Zineta SUBAŠIĆ: U nevjerici slušam priču o Aniti, djevojci koju poznajem samo sa džamijskih tepiha, protkanim mislima i njenom nekom šutnjom, vazda sam se pitala što Anita dolazi u džamiju kad svi drugi idu u prostore šarenih svjetala… Ali danas dok mi Anitina majka priča onako usputno kud je sudbina vodila ove Prijedorčane, misao ispliva o naninoj joj Fatihi i njenoj (majčinoj dovi) koja je sačuvala Anitu od krlovoločne sudbine. Preživjela je Anita da uputi sav svoj rod na Allahove staze, i preživjela je Anita da svjedoči o nemarnosti roditeljskoj dok su joj ime birali.

Bitka na Bedru je prva pobjeda muslimana u povijesti Muhamedovog Ummeta.
Povod nje je bio presretanje karavane Kurejševića koja se vraćala iz Damaska za Mekku.
Tim činom nisu bile planirane borbe širih razmjera. To je bio potez sam nametnut okolnostima i postupcima Kurejševića prema Muhammedu a.s. i njegovim pristalicama.
Povod se desio dvije godine nakon hidžre - preseljenja Muahmmeda a.s iz Mekke u Medinu. Namjerno rekoh preseljenje da bi imala razlog da se vratim na prethodnu rečenicu i napravim razliku između preseljenja i nasilnog progona. Preseliti se iz jednog mjesta u drugo zahtjeva nezadovoljstvo prethodnim, planaranje i iznalaženje boljeg riješena. Određivanje cilja i strateški važnog motiva koji bi nam bio dovoljno jak pokretač da podigne našu ličnost i pretvori u sidro koje traži bolje uslove plovidbe ovim svijetom.

Poslanikovoj hidžri je prethodilo promišljanje i planiranje, ali ne svojevoljno i ne dugotrajno. Ono je bilo kao jedina moguća opcija preživljavanja. Ostanak u rodnom mu gradu je bio put u ličnu smrt, podstrek da pristalice Islama izgube nadu i možda vjeru u Stvoritelja koji im ne daje izlaz iz novonastale teške situacije, a čiji jedini uzrok je bio IDEOLOGIJA!!

Presretanje karavane i zadržavanje plijena Kurejševići su shvatili kao izazov i priliku na koji su morali odgovoriti i iskoristiti da demonstriraju silu koju posjeduju. Gnjev i srdžbu koju je budio uspjeh i porast muslimana približavao se kulminaciji koja je morala uslijediti. Ova karavana je trebala da ujedini i ojača sva plemena koja su stajala nasuprot Muhammedove vjere. Sumnje koje su uveliko nagrizale narode u Mekki i dokle se čulo za Islam je morala biti obustavljena razlogom predstavljanja Muhammeda kao nasilnika i ličnosti koja želi lični prosperitet i bogatstvo dunjaluka. Taj predstavljeni ideal i viziju Muhammedovu od strane njegovih neprijatelja je otrov koji razdire srca ljudi koji su svoju ljubav poklonili ovom svijetu. To je korov koji se zavlači u svakom vremenskom periodu u ljudska srca. On je uvijek aktuelan, budi strasti vodeći ih u najniže nizine ljudskosti. Ljubav i želja za vlasti i potrebama ovog svijeta, bez obzira koliko u početku izgledalo svojstveno čovjekovim potrebama koji svoj vijek živi upravo na ovom svijetu je najljući neprijatelj ruhanijeta insana.

Mi, ovdje koji dolazimo iz Bosne najbolje svjedočimo ovoj činjenici. Mi ovdje koji smo se saživjeli, svjedoci smo da su ljudi s kojima smo rasli i nosili iste džempere, zbog vlasti i želje za dominacijom su se pretvorili u krvoloćne zvijeri koje su se počele hraniti našim kostima. Naši sugrađani, komšije, su zanoćili kao ljudi, a osvanuli kao zvijeri. U jednom takvom jutru probudila se Sabaheta, spoznavši da će se njen odlazak u Njemačku pretvoriti u kobnu moru koju nikad zaboraviti neće.

Rat u Bosni je počeo, njena kćerka je ostala u Prijedoru, a granice se zatvorile. Prijedor!.. Koliko ljubavi je ostalo u Prijedoru. Koliko boli je zakopano sa vremenom, koliko jecaja beba je zauvjek utihnulo u predratnnoj fabrici keramičkih proizvoda. I Anita je trebala biti tu.

Prije nekoliko noći Anitina majka u prolazu mi reče da je sudbina bila naklonjena njoj kada je komšinica Ana prihvatila da Anitu prebaci za Beograd gdje bi joj mama mogla doći po nju. Još jedan paradoks u trenutcima kada su sunarodnjaci postali zvijeri, komšije koji su iste džempere nosili, nana Anitina povjerava tek rođenu bebu komšinici Ani da je vodi preko granice, zatvorene!.. Umotanu bebu u čaršafe bismile i ajetulkurisje. Predala je u ruke zvijeri baš kao i Musaova majka svoje čedo u ruke Faraona.

U nevjerici slušam priču o Aniti, djevojci koju poznajem samo sa džamijskih tepiha, protkanim mislima i njenom nekom šutnjom, vazda sam se pitala što Anita dolazi u džamiju kad svi drugi idu u prostore šarenih svjetala… Ali danas dok mi Anitina majka priča onako usputno kud je sudbina vodila ove Prijedorčane, misao ispliva o naninoj joj Fatihi i njenoj (majčinoj dovi) koja je sačuvala Anitu od krlovoločne sudbine. Preživjela je Anita da uputi sav svoj rod na Allahove staze, i preživjela je Anita da svjedoči o nemarnosti roditeljskoj dok su joj ime birali.

Večaras u noći Bedra sjetih se preživjele Anite i napuštenog Prijedora, želeći istaći smisao želje za prohtjevima dunjalučkim, sjetih se noćas pobjede Bedra i poraza Prijedora, želeći istaknuti da moramo učiniti hidžru da bi mogli opet osvojiti Bedr. Dok to ne uradimo ostaćemo u tišini da slušamo zvuke Srebrenice...

"I kad svirepo ubijena djevojčica bude pitana zbog kakvog grijeha je umorena "... (et tekvir 8-9")
Progovorit će onda..: Umorili su me Gospodaru što sam u ljubavi nastala, iz ljubavi stvorena i što sam se trebala zvati Fatima.

Drugi put su me ubili kad su babi krv pustili, pa su me ubijali Gospodaru dok su mi kosti razmjestali, a onda su svake godine na isti dan dolazili da me ubiju.

Ubijaju me Gospodaru u grudime moje majke, zato ...Te molim pjesmom pticiče džennetske i onim trenom života dunjalučkog ...Uzdigni me, ... Uzdigni me Gospodaru da ne vidim ubice moga babe i spusti me u krilo majčino nek i ona osjeti da je bila majka.

Prostri Džennet pod noge mojih roditelja i pripremi im doček onako kako ćeš pripremiti i onoj što danas tuguje jubilarno punoljetsvo nepravde koju joj sinovi, amidže, očevi, braća onih mojih ubica i dalje cčine.

Gospodaru to je Fata što se ne boji stati pred Tebe, jer čuva emanet što je babo ostavio njenom Ćamilu da čuva imetak Orlovića "ko oči u glavi".

Neće Fata da proda kosti ubijenih Srebreničana. Hoće Fata da joj pjevam pjesmu...

Bosno moja ti si moja mati.
Bosno moja majkom ću te zvati.
Bosno majko, Srebrenice sestro,
Neću biti sam!

Lanet olsun, lanet olsun,
Lanet olsun, lanet olsun....