlju granica između dviju današnjih balkanskih država.

Avnojevske granice
Historičar mr. Fikret Midžić, direktor Arhiva Unsko-sanskog kantona i dobar poznavalac bh. izlaza na more, kroz historijske fakte potvrđuje da su Neum-Klek i Sutorina u Bokokotorskom zaljevu dobili svoje međunarodno priznanje na Bečkom 1815. i Berlinskom kongresu 1878. godine.
Midžić pojašnjava kako je povijesno, zbog opasnosti od Mletačke republike, Dubrovačka republika uspostavila dva teritorijalna koridora, Neum-Klek i Sutorinu, koje je 1718. mirovnim pregovorima u Požarevcu dala Turskom carstvu u čijem sastavu je bio Bosanski ejalet.
- Odlukom Bečkog kongresa Dalmacija dolazi pod vlast Austrije, koja nije osporavala Bosanskom ejaletu ove izlaze na more, jer je na Bečkom kongresu bio potvrđen osmanlijski legitimitet - kaže za naš list mr. Midžić.
On nabraja i veliki broj karata koje pokazuju Neum i Sutorinu kao dva izlaza na more; kartu K-22 Antonia de Zanchia iz 1821. godine, Album plovidbenih karata Jadranskog mora milanskog Vojnogeografskog instituta s kartama K 23 i K 24, koje egzaktno pokazuju oba tadašnja bh. izlaza na more, kartu K-26 pukovnika Bernarda Kaboge... Midžić dodaje da su dva izlaza na more Bosni i Hercegovini priznata i avnojevskim granicama s kojima je BiH dočekala kraj Drugog svjetskog rata. U tim granicama je BiH i 1992. međunarodno priznata.
- BiH je nakon Drugog svjetskog rata na kartama prikazivana s izlazom na more u Boki Kotorskoj kod Sutorine - tvrdi Fikret Midžić.
Razdoblje od 1945. do 1947., kada se, očigledno, netransparentno trgovalo teritorijem BiH kod Sutorine, nije potkrijepljeno dokumentima iz kojih je vidljiv takav rasplet. Naime, u februaru 1945. godine sekretar Predsjedništva AVNOJ-a Mile Peruničić predložio je kao kriterij za granice BiH stanje određeno Berlinskim kongresom, i prema tom kriteriju Neum i Sutorina pripali su BiH.

Pisani tragovi
U maju 1946. sekretar Skupšine FNRJ uputio je dopis federalnim jedinicama da mogu izvršiti korekcije granica i o tome dostaviti prijedloge i dokumentaciju. Međutim, o eventualnim pregovorima između BiH i Crne Gore od 1945. do 1947. nema pisanih tragova.
S tim u vezi Midžić za naš list otkriva i do sada neobjavljeni dokument - Zapisnik sa sjednice Predsjedništva Prezidijuma Narodne skupštine NRBiH od 2. februara 1949., kojoj su prisustvovali članovi Vlado Šegrt, dr. Jakov Grgurić, Sulejman Filipović i Novak Mastilović.
- Oni jednoglasno donose odluku o ukidanju i spajanju te izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora Trebinjskog sreza i o određivanju granica grada Trebinja. Vlado Šegrt kao predsjednik Prezidijuma je svojim partijskim kolegama tada pročitao akt Vlade NRBIH broj 1535/48 od 31. januara 1949. kojim je predložena ova izmjena granica Trebinjskog sreza - ističe Midžić i dodaje da je Sutorina pripadala Trebinjskom kotaru u sastavu tadašnje Zetske banovine nakon 1929. i zadržala se u Trebinjskom srezu i nakon Drugog svjetskog rata.

Hercegnovski kotar
Prvi dokumentirani zapis o Sutorini u sastavu Crne Gore pojavio se u maju 1947. Zakonom o administrativno-teritorijalnoj podjeli Crne Gore.
Tada je Hercegnovskom kotaru pripala općina Igalo, a u koju su ušla naselja Sutorina, Sušćepan, Prijevor i Ratiševina.

Vlasnici zemlje bili iz Trebinja
Površina Sutorine, za razliku od Neum-Kleka od oko 32,87 kvadratnih kilometara, manja je i iznosi 24,11 kvadratnih kilometara. U vrijeme kada je Dubrovčanin Bernard Kaboga 1832. godine za potrebe Austrije pravio karte i vršio mjerenja Neum-Kleka i Sutorine, jer je Austrija imala namjeru kupiti od Turskog carstva oba izlaza na more, u Sutorini je bilo 155 kuća i 465 stanovnika.
Vlasnici zemlje bili su iz Trebinja i to: Hasan-beg Resulbegović, Hadžija Cvitić, Arslan Agić, Selimović, Dizdarević, Hadži-paša Alijagić, Kurtović i Omeragić. Na sutorinskom terenu uzgajani su vinova loza, pšenica, zob i kukuruz.

---