Harun HODŽIĆ: Zaboravili smo i naše heroje. Naše gazije. Kako dođe sloboda, zaokupi nas dunjaluk. Gradimo dunjalučke kuće, kao da ćemo u njima vjekovati. Koliko se samo puta sjetimo rata, genocida, užasa i stradanja? Sjetimo li se ikada branioca i oslobodioca? Sjetimo li brigada koje su poput 7. muslimanske ulijevale snagu i sigurnost? Tekbira koji iz grla osvjedočenih gazija prolamaju bosansko nebo i sežu do Arši Rahmana. S ponosom se sjećam i sad ih čujem, a duša mi ispunjena nurom njihova imana. Naše gazije! Ti hrabri momci koji su bili vjesnici slobode i garant opstanka našeg naroda i države Bosne. Gdje li su danas oni? Zapitamo li se ikada, šta je s njima?

"Oni koji zaboravljaju prošlost, osuđeni su ponavljati je"...
Nije to bilo baš tako dvano, kad je na ovim prostorima bjesnio rat. Agresija... Kad smo svakodnevno gledali ljude kako ih sa zavežljajima proganjaju svoja vjekovna ognjišta, i odlaze put nepoznatog. Ispred sebe su imali neizvjesnost, iza sebe su imali smrt. Put u nepoznato. Nije tako davno bilo, ni kako su nas granate umjesto alarma budile iz i onako nesigurnog sna. Skoro je bilo, još se krv nije osušila na kamama zločinaca. A mi haman već zaboravili. Zaboravimo i prije nego što upamtimo.

Zaboravili smo i naše heroje. Naše gazije. Kako dođe sloboda, zaokupi nas dunjaluk. Gradimo dunjalučke kuće, kao da ćemo u njima vjekovati. Koliko se samo puta sjetimo rata, genocida, užasa i stradanja? Sjetimo li se ikada branioca i oslobodioca? Sjetimo li brigada koje su poput 7. muslimanske ulijevale snagu i sigurnost? Tekbira koji iz grla osvjedočenih gazija prolamaju bosansko nebo i sežu do Arši Rahmana. S ponosom se sjećam i sad ih čujem, a duša mi ispunjena nurom njihova imana. Naše gazije! Ti hrabri momci koji su bili vjesnici slobode i garant opstanka našeg naroda i države Bosne. Gdje li su danas oni? Zapitamo li se ikada, šta je s njima?

Zaboravljena je 7. muslimanska viteška oslobodilačka brigada i od samih njenih pripadnika. Naravno nije zaboravljena od istinskih gazija, njenog ponosa, zaboravljaju je oni koji su na njenom imenu najviše profitirali u postratnom periodu. Njima, tim šićar insanima je 7. muslimanska postala teret, sad kad su je iskoristili i sebi prigrabili položaje (mislim na ove laskave dunjalučke), sad bi da je nema, da se njeno ime briše. Ali neće ići tako!

Ima 7. muslimanska svoje gazije, njih sedam se 15.03.2014.godine okupilo u Zenici i održali su sastanak Inicijativnog odbora udruženja Veterana 7. muslimanke viteške oslobodilačke brigade.
Sjetih se stihova kaside o 7. Muslimanskoj: "Iz jednog zrna, zrna tevhida klasova sedam izbaci stas, u svakom klasu stotinu zrna u svakom zrnu Istine glas", koji obećavajuće djeluju na duh onih kojima je sedma u srcu, onih kojima je sedma ponos i BREND. Sedmorica gazija su odlučila uz Allahovu pomoć 7. muslimansku otrgnuti od zaborava, pa su imenovali i tim na čelu sa Feridom Haseljećem Taskom da koordinira aktivnosti oko Osnivačke skupštine. Uz Tašku tu još i Elvedin Begić i Ahmed Karalić...

Zsključeno je i to da se novi sastanak održi u Zenici 13. aprila i bude masovniji. Ova vijest će obradovati mnoge pripadnike 7.muslimanske, sve one koji su zaboravljeni i prepušteni sami sebi. One momke koji su neustrašivo branili Bosnu i narod ne žaleći sebe i svoje živote. Mnogi od njih su invalidi, demobilisani borci bez zaposlenja. Znam da ih se rijetko ko sjeti. Oni se nisu borili za ovo dunjalučke koristi, ali bi trebalo da ih se sjete oni koji su ih vodili. Znam da im ništa ne bi trebalo do samo lijepa riječ i osjećaj da nisu zaboravljeni. A šehidi... Da li smo svjesni njihova prisustva. Sjetimo li se ajeta koji kaže:
"Ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli. Ne oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga."