Da li su Parlamentarni izbori u Crnoj Gori održani sredinom oktobra mjeseca, bili glavni razlog, da se zvanično ne obilježi 100 godina od Prvog balkanskog rata (1912) ili je u pitanju nešto "drugo", to jedino znaju oni koji kroje zvaničnu politiku Crne Gore. Bez obzira što je u tom ratu "oslobođen" veliki broj gradova koji su danas u sastavu ove države, nekako je ovaj "jubilej" je prošao neopazeno.

Iz Plava i Gusinja, gdje je većinsko bošnjačko-albansko stanovništvo, o ovom "jubileju" ni riječi, osim što je u ime "bošnjačkih i albanskih emigranata Plava i Gusinja u SAD" na ruke zvaničnika u Podgorici poslata „Deklaracija“. U njoj se između ostaloga traži, da se crnogorske vlasti ograde od genocida izvršenog od strane tadašnjih državnih organa Crne Gore nad Bošnjacima i Albancima u ova dva mjesta 1912. i godinu dana kasnije.

Zašto je zvanična Crna Gora prećutala podvige brigadira Vukotića, Avra Cemovića i mnogih znanih i neznanih junaka? Da li su se „turbo-Crnogorci“ iz političke elite postidjeli podviga slavnih predaka, ili su vodili računa o izborima i zarad glasova „zaboravili“ na junačke dane u kojima je bilo i primjera nečovječstva o kojima, naravno, treba govoriti.

Ako zvanična Crna Gora želi da u njoj postoji zdrav dijalog među gradjanima, bez obzira na vjeru i naciju, onda nema potrebe da ih na ovaj "jubilej" podsjećaju iz SAD. Valjda je pravo da preko hiljadu ljudi "manjina" ubijenih na pravdi Boga i desetak hiljada nasilno pokrštenih na "oslobođenoj" teritoriji od svojih vjekovnih komšija, zauzmu bar jedan omanji paragraf u školskoj istoriji Crne Gore. Ali, ne u istoriji koju pišu podobni i odani istoričari. Jer bi to onda bio još jedan zločin nad Plavljanima i Gusinjanima, koji su 1912-1913 godine bili mučeni i ubijani zbog vjere i nacije kojoj su pripadali.

Rafet Hot, gl. urednik web magazina www.gusinje-plav.com