Nosilac Zlatnog ljiljana, bivši pripadnik 505. Viteške brigade, slijepi borac i stopostotni RVI, Nijaz Veladžić Veljun, najavio je 20. aprila konferenciju za štampu i štrajk glađu ispred zgrade Vlade Unsko-sanskog kantona

Nosilac Zlatnog ljiljana i stopostotni ratni vojni invalid Nijaz Veladžić - Veljun uputio je obevijest MUP-u USK-a, Vladi i Skupštini USK-a, Ministarstvu za pitanje boraca USK-a, Kantonalnom fondu, Crvenom križu Bihać i medijima, da će u ponedjeljak, 20. aprila doći ispred zgrade Vlade USK-a sa djecom i suprugom i otpočeti štrajk glađu sve dotle dok mu ne ispune zakonom pripadajuća prava, koja su mu prije tri godine obećali, pa slagali.

Nosilac Zlatnog ljiljana, bivši pripadnik 505. Viteške brigade, slijepi borac i stopostotni RVI, Nijaz Veladžić Veljun, najavio je 20. aprila konferenciju za štampu i štrajk glađu ispred zgrade Vlade Unsko-sanskog kantona kako bi na taj način pokušao da riješi svoj stambeni problem, tvrdeći da je jedini stopostotni ratni vojni invald u BiH, čije stambeno pitanje nije riješeno i radi čega je još 2013. godine štrajkovao glađu, kada su mu obećali sve, a nisu uradili ništa.

Naime, Nijaz Veladžić Veljun je preživio čak 9 operacija, i njegovo zdravstveno stanje je jako teško, a bolovi često toliko jaki, da jednostavno mora imati stan blizu bolnice. On sada živi u porodičnoj kući njegovih roditelja na Konjodoru koji je od Kantonalne bolnice udaljen 50 km. Veljun je, istina, dobio od Kantonalnog fonda prije više godina 70.000,00 KM, ali za izgradnju kuće. Međutim, svi ostali su dobili placeve za izgradnju kuća, osim Nijaza, koji je morao za ta sredstva kupiti plac kod Kntonalne bolnice, pa sada kada treba da gradi kuću nema sredstava i morao bi dići stambeni kredit, jer će mu isteći dozvola za gradnju. Veljunu su tada obećavali i iz Kanonalnog stambenog fonda i iz Ministarstva za pitanje boraca, pa i Vlade Unsko-sankog kantona da će mu taj problem riješti, međutim sve je ostalo na obećanjima, a Nijaz je morao prekinuti štrajk glađu na nagovor doktora, koji mu je savjetovao da prestane, jer mu se zdravstveno stanje jako pogoršalo.

- Tužno je i sramotno da moram svoja prava tražiti na ovakav način, ali moram. Ako su svima drugima riješili ovaj problem, onda su to trebali da odrade i meni. Tražim samo ono što mi po zakonu pripada kao i drugim stopostotnim ratnim vojnim invalidima. Zato ostajem pri stavu da mi je jedini način da riješim problem stambenog zbrinjavanja na najteži mogući način, ali moram, jer ni jedan drugi do sada nije bio uspješan.