Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


BALOTIĆE JE POZITIVNA PARADIGMA
Procitaj komentar

Autor: Dr. hfz. Haris Hadžić
Objavljeno: 04. November 2014. 01:11:18
Dr. hfz. Haris HADŽIĆ: Na kraju se sama od sebe nameće konstatacija - da se Balotićima možda može zamjeriti što je bilo i ostalo selo patrijarhalnog mentaliteta, gdje se poštuju običaji, rodbinske veze, poštuju komšije, stariji i učeniji. Poštuju se roditelji, braća i sestre, rodjaci. Gdje žena poštuje svog muža kao glavu porodice, a on nju kao svog životnog druga i majku njihove zajedničke djece. Poštuje se krvna veza i rodbinstvo po mlijeku. Klanjaju se teravije. Uče se mevludi, hatme, jasini, obavljaju se šerijatska vjenčanja. Balote imaju džamiju, mekteb, školu, ambulantu.
Svakako, ne gajimo iluziju da su Balote imune na devijacije koje donosi novi vakat, novi ljudi i novi uticaji. Daleko od toga. Ali, nakon ovog kraćeg osvrta, u jedno postajemo sasvim sigurni, a to je: da nije moguće izreći kao glavnu odliku ovog skromnog i siromašnog sandžakčog sela – da je ono selo u kome se rađaju sumnjivi ljudi.
Ne samo kao čovjek i kao rođeni Rožajac i Balota, nego i kao neko ko se bavi proučavanjem kulturološko-civilizacijskih odlika Bošnjaka rožajskog kraja (doktorska disertacija mi je iz te oblasti), pa prilično dobro poznaje njegove ljude, osjetio sam se prozvanim da reagujem na nedavno iznesene (prilično) uvrjedljive i neutemeljene tvrdnje jednog profesora, na promotivnom skupu povodom novoizašle Enciklopedije bošnjačko-sandžačke književnosti, održanom u Sjenici 16.oktobra ove godine, a u vezi moralnih, ljudskih, kultoroloških i vjerskih kvaliteta mještana rožajskog i sandžačkog sela Balotića.
Naime, jedan od promotera spomenute enciklopedije, koji je univerzitetski profesor (čije ime ovdje nećemo spominjati jer ne želimo polemiku), je između ostalog rekao:
„Pomenuli su šejh Muhameda Užičanina, koji je napisao rad 1748.godine. Dvije godine su ga tražili po onoj presudi i u Balotićima, u onom selu tamo gdje se Boga mi rađaju sumnjivi ljudi, tu je ubijen na nepoznat, na svirep način. I, zamislite, iz tog mjesta je onaj pseudo reis, iz Crne Gore. To je nevjerovatno. To istorija možda se ponavlja, ali to je ona zla krv koja to može da uradi, i zato smatram da u Balotiće moramo poći da šejhu Mehmedu Užičaninu proučimo fatihu...“
Nakon ovakve tvrdnje uvaženog profesora-promotera, poslije koje se osjetila prilična nelagoda međ u prisutnima u sali, reagovao je muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić, koji je bio gost skupa, i istakao:
„Osjećam obavezu da ovaj detalj oko Balotića malo pojasnim, jer, dobrim dijelom je tačno ovo što je profesor kazao, ali, to Balotiće je ugostilo i štitilo šejha Mehmeda Užičanina, kao i mnoge druge koji su bježali od raznih progona i režima. To Balotiće ima velike ljude i imalo je velike ljude. Ali, to Balotiće je paradigma svakog našeg sela i svake naše mahale i našeg Sandžaka i naše nacije, koje ima rod i izrod. Toga će biti dok je vijeka i svijeta. Svugdje ima rod i izrod. To Balotiće, iako ima dotičnog koga je profesor spomenuo, u istom trenutku ima hafiza Abdurahmana Kujevića, najučenijeg čovjeka u južnom Sandžaku, Crnoj Gori i šire. Tako, u cilju skidanja vela sa ove istine, imao sam potrebu da ovo kažem“.
Snimak ovog promotivnog skupa je nekoliko puta emitovan preko STV u Novom Pazaru, tako da se pored onoga što je rekao uvaženi muftija sandžački, pojavila kao neminovna potreba da se iznesu još neke činjenice u vezi Balotića, a koje nisu javnosti poznate.
Dakle, piscu ovih redova, kao što i rekoh, nije namjera da polemizira, niti pak da bilo koga napada ili brani, pa ni selo odakle potiče, već želi iskoristiti iskazanu tvrdnju uvaženog profesora kao povod, da bi iznio nekoliko činjenica koje mogu pomoći ne samo uvaženom profesoru, nego i svima drugima koji kritikuju ili hvale, ili se ozbiljno žele baviti prošlošću, sadašnjošću ili budućnošću ovoga sela, njegovom realnom zbiljom, i kvalitetima i odlikama njegovoh ljudi. Neću ulaziti u razloge i motive uvaženog profesora, ali me se posebno dojmila njegova tvrdnja da se u selu Balotićima “rađaju sumnjivi ljudi...“
Svakako da se i o Balotićima kao i o svakom drugom, ne samo sandžačkom selu, može napisati jedna i te kako obimna monografija i šteta što još nije napisana, kao i mnogi drugi naučni radovi (koji će ako Bog da uslijediti), ali za ovu priliku pišem ovih nekoliko redaka koji predstavljaju poznato „javno“ mišljenje o tome kakvi su bili i kakvi većinom jesu ljudi u tome selu, da li su činili hajr i dobro koliko su i kad god su mogli, ne samo islamu i muslimanima, nego i svim ljudima kao Božijim stvorenjima, ili su bili loši i sumnjivi. Naravno, ovu priču pišem shodno onome koliko sam i kako sam čuo i zapamtio od rahmetli djeda h. Husejna, njegovog brata rahmetli Ćazima, od svoga oca Haruna, amidža Ibrahima, Hidajeta, Umera itd. Sigurno su svi oni puno kompetentniji i pozvaniji govoriti i pisati o ovoj temi, kao i mnogi od drugih učenijih i starijih Balota, ali eto, ovaj put ja sam taj koji ovaj skromni zadatak preuzima na sebe.

Džamija u Balotićima, sagrađena 1985-1992.godine


Hadžića kula, sa ulaznim vratima, tarihom, puškarnicama i prozorima.
Kulu je sagradio Sadrija Hadžić, sin hadži Sefov, 1897.godine. Po svojoj arhitekturi kula je jedinstvena i na području Rožaja ne postoji slična njoj.


Današnji izgled turbeta šejha Mehmeda (Muhameda) Užičanina pored džamije Sultana Murata II u Rožajama


Današnji izgled turbeta šejha Mehmeda (Muhameda) Užičanina u Balotićima


Mezar rahmetli hafiz Hamdije Koničanina u selu Balotiće
Dok sam bio dijete, r. djed Husejn me je puno volio, i vodio bi me svuda sa sobom - u džamiju, na sijela, posjetke, svadbe, mevlude...i tu sam imao priliku slušati mudra kazivanja i savjete r. djeda, njegove braće, amidža, džematlija, efendija i inače raznih drugih ljudi s kojima smo se sretali. Jedne prilike čujem riječi izgovorene od jednog ahbaba moga r. djeda, koji mu u šali kaže: „Druže Tito, naše rosno cvijeće, cio narod i Jugoslavija za tobom se kreće, samo Balotiće neće!“ Ja kao dijete nisam to baš dobro razumio, pa upitah r. djeda - šta to znači...? On mi kaže: „Sine, mi iz Balotića smo poznati po tome što smo se uvijek držali vjere i čuvali i ginuli za din i iman, pa pošto se o partizanima prije nego su došli svašta loše pričalo, onda kasnije kad su došli, Balote su ih sumnjičavo prihvatili i većinom nisu htjeli da budu komunisti, pa su tako nastali ti stihovi. Ja sam sine, bio u ratu partizan, ali sam uvijek postio Ramazan i klanjao, a i svi naši tako. No, kasnije su se stvari mijenjale. Dok sam bio u ratu, u kome sam učestvovao od 1944.godine, i ratovao od Rožaja do Zidanog Mosta na granici Hrvatske i Slovenije, komesar čete drugog i trećeg bataljona u Sedmoj crnogorskoj brigadi u kojoj sam bio, Raičević, mi je rekao: „Hadžo daj da oslobodimo ovu našu zemlju, da u njoj svi možemo slobodno da živimo, da se i ti slobodno klanjaš na svoj način i da slobodno nosiš onu tvoju crvenu kapu, i da te niko mrko ne pogleda“, što sam ja i prihvatio i povjerovao u tu njegovu priču, jer takva su bila vremena i to je tada bilo neminovno. Kasnije se pokazalo da nije bilo baš sve tako. A, poznata je najnovija stvar, da smo ne samo mi Balote nego i čitavo Rožaje za vrijeme rata u Bosni i kasnije na Kosovu pružalo nesebičnu pomoć izbjeglicama i ugroženima. Mi, Balote, sine, smo poznati po tome što smo uvijek branili vjeru, išli su naši djedovi u razne ratove i ostavili svoje kosti po svijetu braneći i ginući za dobro, za obraz, za vjeru, i hapšeni bili i robijali zbog dina i imana, zbog Sandžaka i bošnjaštva, ali sine, mi smo tako vaspitavani i odgajani da se ne hvalimo puno, nego da svakome koliko možemo činimo hajr, a nikome nikad zlo i zulum, pa smo tako štitili i r. šejha Mehmeda (Muhammeda) Užičanina, profesora medrese iz Užica (polovina 18.v.), koji je bio poznati i čuveni alim i pobožnjak, ali i kritičar nepravedne vlasti tadašnjeg beogradskog vezira, na čijem području je obavljao profesorsku dužnost. On je, sine, posebno čuven po poslanicama-pismima koja je upućivao Sultanu u Istanbulu, ukazujući mu na nepravde i zulume koje su činili paše i veziri na teritoriji tadašnjeg Užica i šire, a sve to je bio potkrijepio činjenicama i šerijatski valjanim dokazima. Tokom bijega iz Užica kratko se skrivao u selu Nedakuse kod Bijelog Polja, pa, kad ga je potjera otkrila, došao je u selo Koljeno kod Rožaja, gdje je ubrzo opet bio otkriven, a onda se sklonio u Balotićima gdje je je našao gostoprimstvo, zaštitu i sigurnost, i tu ostao duže od godine dana. Ali nažalost i tu je otkriven, a kada su janjičari pristizali da ga uhapse, odbio je pomoć Balota i nije dozvolio da ga brane i da ginu zbog njega, te su mu janjičari tu u Balotićima odrubili glavu 1750.godine. (Stotinjak metara od džamije u Balotićima se i danas nalazi turbe šejha Mehmeda, koje su mu nedugo po pogubljenju podigli Balote. O šejhu Mehmedu i njegovom turbetu su pisali značajni naučnici, istraživači i književnici, među kojima i Zaim Azemović, poznati književnik iz Rožaja. Ostala je zabilježena i priča da, kada su turski askeri htjeli da šejhu odsijeku glavu sabljom, nije ga sablja htjela posjeći. Pokušali su puškom da ga ubiju ali puška nije htjela da opali. Onda su upitali šejha kakvo je to čudo. A on im je odgovorio da je njegovo tijelo već postalo zemlja, a zemlja može da se ore samo raonikom. Zatim su oni skinuli raonik sa rala i raonikom mu odsjekli glavu, koju su potom odnijeli pećkom paši kao dokaz, a ovaj je izvijestio beogradskog vezira da je naredba izvršena. Pored toga, postoji turbe šejh Mehmeda i u haremu gradske džamije Sultana Murata u Rožajama, gdje su mu ukopani i glava i tijelo. Ovo turbe u Rožajama je podignuto 1854.godine uz pomoć Huršid-paše, što je značilo neku vrstu rehabilitacije ovoga šejha od strane turske vlasti, koja ga je bila osudila i pogubila. Turbe je obnovljeno zajedno sa džamijom 1978. godine. Turbe u Balotićima je podignuto na mjestu gdje je šejh pogubljen, i ono je najprije bilo od drvene borove građe i niko ne pamti kada je sagrađeno. No, stradalo je u požaru 90-tih godina prošloga vijeka (požar izbio nepažnjom od zapaljenih svijeća, koje je narod, misleći da čini bogougodno djelo, palio, što naravno, nema osnove u vjeri), pa je poslije toga obnovljeno i izgrađeno od tvrdog materijala, i u takvom stanju je i danas. Inače, poznato je da pored turbeta na mjestu gdje je šejhu Mehmedu odrubljena glava i istekla mu krv, rastu posebno lijepe ruže, u narodu poznate kao „šehovke“, i mnogo ljudi je pokušavalo da ih presadi, ali nisu uspjeli jer bi se osušile, osim što su se „primile“ kod šejhovog turbeta u Rožajama kad ih je neko iz Balotića donio...)
Također, r. djed mi je govorio: „Naši su zaštitili i kurra hafiza Hamdiju Koničanina (1876-1942) iz Novoga Pazara, za kojeg smo svi znali da je sa 12 godina postao hafiz Kur'ana, te je pored velikog ilma postao poznat i po tome što je od svoje 12.-te godine kada je promovisan u hafiza Kur'ana pa do svoje smrti nosio saruk. On nam je, sine, pričao, da je 1924. godine, bio odeslio za Tursku sa svojim bratom Ibrahimom, i sedam godina živio tamo i postao muderris. Ali, pod uticajem kemalističkih reformi u Turskoj, sa kojima se nije slagao, pobjegao iz Istanbula jer je kritikovao režim Kemala Ataturka, pa je Turska država raspisala potjernicu za njim a on se sklonio u Balotiće, gdje je boravio više od deset godina, da ga bivša Jugoslavija ne izruči Turskoj. On je u Balotićima za to vrijeme radio kao imam i učio mekteb, a tu je i ukopan 1942.godine. (Na njegovom nišanu piše „ono što sam sad ja, sutra bićete vi“). Mi smo, sine, puno o našoj lijepoj vjeri naučili baš od hafiz-Hamdije. (Zapamćena je ona njegova opaska, da, kada su ga upitali da im objasni nešto oko sudbine, on im je odgovorio „vidite li onu planinu Hajlu, može li ona stati u ovaj fildžan od kahve, ne može, e, tako ni ljudska pamet ne može da pojmi Allahovu odredbu.) Poznati smo, sine, i po tome da nikada shodno svojim mogućnostima nismo dozvolili da ostanemo bez imama. I nikada putnika namjernika nismo vratili bez takve kakve zaštite i pomoći, bilo da je žedan, gladan ili da mu treba bilo kakva pomoć ako je samo hajirli insan, a Boga mi, razbojnicima i lošim ljudima nije bilo mjesta u Balotićima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ugostili smo izbjeglice iz Bihora, koje su popalili četnici i učinili veliki zulum bošnjačkom narodu. Tako je kod nas bila na smještaju čuvena porodica mula Ruša iz Bistrice kod Bijelog Polja koji nam je za vrijeme od godine dana bio i imam u selu (potomak mulla Rušov je prof. dr. Murat Dizdarević koji danas radi na FIN-u u Sarajevu a jedno vrijeme je radio i kao profesor engleskog jezika na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, i koji često sa sjetom priča ove istine. m. p.). A što se tiče priče da su Balote, sine od toga Džara postali, po onome što ja znam, mislim da nije baš tačna, jer je i prije njega u Balotićima bilo nekih stanovnika, a izgleda i muslimana, a i šejh Mehmed je došao kod muslimana. Pa zar misliš da tada nije bilo muslimana u Balotićima, da bi njega neko drugi to doveo i zaštitio osim vjernika. Zapamćeno je da se on, kada su ga janjičari uhvatili, nalazio u kući Ahmeta Salihovića. A i što se imena Balotića tiče, to što kažu neki da je dobilo ime po albanskoj riječi koja znači „čelno selo“, znam i drugu verziju tj. drugo značenje i mislim da je ispravnije, a to mi je moj r. babo Iljas pričao, pošto je znao pored bosanskog i albanskog i turski jezik, jer je služio turski asker u Novom Pazaru i to pune tri godine, sve do pred početak Balkanskih ratova. A on mi je rekao da je riječ Balotiće nastala od dvije turske riječi „bal“-med, i „ot“-trava. Turci su tako nazvali to selo („medna trava“) jer je narod dobar, a selo pitomo i bogato mliječnom travom i pašnjacima, pogodnim za gajenje ovaca i krava...“
Tako je moj rahmetli djed Husejn pričao, a ja slušao i postavljao pitanja - kako su to uspijevali Balote i kako su bili toliko jaki, a on bi mi govorio, da je to zbog toga što su bili dobri vjernici i nisu zulum nikome činili, nisu bili iskvareni. Na primjer, još 1888.godine, rahmetli Sefo, kao i njegova supruga rahmetli Belka su obavili hadž, i po njima su se prozvali današnji Hadžići iz Balotića. A hadži Sadrija (sin hadži Sefov a otac Iljasov), tj. djed moga djeda Husejna, je, tokom obavljanja hadža 1932.godine, preselio na ahiret i ukopan je u mezaristanu „Dženneti bekijje“ pokraj džamije Muhammeda, a.s., u svijetloj Medini.
Balote su uvijek uživali ugled i zato su mnogi dobri ljudi, vjernici iz okruženja, željeli da se oprijatelje sa njima, da od njih isprose djevojku za snahu ili da im daju kćer za snahu. Tako je i jedan od najčuvenijih imama i alima Sandžaka, (djed po ocu muftije Muamera ef. Zukorlića), rahmetli mula Emin ef. Zukorlić, isprosio sestru moga djeda Husejna - rahmetli Fatimu i postao zet Hadžićima i Balotama, a također je, kasnije, i mula Emin svoju sestru Vahidu udao za brata mojeg djeda - Ćazima, pa onda još dvije djedove sestre su se udale za mula Eminovu braću i bratučede, itd. Tako da je među njima postojalo višestruko prijateljstvo. Dakle, nana, odnosno bika po ocu muftije Muamera ef. Zukorlića - Fatima je iz Balotića. A ta Muftijina nana, kao i moj dedo Husejn, bili su Kadini i Iljazovi, a Kada je bila rodom iz tutinskog sela Drage, od plemena Pepića, i to bratučeda čuvenog Ferhat-beg Drage (koji je u našem kraju poznat pod imenom Fehrat-beg), inače sin Ali-beg Drage. (Ali-beg Draga, je stekao begovsku titulu zbog zasluga u bici vođenoj protiv Rusa kod Plevne u Bugarskoj, 1877.godine, pa mu je sultan dao begluk u Istočnom Mojstiru kod Tutina, koji se i danas tako zove - „Begluk“). Kad se Kada Pepić udala za r. Iljasa oca mojeg djeda, Fehrat-beg je jednom došao sa bratstvenicima da posjeti odivu u Balotiće i svojoj bratučedi Kadi na dar donio šalvare-dimije, koje je Kada poslije svoje rane smrti ostavila kćerki Fatimi – muftijinoj biki, a ova ih je poklonila svojoj kćerki Hanki koja se udala u Latifovića u Dolcu, kod Novog Pazara. Te dimije su trajale sve do prije neku godinu - skoro sto godina. Kasnije su Iljaz i Kada svom najmlađem sinu Fehratu dali ime po Fehrat-begu, toliko su ga uvažavali i poštovali. A poznato je da su Fehrat-beg Draga kao i brat mu Nedžib Draga bili skupa sa Aćif efendijom Bljutom vođe i lideri Džemijeta – političke stranke koja je nastala 1919. godine i zastupala interese muslimana Sandžaka, Kosova i Makedonije u parlamentu bivše kraljevine Jugoslavije.
Mnogi stariji građani naših prostora danas često ističu da je muftija Muamer ef. Zukorlić naslijedio liderske sposobnosti i govorničku vještinu možda baš od Fehrat-beg Drage, preko bike Fatime, mada sam kao dijete slušao od muftijinoga baba mula Emina, da je muftijin pradjed sa očeve strane Abdullahaga Zukorlić isto tako bio veliki govornik i mudar čovjek.
Intersantna je priča, koju sam također zapamtio od svog rahmetli djeda Huseina, o tome kako su se uopšte upoznali i oprijateljili Hadžići iz Balotića i Zukorlići iz Orlja, obzirom da tada, prije sto godina, nije bilo puta i saobraćaja i da su ova dva sela međusobno geografski dosta udaljena pa nije bilo nekih prethodnih kontakata i poznanstva. Naime, ove dvije porodice su za ondašnje prilike bile dosta imućne, a svakako su u svom mjestu bile najuglednije i po vjeri najdosljednije, pa su tako, između ostalog, same za sebe izrađivale potrebno platno za odjeću, naročito od sukna. Zbog brojnosti svojih članova porodica, obije su ove porodice nezavisno jedna od druge, slučajno, uzimale istog tada poznatog terziju nekog Đorđa iz Oklaca, sela kod Zubina Potoka, koji bi boravio kod ovih porodica čak i po mjesec dana, dok ne bi skrojio i sašio potrebnu im odjeću za mušku čeljad ovih porodica. Tako je taj Đorđe jedne prilike, onako uzgredno ispričao rahmetli Abdullahagi Zukorliću, kod kojeg je te godine šio odjeću, da u rožajskom kraju, u selu Balotićima, u Hadžića, gdje je također, boravio kao terzija, ima jedna porodica veoma slična njegovoj, pa da bi možda bilo prirodno da se te dvije porodice oprijatelje. Ispričao je Đorđe Abdullahagi Zukorliću da te dvije porodice mnogo liče jedna na drugu - u kućama i kod jednih i kod drugih su žene odvojene od muškaraca, i kod jednih i kod drugih svi obavljaju molitvu, i jedna i druga porodica su najuglednije u selu, da djevojke i žene nikuda ne putuju same, da i jedna i druga porodica imaju posebnu sobu za musafire, tzv.musafirsku sobu. Tako Abdullahaga, jednog dana, pošalje prosce u Balotiće i kod Arslana Hadžića, amidže mog djeda Husejna, isprosi Arslanaginu kćer Zulfiju za svog sina Omera, pa onda slijedeće godine Iljasovu kćer Fatimu za sina mula Emina, pa onda Iljasove kćeri Atifu za svog sina Bahtijara i Šehriju za svog sinovca Rasima. Hadžići, potom, isprose Abdullahaginu kćer Vahidu za Iljasova sina Ćazima. I tako je uspostavljeno jedno od najčuvenijih prijateljstava u našem kraju u to vrijeme, koje se i danas još gaji i održava.
Vidimo dakle, da su mnoge ugledne sandžačke porodice sklapale prijateljstva sa Balotama. No, za ovu priliku bi to bila preduga priča. Ali, važno je napomenuti da skoro nema uglednije ulemanske porodice u okolini Pazara, Tutina, Rožaja, Pešteri, Bihora, a da nije vezana sa Balotama – Pepići, Zukorlići, Dudići, Preljevići, Eminovići, Plojovići, Saračevići, Kapetanovići, Novalići, Kurtagići, Ademagići, Agovići, Nurkovići, Kalači, Dacići, Kurbardovići, Murići, Ugljani i dr.
I, tako, opet se vraćamo ovoj našoj današnjoj zbilji. I dan danas, nakon toliko godina, šejh Mehmed, Hafiz Hamdija, mula Rušo, potomci Fehrat-beg Drage i mnogi drugi koji su sa Balotama bili i ostali prijatelji i imali ljudske kontakte i susrete, jesu ličnosti koje se spominju s poštovanjem i pobudjuju ponos i divljenje, ne samo kod Balota, već i svih Rožajaca koji su ih poznavali, pa i šire okoline. Često se na raznim prigodnim manifestacijama spominju kao mudri ljudi koji su dali značajan doprinos da se ime Balotića i Balota prenese i u daleki svijet. Njihove poučne izreke i savjeti se često citiraju i prepričavaju kao poruka mladim ljudima, te kao pravilo ponašanja u raznim prilikama. U posljednje vrijeme se biografije ovih uglednih Bošnjaka unose i u razne naučne radove i eto spominju na raznim naučnim i političkim skupovima.
Dakle, možemo zaključiti da ni malo nije slučajno što su iz Balotića pokretane mnoge napredne stvari. Nije slučajno, na primjer da je za predsjednika prve bošnjačke političke stranke, nakon pada komunizma 1990.godine, tj. SDA Crne Gore, bio izabran baš čovjek iz Balotića. Nije slučajno da je prvi svršenik medrese Rožajac, nakon Drugog svjetskog rata, koji je ostao dosljedan pripadnik vjere islama i njen istinski sljedbenik, baš iz Balotića. Nije slučajno da danas sa područja Rožaja (trenutno) ima, ukupno tri hafiza Kur'ana, a da su dva rodom iz Balotića... Nije slučajno da su u Islamskoj zajednici na našim prostorima danas, među najaktivnije ljude baš ljudi iz Balotića. Djed Husejn mi je često govorio da su mu pričali njegovi stari da je šejh Mehmed Užičanin ostavio hajr-dovu selu Balotićima, te zbog toga u Balotiće, a i u cijeli rožajski kraj nikada četnička noga kročila nije i da selo Balotiće nikada nije imalo neku veliku nesreću i nedaću. I ne samo to, nego mi je rekao da je po mnogima Balotiće uvijek važilo a i dan danas važi za najmuslimanskije selo u rožajskom kraju.
Moram spomenuti i činjenicu da je Balotiće iznjedrilo puno svršenika medresa, zatim hafiza, imama, profesora, pravnika, ekonomista, inženjera, doktora nauka, biznismena, uspješnih ljudi...koji su se rasuli po svijetu trbuhom za kruhom, ili zbog fisebilillah hidžru činili u Tursku, jer su Balote kroz historiju bili obilježeni kao poznati „neprijatelji svim lošim režimima“, borci za dostojansven život, za cjelovit Sandžak, za status Bošnjaka, za din i iman, za pravdu i hajr... To je selo koje je dalo najviše medresanata i medresantica u Sandžaku, a možda i šire. Balotiće je, bez imalo pretjerivanja u tom pogledu, pravi fenomen. Po prezimenima gledano Balotiće je dalo slijedeći broj svršenika medresa i to samo u posljednjih 40 godina: Hadžići-30 medresanata, Dautovići-17, Fejzići-14, Salihovići-6, Mujevići-5, Kujevići-3, Mehovići-3 i Redžepovići-2, što ukupno iznosi 80. Ova brojka bi mnogo bila veća kad bismo obihvatili i sve one medreselije koji su od balotskih odiva. Ako bi smo i njih uzeli u obzir, kao i one Balote koji žive u BiH, na Kosovu, Makedoniji, Turskoj i čitavoj dijaspori koji su završili neku od medresa tamo ili su trenutno još u medresama, taj broj bi vjerovatno prebacio stotinu. Da li se sa ovakvom brojkom može pohvaliti još neko selo u Sandžaku? Toliko svršenika medresa i islamskih fakulteta iz jednog sela i to samo za četrdeset posljednjih godina, stvarno je za ugled i za ibret. Zar može vjernik da na ovu činjenicu ne kaže - elhamdulillah.
Na kraju se sama od sebe nameće konstatacija - da se Balotićima možda može zamjeriti što je bilo i ostalo selo patrijarhalnog mentaliteta, gdje se poštuju običaji, rodbinske veze, poštuju komšije, stariji i učeniji. Poštuju se roditelji, braća i sestre, rodjaci. Gdje žena poštuje svog muža kao glavu porodice, a on nju kao svog životnog druga i majku njihove zajedničke djece. Poštuje se krvna veza i rodbinstvo po mlijeku. Klanjaju se teravije. Uče se mevludi, hatme, jasini, obavljaju se šerijatska vjenčanja. Balote imaju džamiju, mekteb, školu, ambulantu.
Svakako, ne gajimo iluziju da su Balote imune na devijacije koje donosi novi vakat, novi ljudi i novi uticaji. Daleko od toga. Ali, nakon ovog kraćeg osvrta, u jedno postajemo sasvim sigurni, a to je: da nije moguće izreći kao glavnu odliku ovog skromnog i siromašnog sandžakčog sela – da je ono selo u kome se rađaju sumnjivi ljudi.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif