Mr. Senahid HALILOVIĆ: Svaki normalan insan bi se upitao; da li je moguće da postoje ljudi iz naroda koji je doživio genocid, čiji sunarodnjaci su na najsvirepiji način ubijani, čija je imovina pljačkana, koji bi poslije svega za šaku dunjaluka, dali i prodali pravo, čast, obraz i dostojanstvo onih koji to posjeduju. Nana Fata ima sve to i mnogo više od toga! Ubjeđivati nanu Fatu znači omalovažavati žrtve genocida, jer da nije krv prolivena nebi ni crkva bila sagrađena. Nije to samo omalovažavanje žrtava genocida i ponižavanje preživjelih genocida, to je direktni udar na državu Bosnu i Hercgovinu. Helem kad se stvari malo dublje analiziraju, onda je to i negiranje genocida. Kad će država Bosna i Hercegovina imati zakon, koji će omogućiti kažnjavanje svih onih koji negiraju genocid?

Youtube video link islam my lifetv, koji je postavljen prije par dana zavrijedio je pažnje. Na video snimku je interviju s nanom Fatom, gdje ova vrijedna Bošnjakinja ističe da je prije tri godine donesena konačna sudska odluka da vlasti RS (i Srpska pravoslavna crkva) izmjeste objekat crkve sa zemljišta porodice Orlović. Naime, na uzurpiranom zemljištu, nakon srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida u Srebrenici, u bošnjačkom selu Konjević Polje, SPC su bespravno napravli crkvu na privatnom posjedu Šaćira Orlović, koji je ubijen u srebreničkom genocidu. Šaćirova supruga Fata Orlović se dugo borila s vlastima RS, bila tužena, išla po sudovima, maltretirana, proganjana, prijećeno joj, ali je uspijela da dotjera mak na konac i izbori se za svoje. Kad se pomislilo da je stvar gotova i da u državi Bosni i Hercegovini ima kakav takav sud i da je moguće ostvariti kakva takva prava, tenzije su se smirile i nastavilo se kao da ništa nije bilo. Pitanja svih pitanja su koliko precizna odluka je donesena? Da li ta odluka sadrži naziv institucije (vjerske, političke, društvene), koja će izvršiti uklanjanje? Da li je dat vremenski interval, kad izvršiti uklanjanje? Da li su određene i precizirane druge institucije koje će to učiniti u slučaju da iz bilo kojih razloga, prvoodređena institucija ne obavi svoj zadatak u određenom vremenu i kakve posljedice, tačnije sankcije, slijede tu instituciju za neobavljeni posao? To je neki minimum koji treba da sadrži jedna obična sudska odluka. Ova nije obična. Ova se odnosi na najveće ljudske vrijednosti a to je pravo na privatnu imovinu i slobodu generalno. Ako je tako zašto se ne upre prstom i ne pokrene sudski proces za nepoštivanje odluke? Ili je nešta drugo posrijedi? Da stvari ne štimaju svijedoči pomenuti video link. Nana kaže: “Ima i naših otrova, dolaze da me ubjeđuju da ja to pustim, hoće da me prevare”.

Svaki normalan insan bi se upitao; da li je moguće da postoje ljudi iz naroda koji je doživio genocid, čiji sunarodnjaci su na najsvirepiji način ubijani, čija je imovina pljačkana, koji bi poslije svega za šaku dunjaluka, dali i prodali pravo, čast, obraz i dostojanstvo onih koji to posjeduju. Nana Fata ima sve to i mnogo više od toga! Ubjeđivati nanu Fatu znači omalovažavati žrtve genocida, jer da nije krv prolivena nebi ni crkva bila sagrađena. Nije to samo omalovažavanje žrtava genocida i ponižavanje preživjelih genocida, to je direktni udar na državu Bosnu i Hercgovinu. Helem kad se stvari malo dublje analiziraju, onda je to i negiranje genocida. Kad će država Bosna i Hercegovina imati zakon, koji će omogućiti kažnjavanje svih onih koji negiraju genocid?

Nana Fata: “Ima i naših otrova, dolaze da me ubjeđuju da ja to pustim, hoće da me prevare”.

Koliko je Bosnu i Hercegovinu koštala bahatost njenih vlasti u proteklom periodu, nedonošenje i nesprovođenje zakona, svijedoči historija. Bahatost i neobazrivost.

Radi konstantacije samo na početku pomenutog linka stoji neoprezna rečenica, citiramo: „Prevarili su se, možda i crkva leži na muslimanskoj zemlji, ali nana Fata nikad neće dozvoliti niti pasti pod pritiskom onih koji bi želeli ostaviti “spomenik genocidu” u njenoj avliji”. Zašto tako pisati?! Zar treba sumnjati na čijoj zemlji je Srpska pravoslavna crkva izgradila crkvu. Zar to nije jasno da SPC nastavlja tamo gdje su stali oni njeni „vjernici“, koje su u genocidne pohode ispraćali sa svetom vodicom koja je posipana pred oltarima crkava uže i šire Srbije iz ruku brižnih srpskih pravoslavnih „očeva“.

Crkva sigurno leži na bošnjačkoj zemlji i to na zemlji nane Fate, a možda leži i na kostima naninog muža Šaćira i mnogih ubijenih u genocidu u Srebrenici. Sve su indicije da je crkva i napravljena na masovnoj grobnici, zato treba pod hitno uklaniti crkvu i preispitati da li su temelji na masovnoj grobnici žrtava genocida. Ulog je veliki, kad je u pitanju ovaj slučaj. Ko će znati? Možda riječi “možda je i crkva sagrađena na muslimanskoj zemlji” nisu bahatost i greška. Sad možda ispadne da je crkva na "državnom zemljištu" pa i zakonodavna vlast, donese zakon a sudska presudi, k’o eto nije, veliki prestup, napraviti na državnom (pošto tu nema srpskog zemljišta).

Nano ne posustaj, a svoje naslijednike zakuni da nikad ne pristanu ni na koju cijenu i ucjenu. To ti je savjet svih žrtava genocida, svih onih kojima je sloboda i pravo neprocjenjivo blago! Bolje je imati šaku dostojanstva, prava, slobode i obraza nego šaku zlata. Tvoje dostojanstvo i obraz su do neba! Oni koji ti dolaze da te ubjeđuju, slobodno kaži ko su, nije važno kako se zovu, na kojoj su poziciji i šta rade. Ali neka žrtve genocida znaju ko su, da se njihova imena okače na stub srama.