Tafilj MARKOVIĆ: Kada cijelo jedno društvo šuti 100 godina o zločinu i kada država Crna Gora ne htjede a i još uvjek ne želi otvoreno da se izjasni o tom zločinu, onda mislim da je organizacija “Vakat zuluma 1913” možda i maksimum plavsko-gusinjskih, pa slobodno mogu reći i Bošnjaka iz cijele Crne Gore. Možda me vara sjećanje ili možda nisam obaviješten, ali ne znam da su Bošnjaci neki događaj na taj i tako veličanstven način obilježili.

Rekli bi naše starine: sto ljudi sto ćudi; što jedan misli, drugi razmišlja drugačije; što jedan radi, drugi kritikuje. To je tako od kad je nas na ovom dunjaluku. Ne treba svi da imamo isto mišljenje i ne moramo se u svemu slagati, ali i ne moramo kritikovati tek kritike radi ili se ne slagati tek neslaganja radi. Ovih dana upravo to radimo; kritikujemo ili se ne složismo sa nečim o čemu sam prije heftu dvije mislio da nema razlika ni u mišljenju ni u kritici. Da smo se i mi Bošnjaci (i Albanci) eto konačno u nečemu ujedinili i okupili da dovama predamo rahmet i klanjamo dženazu u odsutnosti stradalim u zločinima u vremenu Prvog balkanskog rata 1912-1913.

Meni kao jednom od potomaka jednog od plavskih prvaka koji su strijeljani 5. marta 1913. godine je jako drago što su ljudi počeli da se interesuju, a i pojedinci se oglašavaju tekstovima koji su vezani za period 1912-1913. Ima tu dosta dobrih stvari, jer prvenstveno se sve više detalja skuplja tako da i onima koji do jučer ništa nisu ili su malo znali već danas imaju mnogo jasniju sliku o tim događajima.

Međutim, počesmo se u tekstovima previše kritikovati i neslagati se oko termina vakat, zulum, genocid, ali i datuma koji je izabran za ovaj događaj. Mislim, da su svi autori ovih tekstova dobronamjerni, da žele kroz svoje tekstove da ukažu na taj planetarni zločin, samo možda zbog emocija ili mišljenja da se moglo više od ovakve organizacije i kritikuju nešto što možda ne bi trebali kritikovati.

Kada cijelo jedno društvo šuti 100 godina o zločinu i kada država Crna Gora ne htjede a i još uvjek ne želi otvoreno da se izjasni o tom zločinu, onda mislim da je organizacija “Vakat zuluma 1913” možda i maksimum plavsko-gusinjskih, pa slobodno mogu reći i Bošnjaka iz cijele Crne Gore.
Možda me vara sjećanje ili možda nisam obaviješten, ali ne znam da su Bošnjaci neki događaj na taj i tako veličanstven način obilježili.

Da se vratim kritici naziva i samom nazivu “Vakat zuluma 1913”, neko objašnjavaše značenje tih riječi vakat i zulum, nama koji smo porijeklom ili smo sa područija Plava te riječi su jasne vakat je vrijeme a zulum zločin ili nasilje. Pojedincima smeta što nije riječ genocid ubačena u govore reisa Islamske zajednice Rifata Fejzića i gradonačelnika Plava Orhana Šahmanovića.

Genocid - grčko latinska kombinacija riječi genos (porodica, pleme, rasa) i latinske riječi occidere (masakrirati) je najbliža riječi zločin ili turcizmu zulum.

Interesujući se šta piše u konvenciju OUN iz 1948. godine o suzbijanju i kažnjavanju genocida bio sam možda prvi koji je napisao još prošle godine tekst u BH Magazinu da događaji iz 1912-1913. u Plavu i Gusinju imaju genocidne indicije, jer je bio cilj nasilnim pokrštavanjem ili ubistvima nestanak jedne religije tj. islama sa tog područja. Svima nama je bila jasna namjera tadašnje Crne Gore, međutim zvali ga mi zločin, zulum ili genocid ništa ne mijenja odnos države prema nažem kraju. I zato ne mogu ama baš ništa u govorima reisa Islamske zajednice Rifata Fejzića i gradonačelnika Plava Orhana Šahmanovića naći da bi se moglo zamjeriti. Naprotiv, govori su bili jasni ali i odmjereni. Organizacija je bila zaista veličanstvena i svima koji su bili prisutni odajem poštovanje.
Dalje, u jednom od tekstova postavlja se pitanje datuma zašto je baš 5. mart izabran za organizaciju. Vjerovatno se Organizacioni odbor prilkom određivanja datuma opredijelio za ovaj datum jer je na taj dan bio centralni događaj i mislim da historičari to mogu da potvrde da su toga dana, dakle 5. marta 1913. pred na silu s provedenim Plavljanima strijeljani plavski prvaci i toga dana je više stotina Plavljana na silu bilo pokršteno.

Na kraju želim da ponovim kao što i navedoh: autori kritičkih tekstova sigurno su imali dobru namjeru i zaista mi nije bio cilj, ne daj Bože, da po ovom pitanju ulazim u polemiku, osim pojašnjenja i mojeg skromnog viđenja i mišljenje oko organizacije i klanjanja dženaze.
Neka je vječni rahmet svim žrtvama genocida!