Nail Kajević, čiji je brat ubijen, kaže da je ovo nešto što porodice žrtava zločina u Štrpcima čekaju već 21 godinu. „Svjesni smo činjenice da je otmica bila organizovana od strane Vojske Republike Srpske, da je tu otmicu izvršila Vojska RS, nisu nikakve paravojne formacije, nisu nikakve grupe ni pojedinci, nikakva nije bila osveta niti nepromišljen čin grupe ili pojedinca nego je bila koordinirana akcija sa Vojskom SR Jugoslavije, sa policijom Srbije. Za otmicu su znali, i to smo i mi znali odmah po tom dešavanju da je to sve tako, pokušavali smo sve vrijeme da ovaj događaj procesuiramo. Mislim da je sad poslije 21 godinu taj momenat došao, sigurno je da će tu i dalje biti opstrukcija, ali se ovo mora razriješiti“, kaže Kajević. „Mi se ne možemo pomiriti sa tim da se ljudi koji su išli kod kumova, koji su išli u bolnicu, koji su nosili džak brašna i koji su sve svoje obaveze prema državi izvršavali uredno da ta država organizuje njihovo otimanje“, rekao je Nail Kajević.

U zajedničkoj akciji policija BiH i Srbije za ratni zločin u Štrpcima uhapšeno je 15 osumnjičenih, među kojim su, kako je potvrđeno za RSE u Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, komandant brigade Vojske Republike Srpske Luka Dragičević, komandant interventne višegradske brigade Boban Inđić i Gojko Lukić, brat Milana Lukića.

Državna Agencija za istrage i zaštitu BiH po nalogu državnog tužilaštva uhapsila je 10 osoba zbog sumnje da su 27. februara 1993. godine učestvovale u zločinu nad najmanje 20 žrtava bošnjačke nacionalnosti u Štrpcima i Višegradu. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije uhapsilo je pet osoba koje se sumnjiče za isti zločin.

U Tužilaštvu za ratne zločine Srbije za RSE je potvrđeno da su među uhapšenima komandant brigade Vojske Republike Srpske Luka Dragićević, komandant interventne višegradske brigade Boban Inđić i Gojko Lukić, brat Milana Lukića.

“Govorimo o obje zemlje jer ovaj predmet radimo zajedno i veoma smo mu kompleksno pristupili”, rekao je za RSE zamjenik tužioca za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić i dodao da je ovaj predmet povezan “sa nekim veoma poznatim imenima, odnosno najvišim vrhom tadašnje vojske Republike Srpske”.

Vekarić je rekao da je u BiH i Srbiji izvršena istovremena akcija hapšenja.

“Suština ovog predmeta jeste dobra regionalna saradnja zasnovana na Protokolima između Tužilaštva BiH i Tužilaštva za ratne zločine Srbije. Isto tako, moramo da kažemo da je bilo zataškavanja činjenica iz ovog predmeta sve do 2013. godine kada je formiran novi istražni tim u MUP-u i u Tužilaštvu koji je sada došao do rezultata, odnosno šanse da se ovaj tragičan zločin konačno i pravosudno reši”, rekao je Vekarić.

U BiH su među uhapšenima Novak i Obrad Poluca, Dragan Lakić, Radojica Ristić, Oliver Krsmanović, Vuk Ratković, Momir Nikolić i Petko Inđić.

“Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH u ovoj akciji koja je međunarodnog karaktera lišile su slobode deset lica s područja Višegrada i Prijedora. Pretresene su i tri lokacije s ciljem pronalaska dokaza”, navela je za RSE glasnogovornica SIPA-e Kristina Jozić.

"Među osumnjičenima ima visoko rangiranih vojnih dužnosnika VRS iz tog perioda, kao i izravnih izvršitelja koji su sudjelovali u surovim mučenjima i kasnijim egzekucijama žrtava koje su nakon ubojstva bačene u rijeku Drinu“ , saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
Izjava glavnog državnog tužioca BiH Gorana Salihovića

Inače, jednom od uhapšenih Oliveru Krsmanoviću se pred Sudom BiH već sudi za ratni zločin na području Višegrada. Kako stoji u optužnici Krsmanović se tereti i da je 27. juna 1992. godine, u naselju Bikavac, općina Višegrad, zajedno sa Milanom Lukić i pripadnicima njegove grupe, učestvovao u nezakonitom zatvaranju 70 civila bošnjačke nacionalnosti i njihovom ubistvu. Početkom juna 1992. godine, optuženi Krsmanović je u hotelu „Vilina vlas“ na području općine Višegrad, učestvovao u silovanju Bošnjakinja i drugim oblicima teškog seksualnog zlostavljanja, a koje su protivpravno bile zatvorene u pomenutom objektu.

Zločin u Štrpcima dogodio se prije 21 godinu kada su naoružani muškarci u maskirnim uniformama zaustavili su voz u stanici Štrpci, maloj stanici kod bosanskohercegovačke granice sa Srbijom, koji su iz Beograda putovali za Bar.

Voz 671 koji nikada nije stajao u ovoj stanici zaustavio se prvi put, nakon čega su u njega ušli pripadnici paravojne jedinice pod kontrolom haškog osuđenika Milana Lukića.

Prozivali su putnike za koje su unaprijed znali gdje se nalaze te iz voza izveli 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i stranca tamnije puti. Kondukteri su ranije legitimirali putnike, pod izgovorom da se radi o krivotvorenju karata, dok se zapravo radilo o utvrđivanju nacionalne strukture putnika.

Žrtve, uglavnom državljane Srbije i Crne Gore, među kojima je bilo i državljana Bosne i Hercegovine, pripadnici Lukićeve jedinice izveli su iz voza, odveli su u salu osnovne škole u mjestu Prelovo gdje su ih opljačkali i pretukli.

Onda su ih svezali, te kamionom odvezli u jednu garažu u višegradskom selu Sase pokraj Drine, gdje su ih likvidirali iz vatrenog oružja.

Najmlađi od njih bio je 16-godišnji učenik iz Bara Senad Đečević, a najstariji 59-godišnji Adem Alomerović.

Nail Kajević ostao je te 1993. godine bez mlađeg brata Nijazima, koji je imao 30 godina.

„Sjećam se, vraćao se iz Beograda... A otišao je tamo radi svog prijatelja, vjenčanog kuma. Duštvo se našlo na godišnjici toga kumstva i imali su zabavu. Radovao se tom susretu kada je pošao i kada mu je šef tu u Priboju u pošti dao slobodan dan. Napravio je salto. I ostali su bili na zidu od te radosti... Znate kako se dalje odvijalo... Ovo je jedan od najmonstruoznijih zločina“, rekao je Kajević za RSE.

Više od dvije decenije nakon otmice pronađena su dva tijela i jedan nekompletirani skelet u jezeru Perućac u Bosni i Hercegovini. Utvrđeno je da se radi o ubijenima Rasimu Ćoriću, Jusufu Rastoderu i Halilu Zubčeviću.

Za ono što će se pokazati kao planirana otmica osuđen je Nebojša Ranisavljević, kojem je sud u Bijelom Polju odredio 15 godina zatvora. Milanu Lukiću kojem je sud u Hagu presudio doživotni zatvor nikada nije suđeno za ovaj zločin.