Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Historija iz zasjede
BEZ KRIŽA, POKRŠTAVANJE
Autor: Dr. sc. Ibrahim Kajan
Objavljeno: 14. April 2015. 18:04:13

Ibrahim KAJAN
Da, puna je historija i svjetska i lokalna, primjera prisilnih pokrštavanja. Bolje ih historije spominju, ne baveći se naknadnim sjećanjem i čovjekovom patnjom silom izazvanog duhovnog nasilja. Ta i takva pokrštavanja, neosporno ostavljaju traume, jer su u namjeri brutalna silovanja čovjekova duha kao što je i fizička spolna penetracija silovanje tijela. Gotovo se redovito dešavaju u ratnim okolnostima, ali ovo, nevjerovatno, „bez križa, pokrštavanje“, odigrano u doba boljševičke Jugoslavije, ostavlja bez riječi! Znanost će se i tim morati pozabaviti, a ne samo „očima preletjeti“ dokazni materijal arhiviran u emigrantskim „Bosanskim pogledima“ 1962. godine.

„... Mene je ponukalo da Vam pišem i ispričam svoju tužnu ali istinitu priču“, tako se objavio prvi put, i vjerovatno zadnji, neki „Bukara Vitomir, s. r.“ Pismo je urednicima izgledalo - sumnjivo! Nisu povjerovali u njegov sadržaj – usprkos spoznajama da je nova država okrutna „bespravna zemlja“. Ali, pismo je bilo tačno.

„Iako sam se 25. 5. 1935. g. u Sarajevu rodio kao Ferid Oruč, od majke Zejne i oca Kadira, ja se na moju veliku nesreću danas zovem Vitomir Bukara. Majku mi 1944. godine ubiše meni i danas nepoznate ubice, a otac iste godine umrije. Kao siroće staviše me s bratom u Sirotinjski dom u Banja Luku, gdje sam se nalazio i po mene kobne 1946. godine. Od tristotine djece u tom dječijem domu, nas muslimana je bilo nešto više od stotinu, i jednog dana sve muslimane izdvajaju i postrojavaju ispred upravnikove kancelarije. Kao dijete neznadoh da će taj dan biti moj sudnji dan na kojeg će se suditi Feridu Oruču, jer se rodio kao musliman, crni dan koji me je otgnuo od vjere islama, vjere mojih roditelja i pređa.


Djeca (Ilustracija)
Kao osuđenike uvedoše nas jednog po jednog u kancelariju upravnika, koji mi je počeo govoriti, ja se više svega ne sjećam, ali znam da mi je rekao da muslimani u Jugoslaviji nisu priznati i da se ja moram opredjeliti ili u katolike ili u Srbe. I ako imadoh devet godinane znadoh šta on od mene traži i zašto mi naređuje da budem nešto novo. Dao mi je da nešto potpišem što i učinih, nakon nekog vremena sam dobio papir od Gradskog odbora u kojem pisaše da se zovem Vitomir Bukara.

Eto tako su me kao dijete komunisti pokrstili preko moje volje i oduzeli moje pravo porodično ime i prema tome i vjeru (...). Sa mnom prenadiše druga imena i ostalim siročadima muslimanima, pa u početku imadosmo dosta muke da od Ferida, Hasana, Omera itd zapamtimo imena nama strana kao što su Vitomir, Živojin, Tomislav itd. Moj rođeni brat Zaim dobio je ime Žarko, a zamislite čuda, drugo prezime nego ja, tako se on zove Žarko Bukarević, a ja Bukara.

Ja ovo tuđe ime nosim kao ljagni teret koji me stalno pritišče i tišti, ja bih ga rado zabacio i na njegovo ime stavio ponovo Ferid Oruč, jer često mislim da se moji roditelji Kadir i Zejna i u grobu sramote, što su me i kako rodili. Ja sam bez ikakvog vjerskog odgoja, ali je u meni ipak ostala muslimanska duša i sjećanje na moju vjeru i roditelje muslimane. (...)“

Nedugo iza pisma Ferida Oruča alias Vitomira Bukare, u sljedećem broju rečenog časopisa, javila se Slobodarka Krčalo, „bivša upraviteljica dečijih domova u BiH i članica komisije za vraćanje srpske dece iz Zagreba i ostalih gradova Hrvatske“ koje su ustaše, nakon ubijanja njihovih roditelja, deportirale u Hrvatsku. „Preko pet hiljada dece iz Bosne i Hercegovine“, piše ona, „nalazilo se u Hrvatskoj. Većina te dece bila je srpska... a jedan deo muslimanska deca iz istočne Bosne, čije su roditelje pobili četnici, a njih povele izbegle komšije. Sva ova deca koja su (...) prevedena na katoličku veru i dobila katolička imena.“ Stotine djece ustaša Gutić je smjestio u Banja Luku, pa su i ta „deca dobila katolička imena“, piše S. Krčalo. Iz Feridova sjećanja vidljivo je da muslimanska djeca nisu katolicizirana i da im imena nisu mijenjana. Revnosni direktor banjalučkog sirotišta je godine 1946. ispravljao ustašku nepravdu vraćajući pravoslavnoj djeci pravoslavna imena. O jednom trošku, to je učinio i muslimanskoj.



Ostali prilozi:
» SINAN GUDŽEVIĆ O NJEGOŠU I GORSKOM VIJENCU
Šemso Agović | 17. May 2021 17:38
» DEFTER HEFTE VAPI ZA MENTALNO-MORALNOM DEFINICIJOM
Amir Telibećirović | 17. May 2021 16:39
» INICIJATIVA, LUSTRACIJA I DEPORTACIJA
Omer Šarkić | 17. May 2021 16:07
» POČELO JE POČELO, TEŠKO LI JE NAMA
Mr. Milan Jovičić | 17. May 2021 15:57
» GENERAL POSLIJE BITKE
Željko Milićević | 16. May 2021 16:36
» JESMO MALI, ALI SMO FAŠISTI
Šemso Agović | 15. May 2021 15:52
» OTVORENI ODGOVOR NA OTVORENO PISMO RABBINU DR. RON KRONISHU
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 15. May 2021 14:49
» ŠTA JE NAMA RODNA GRUDA?
Rusmir Šerifović | 12. May 2021 20:59
» MOSTOVI STRAVE I UŽASA
Sulejman Aličković | 10. May 2021 14:55
» MIJATOVIĆU, ZAR BAKIR NIJE BIO U PRAVU KAD JE UKAZAO NA OPASNOST OD GENOCIDAŠA?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 09. May 2021 18:05
» SJEĆANJE NA RAMAZANE U RATU
Dr. sc. Amir Ismić | 08. May 2021 17:14
» „PUZEĆI ŠERIJAT“ – ŠTA JE TO?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 08. May 2021 16:32
» HRANI PSA DA TE UGRIZE
Muhamed Mahmutović | 07. May 2021 19:03
» APSURDI
Aziz Hurem | 07. May 2021 19:00
» STID ME TUĐE SRAMOTE
Sead Zubanović | 05. May 2021 19:10
Ostali prilozi istog autora:
» IZ HUMUSA NARODNE KULTURE LIJEČENJA
22. September 2017 21:54
» VELAGIĆI IZ VELAGIĆEVINE
23. May 2016 01:39
» PISMA IZ DRUGOG VREMENA
05. April 2015 13:30
» POVRATAK MUJAGE KOMADINE
30. March 2015 02:10
» ĆUPRIJA KOJA SE NARUGALA
14. March 2015 16:20
» ZOV NEPOSPREMLJENIH KOSTIJU
02. February 2015 17:16
» MUJAGA
21. January 2015 02:16
» OTKRIĆE UNIŠTENIH PISACA
04. November 2014 09:32