Fahrudn VOJIĆ: Iskren čovjek neće glumiti patriotu a cijeli rat proveo u mjestu gdje nije metak ispaljen, niti su granatirane kuće, niti je nestajalo struje, vode i hrane. Na kraju dolazim do zaključka, da bi takvi dušebrižnici prodali i Bosnu i Bošnjake sutra kada bi se našli u stanju u kakvom sam se nalazio godinama živeći na brašnu, ulju i vodi, gledajući vlastitu porodicu kako se gotovo raspada zbog neimaštine, ali sve to općutavajući duboko u sebi.

U vrijeme kada se mnogi prave velike patriote, kada Kebo prodaje ono najsvetije u Bošnjaka, kada mediji lažu u interesu Zapada i Vlade iza sjene, kada svako drži vatrene govore, piše vatrene kolumne nabijene emocijama i patriotizmom da istakne sebe i vlastitu ličnost u cilju prostranačkog i materijalnog okorištavanja, osjećam duboku potrebu da o tome nešto napišem. Naime, mnogi su iskoristili rat i poratno vrijeme da se obogate ili materijalno situiraju, pronađu dobar posao za sebe i članove svoje uže i šire porodice. Danas 20 godina nakon rata, kada se mnogi u Bosni i Hercegovini bore za goli život, takvi im upućuju otrovne strijele napunjene zavidnošću, licemjerstvom i ljubomorom kako bi ih degradirali i deakriditirali u društvenoj zajednici. Iskušenja koja sam prolazio od samog početka rata gubitkom majke u 12 godini života, djetinjstvo ispunjeno pucnjima i detonacijama četničkih granata, neimaština i bjeda koja je sve to pratila, nastavila su se i nakon rata. Smrt moga oca nedugo po okončanju tog prokletog rata, nesreća da imam rodbinu koja nimalo ne drži do rodbinskih veza i pomaganja bližnjeg, prijatelji koji samo sebe gledaju i uz to porodica kao obaveza staranja i prehranjivanja. Sad kada se čovjek počeo snalaziti, putem društvenih mreža primjećuje bolesti svojih hasuma koji nemaju ni obraza ni morala, a na patriotizam i vjeru se pozivaju u javnosti. Takvi kojima u kuću ulaze primanja sa nekoliko strana, čija djeca imaju urednu riješeno pitanje zdravstvenog osiguranja, koji u svojim jelovnicima ne mogu bez mesa, voća i povrća niti jednog jedinog dana, davno su pali u mojim očima i nimalo ne držim do njihovih sugestija i kritika. Iskren i racionalan čovjek neće drugima prigovarati dok najprije dobro ne ispita njihovo stanje i okolnosti u kojima se nalaze. Iskren čovjek neće glumiti patriotu a cijeli rat proveo u mjestu gdje nije metak ispaljen, niti su granatirane kuće, niti je nestajalo struje, vode i hrane. Na kraju dolazim do zaključka, da bi takvi dušebrižnici prodali i Bosnu i Bošnjake sutra kada bi se našli u stanju u kakvom sam se nalazio godinama živeći na brašnu, ulju i vodi, gledajući vlastitu porodicu kako se gotovo raspada zbog neimaštine, ali sve to općutavajući duboko u sebi. Zaista današnje licemjerstvo i bezobrazluk nekih ljudi nema kraja. Ali ono što čovjeku ostaje kao utjeha, jeste činjenica da ćemo svi doći pred Boga i On će nam svima suditi, a on vrlodobro zna šta je u ljudskim srcima, tako da nema potreba za bilo kakvim isticanjem bilo čega.