Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
Bošnjaci Sandžaka između dvije vatre - Crne Gore i Srbije ŽIVOT SA DVIJE MAĆEHE Srbija i Crna Gora, koje su prije jednog stoljeća (1912) okupirale Sandžak, i dalje pred licem Europe i svijeta demonstriraju despotizam i maćehinski odnos prema manjinama, a posebno prema Bošnjacima, kojima prijete novim iseljavanjima. Strategija ove dvije države permanentno se kreće ka denacionalizaciji Bošnjaka, koji su jedini nezaštićeni narod u Europi, jer oficijelno nejmaju majku, tj. matičnu državu. Bosna, koja to treba da bude, dvije strane je bjesomučno rastržu kao gladni kurjaci. Dok u Srbiji i Crnoj Gori između ostaloga svjedoče i sporni simboli ove dvije zemlje: himna, bajrak (zastava) i grb, koji vrijeđaju nacionalna osjećanja Bošnjaka. U takvom totalitarnom ambijentu, Bošnjaci Sandžaka preživljavaju vatrenu stihiju Berlinskog zida između Crne Gore i još crnje Srbije (koje na neprirodan način dijele Sandžak), i cenzuriraju kao i blokiraju svaki mogući demokratski ishod jedinstva Bošnjaka na ovim prostorima. Zbog svega toga vlada veliko nezadovoljstvo u Sandžaku, posebno oklijevanjem državne komisije da izda akreditaciju Univerzitetu u Novom Pazaru, koji u znanstvenoj i intelektualnoj javnosti balkanskog regiona slovi kao jedan od najelitnijih univerziteta, ali nije po volji centara moći (Beograda i Podgorice), upravo zbog emancipacije Bošnjaka.
Totalitarni duh vladanja iz XX stoljeća je primijenjen u prvoj i na početku druge decenije XXI stoljeća. Despotski način vladanja, posebno gušenja prava manjina, gdje su Bošnjaci najugroženija etnička zajednica u Europi, na način kako su to svjetski pisci Orvel i Kafka pisali u svojim romanima prije 6 i 8 decenija, samo što su danas protagonisti vladajuće oligarhije u Srbiji i Crnoj Gori otišli još dalje! Slučajno da se pojave pisci, koji nalikuju na spomenute, odmah bi bili cenzurirani, uhapšeni i likvidirani. Državna strategija ove dvije zemlje se ogleda u strogom kontroliranju događanja u unutrašnjosti, gdje vlada apsolutna presija centara moći službenog Beograda i službene Podgorice nad regionalnim i etničkim zajednicama. U toj strategiji posebno se naglašava na strogo cenzuriranje priloga o Sandžaku, što izaziva stanje medijske blokade u štampanim i elektronskim medijima. Posebno se sistematski vodi stroga procedura objavljivanja kao i kontroliranje tj. curenja informacija, kako bi se skrila istina o događajima u Sandžaku, ili pak predimenzionirala situacija, ovisno od montiranih procesa. U tom pravcu države Crna Gora i Srbija sprovode metod sistematskog kontroliranja sadržaja informacija kao i onemogućavanja rada pojedinih glasila, kao i u vremenu Miloševićevog režima kada je revija „Sandžak“ dva puta bila sudski zabranjena u periodu od 1990 – 1997., a njeno rukovodstvo i uredništvo strogo sankcionirano/kažnjavano. Sudski proces je trajao sve do sredine 1999.g., dok je u istom periodu zabranjeno javno rasturanje više knjiga iz Sandžaka; kao i višegodišnje suđenje potpisniku ovih redova. Državni cenzori ograničavaju slobodu javnog govora i saopćavanja stavova lidera Sandžaka. To se posebno odnosi na javna istupanja predsjednika Univerziteta u Novom Pazaru mr. Muamera ef. Zukorlića, čime se dovodi u pitanje ostvarivanje fundamentalnih ljudska prava i sloboda, a to se demonstrira kroz jezik mržnje, psovanje, bogohuljenje, presiju i nasilje u srpsko-crnogorskim medijima, koji permanentno podgrijavaju sporove i onemogućavaju da u prvom redu dođe do jedinstva Islamske zajednice u Sandžaku.
U tom pravcu, najdrastičniji je primjer donošenja odluke o državnim simbolima: himne, zastave i grba, koji svojim sadržajima vrijeđaju Bošnjake, muslimane, a i druge manjine na ovim prostorima. Ovi državni simboli potvrđuju da Srbija i Crna Gora nisu građanske već nacionalističke i profašističke države. Interesantno, europski zvaničnici pred ovim činjenicama zatvaraju oči. S druge strane ne samo potpisnik ovih redova već i drugi opozicioni intelektualci nemaju pravo javnog istupanja u štampanim i elektronskim medijima Crne Gore. O njima se nešto zna tek onda kada ih srpsko-crnogorska vlast napada. Diskriminacija je postala geslo vladanja i u jednoj i u drugoj zemlji. U kojima vlast kontinuirano uči Bošnjake kako treba da se zovu! Ta deviza nije prošla u Sjevernom Sandžaku (koja je pod kontrolom Srbije), ali jeste u Južnom Sandžaku (pod crnogorskom kontrolom) koje su uspjele da Bošnjake podijele u 5 etničkih grupa, kako bi bili spriječeni da budu konstitutivni narod Crne Gore. U slučaju mogućeg jedinstva procenat Bošnjaka u Crnoj Gori bi se kretao između 17-23 odsto, što apsolutno ne odgovara poziciji Đukanovićeve privatne države koja ugrožava sve narode, ne samo Bošnjake već i Srbe i Crnogorce, kao i Albance i Hrvate, Rome i ostale. Na kraju, u Srbiji i Crnoj Gori vlada veliko nezadovoljstvo jer su diskriminirani u zapošljavanju, posebno u nesrazmjernom angažovanju u državnim službama u odnosu na procenat stanovništva. S druge strane, u Sandžačkim gradovima svi Srbi i Crnogorci su zapošljeni, a Bošnjaci bez obzira na kvalifikaciju „vise“ na biroima za zapošljavanje, čak i među nezaposlenima ima doktora znanosti. Pitamo se, dokle će pred licem Europe - Srbija i Crna Gora demonstrirati mazohističko-mećehinski odnos prema Bošnjacima i drugim manjinama. Ovo pitamo, zbog toga, što i jednoj i drugoj „državi“ – europski moćnici File i kompanija vješto otvaraju i nagovještavaju vrata Europske unije, bez obzira što one permanentno demonstriraju diskriminaciju i fašizam na djelu. Bošnjacima se gotovo svakodnevno pokazuje put za iseljavanje na Istok ili Zapad. Možete li ostati ravnodušni na ove činjenice? (Autor je redovni profesor filozofije na Univerzitetu u Novom Pazaru i predsjednik Matice Bošnjaka Sandžaka) |