Esad KRCIĆ: Vlada Crne Gore se obraća građanima porijeklom iz Crne Gore, koristeći njihovo državljanstvo, ukazujući im da je to smjernica i za njihovu nacionalno-jezičku pripadnost. Jedan od ključnih dokaza je lukava „Strategija“ u kojoj ni jednom riječju nisu spomenuti Bošnjaci. Jasno je da Vlada Crne Gore nema ni formalno ni moralno pravo da se obraća Bošnjacima u egzilu, prije nego što Bošnjaci ne postanu konstitutivni narod u Crnoj Gori. S druge strane valjda se Vlada Crne Gore mora prvo otvoriti prema Bošnjacima u Crnoj Gori, a ne prema Bošnjacima u emigraciji. I posebno riješiti već potpisani dokument o autonomiji Sandžaka. Ona, crnogorska vlada, se u ovom slučaju obraća onima kojima su oduzeli legitimitet i koji nemaju nikakvo pravo da u ime Bošnjaka odlučuju o njihovoj historijskoj sudbini.

INICIJATIVA: Đukanovićeva /Lukšićeva/ Vlada Crne Gore, Ministarstvo vanjskih poslova, preko DKP i diplomata, Centra za iseljenike, pokrenuli su inicijativu za osnivanje tzv. Crnogorske kuće u New Yorku i to među tridesetak hiljada emigranata, mahom bošnjačke (i albanske) nacionalnosti, koji su porijeklom iz Crne Gore, odnosno Južnog Sandžaka. Vlada CG je već obećala početna sredstva, ali radi pranja novca i zločinačko-mafijaških krvavih ruku pred javnosti, svoje planove će pokušati ostvariti uz pomoć poslušnika i nesavjesnih pojedinaca iz bošnjačke njujorške komune koje su angažirali, kako bi navodno stvorili sliku o svim Bošnjacima koji žive u ovom velegradu a koji čine važan segment u bošnjačkoj dijaspori. Poznato je da su mnogi Bošnjaci spašavajući živu glavu od srpsko-crnogorske genocidne soldateske upravo našli utočište u New Yorku i uopće SAD. Iz tog razloga apsurdno je da već godinama hrle u zagrljaj katilima koji su ih progonili i koji su bili Miloševićeva desna ruka u periodu najstravičnijeg, i jedanaestog po redu, genocida počinjenog nad Bošnjacima (1992-95).
Inicijativa ostvarivanja plana tzv. Crnogorske kuće dolazi u vrijeme kada se navršava 100 godina od genocida i nasilnog masovnog pokrštavanja u plavsko-gusinjskom kraju (1912-13. godine), što jasno govori da je zasnovana na političkoj motivaciji komunističkog kadra DPS, s jedne strane zastrašivanja javnog obilježavanja, ali i pocrnogorčavanja Bošnjaka, što u biti jeste nastavak višestoljetne crnogorske genocidne politike, koji se dobrim dijelom reflektirao i popisnim malverzacijama. S druge strane, javnosti žele prikazati kako će se Bošnjaci ljepše osjećati u (tuđoj) crnogorskoj, nego u (svojoj) bošnjačkoj kući. Što je krajnje tendenciozno pitanje koje naveliko razmatra i osuđuje bošnjačka dijasporalna zajednica u New Yorku i šire.

GENOCID: Poznati historičari i istraživači bilježe da je nad bošnjačkim miroljubivim europskim narodom čak jedanaest puta počinjen genocid. Ako samo površno prođete kroz historijske fakte genocida koji su počinjeni na tlu Sandžaka, CG i BiH, bez teškoća ćete utvrditi da su čak za sedam genocida direktno odgovorni Crnogorci (koji su imali pomoć Srba), dok su preostala četiri genocida Srbi počinili (uz nesebičnu pomoć Crnogoraca). Prostor na kojem su nekada živjeli Bošnjaci toliko je sužen da je već sada upitan opstanak ovog naroda. Bošnjaka već drugo stoljeće nema u Nikšiću, nema ih u Kolašinu, Žabljaku, a sve ih je manje u Pljevljima, Plavu, Bijelom Polju, Bihoru... Pa zar u progonstvu praviti zajedničke kuće sa onima koji su nas prognali i naše kuće i ognjišta zatrli?!

EGZODUS: Sa egzodusom nakon genocida, tačno prije 300 godina, nastaje i emigrantska zajednica Bošnjaka porijeklom iz Crne Gore. To je period istrage poturica 1711. godine, kada je uoči Badnje večeri Pravoslavna crkva stare CG organizirala i počinila drugi genocid nad Bošnjacima. Motivi genocida i istrebljenja opjevani su u zločinačkom Njegoševom “Gorskom vijencu”. Svaki genocid je prouzrokovao novi egzodus. Bošnjaci su tada spas tražili u Turskoj, jednim dijelom u Albaniji, dok u toku 20. stoljeća taj egzodus kreće ka zemljama zapadne Europe, SAD, Australije... Faktički smo raseljeni u namjanje 100 zemalja svijeta.

RASELJAVANJE: Nešto više od jednog stoljeća Bošnjaci se počinju naseljavati na sjeverno-američkom kontinentu. Istraživači bilježe da je mladić rah. Alija Omeragić među prvima iz plavsko-gusinjskog kraja koji je prije nešto više od sto godina doplovio u ovaj grad; kasnije je prešao u Chicago, gdje je i preselio na ahiret...

U New Yorku masovnije naseljavanje Bošnjaka iz plavsko-gusinjskog kraja počelo je početkom '60-tih godina prošlog stoljeća; zatim je '70-tih došla još jedna generacija, da bi '80-tih proradile „meksičke veze“; i onda najkrvaviji dio bošnjačke historije kada ranih '90-tih dolazi do raspada SFRJ, kada u bijegu od rezervi i u strahu od regrutovanja vojno sposobni Bošnjaci iz CG i Sandžaka traže sigurno mjesto pod vedrim nebom. Mnogima od njih New York je bio zadnja destinacija.

EMIGRANTI: Druženja prvih emigranata u NY više su bila porodičnog karaktera,dok se između 80-tih i 90-tih godina počinju družiti kroz neka klupska i sportska udruženja i organizacije, koje vjerovatno nisu bile registrirane. Početkom '90-tih uzrokom ratnih stihije na prostoru ex-Yu već se stvara ideja i želja za drugačijim organiziranjem. Dok su Srbija i Crna Gora žarile i palile na čelu sa zločinačkim rukovodstvom Miloševićem, Bulatovićem, Đukanovićem, Marovićem... pojačava se želja Bošnjaka za institucionalnim organiziranjem, kako bi pomogli sebi ovdje a i Bošnjacima u BiH, Sandžaku, CG... Tada između projugoslovenskih i procrnogorskih naziva organizacije, onaj čvršći i svjesniji dio emigranata odlučuje se za naziv Islamska zajednica & Kulturni centar Plav-Gusinje u New Yorku. Zatim slijedi kupovina prvog objekta na Astoriji, koji je adaptiran u Alipašinu džamiju. Petnaestak godina kasnije kupljen je Islamski centar u New York Up state /Monticelle/, a prije tri godine objekat na Richmond hillu, koji je u fazi renovacije i adaptacije u moderan Bošnjački centar. Postoje i folklorna društva, koja baštine bošnjačko nasljeđe i kulturu. Bilo je i drugih oblika organiziranja, ali međusobna trvljenja dovela su do gašenja istih.
Ovo je najkraći pregled emigrantskih zajednica kako bi saznali uzroke egzodusa i orgniziranja Bošnjaka koji su pod prisilom morali napustiti svoj vatan, što potvrđuje da su ključni razlozi rat, genocid, istrebljenja, istrage poturica, ali i jednim malim dijelom ekonomicid, odnosno crnogorska ekonomska blokada razvoja plavsko-gusinjskog kraja, Petnjice i drugih sredina sa bošnjačkom većinom, koji i dandanas traje, a sve u cilju kako bi natjerali taj narod na iseljavanje.

DIJASPORA: Sve ove godine bošnjačkog dijasporalnog bitisanja, CG a ni ondašnja YU, osim špijunskih uhođenja i manira, nisu vodili posebnu brigu za emigrantima, pa iako se zna da su upravo oni financijski podržavali i izdržavali svoje rođake i prijatelje koji još žive Plavu, Gusinju..., koje su spašavali taj dio od socijalne bijede. Od momenta stvaranja Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku, vođa zločinačko-mafijaškog klana Milo Đukanović pokušavao je na sve načine da preko poslušnika rovari po zajednici.

I pored svega, ista zajednica je bila domaćin brojnim gostima i delegacijama iz CG. Svi su bili dočekivani sa velikom domaćinskom pozornošću. Moramo napomenuti da je u drugoj polovici oktobra 2008. godine u prostorijama Ali-pašine džamije ugošćena petočlana delegacija crnogorskog MUP-a, MIP-a, te generalni konzul Branko Milić i konzul Dragan Sekulović u New Yorku. Ovaj dvojac sa svetosavskim manirima je sa neprimjernim došaptavanjem pokušao podvaliti Bošnjacima i Albancima terorizam, što je izazvalo diplomatski skandal. Tada su Bošnjaci.Net pokrenuli medijsku inicijativu da Sekulović bude smijenjen. I smijenjen je, pa iako su to na crnogorski način upakovali u diplomatsku foliju! I Banjo je trebao biti spakovan u istom paketu sa Sekulom! Nije prevagnuo ručak koji je platio u ekskluzivnom restoranu, već to da se mladoj državi pruži šansa da u daljem radu položi diplomatski ispit, kad nisu do sada vodili računa o nacionalnoj strukturi, da od sada vode računa koga će slati u diplomaciju i posebno u NY. Jadno je bilo slušati Milića kako „brani“ Sekulu, dok je Sekula sa East Rivera lelekao i slao depeše crnogorskim medijima o 'radikalnim Bošnjacima', koji samo brane svoje dostojanstvo. Sekulović je „junački“ otišao u penziju, a Milić je 'nako „čojski“ postao prvi crnogorski diplomata koji je prekoračio četvorogodišnji mandat... Doduše, za 5000 eura koliko prima mjesečno, i nešto više od toga koliko mu plaćaju stan, mnogi bi izdržali i taj ogromni diplomatski teret, 'lezi, hlebe, da te jedem'. Nakon diplomatskog skandala gen. konzul Milić po zadatku iz Podgorice kreće u akciju. Onako policijskim metodama obrađuje jednog po jednog, i jednog protiv drugog Bošnjaka. Čak i kumuje nekakvim 'maticama i savezima' koji su se radi slikanja izlegli ispod nabreklog turbana. Dobijali su direktive iz Podgorice, od istih onih koji su po Europi pocrnogorčavali sandžačka udruženja u crnogorska, a bošnjačku dijasporu u crnogorsku. I jedni i drugi su pokazali da nisu izvukli pouku iz zločina genocida nad svojim narodom kako u CG, Sandžaku, ali i BiH! Otvoreno su radili u inat onih koji su se dokazali da se ne kupuju, a niti prodaju naciju, domovinu BiH i vjeru za bilo čiju večeru! Mladi su oni, popravit će se... već su krenuli...

LUKAVA STRATEGIJA: Početkom 2011. godine do potpisnika ovih redova došao je dokument Vlade Crne Gore i Ministarstva vanjskih poslova koji je naslovljen“Strategija saradnje sa dijasporom za period 2011-2013” kao i “Akcioni plan realizacije strategije saradnje sa dijasporom”. Prema forverdovanju e-maila ovaj dokument e-poštom je slao, ili kako bi narodski rekli telalilo po New Yorku crnogorski generalni konzul Branko Milić. S obzirom da sam e-mail dobio na znanje i da sam vidio ko ga šalje, plaho me zainteresiralo šta crnogorski ‘stratezi’ to planiraju, i posebno ko pripada toj “crnogorskoj dijaspori”, koje u biti nema!

Kako Akcioni plan tako i Strategija urađeni su na po desetak gusto kucanih stranica, sa detaljnim prikazima ostvarivanja istog. Moramo naglasiti da je “Strategija” urađena na jedan krajnje lukav način, i da takav dokument mogu podvaliti samo onima koji ne znaju ko su, šta su, odakle su, koji je razlog i uzrok odlaska sa rodnog topraka, i posebno događanja i stradanja kroz stoljeća!!! Dovoljno vam je da u tom dokumentu crnogorske (lukave) strategije naiđete na razloge iseljavanja, i sve će vam biti jasno. Citiramo: Neprekidno iseljavanje crnogorskog stanovništva kroz istoriju bilo je uzrokovano, prije svega ekonomskim razlozima, slabim materijalnim i drugim uslovima, koji su u raznim etapama državnog trajanja Crne Gore, imali svoj specifičan izraz i dimenziju.

Znači, po njima nisu uzroci genocid, istrebljenje, istrage poturica, vojno-policijske rezerve – regrutacije, agresija na BiH i Bošnjake, hapšenja i deportacije sa Crnogorskog primorja, zločin u Bukovici, hapšenja u akciji „Lim“, otmice putnika..., već su ključne uzroke našli u ekonomskim razlozima!

KO JE ODGOVORAN ZA 11 GENOCIDA: Da to nije baš tako, letimično ćemo se osvrnuti na fakte koje bilježe poznati historičari i istraživači, da je nad bošnjačkim miroljubivim europskim narodom čak jedanaest puta počinjen genocid. Ako samo površno prođete kroz statistiku genocida koji su počinjeni na tlu Sandžaka, CG, Srbije i BiH, bez teškoća ćete utvrditi da su za sedam genocida

Lijepo mu je na East Riveru i solidno ga plaćaju: Generalni konzul Milić

direktno odgovorni Crnogorci i država Crna Gora, naravno uz pomoć Srba i Srbije, dok su preostala četiri genocida Srbi počinili uz nesebičnu pomoć Crnogoraca. Zaključite sami u čemu je razlika. Prostor na kojem su nekada živjeli Bošnjaci toliko je sužen da je upitan opstanak ovog naroda. U toku i nakon svakog počinjenog genocida rijetko preživjeli su bili prinuđeni promijeniti ne samo sredinu već i državu. Odlazili su daleko od rodnog topraka ali čuvajući ga duboko u duši s nadom da će se promijeniti prilike i ljudi, i da će se ponovo vratiti rodnoj grudi. To je ostala samo nada. Jer kako je vrijeme odmicalo odlazile su stare, dolazile su nove generacije, ali sa njima i novi genocidi… novi progoni. I tako jedanaest puta. To dovoljno govori da su ključni razlozi raseljavanja Bošnjaka sa svog topraka upravo bijeg od genocidne politike i istrebljenja, a ne kako se podvaljuje u pamfletima Vlade Crne Gore koje rasturaju poslušnici.

ĐUKANOVE KUĆE: Dalje, u Đukanovoj lukavoj „Strategiji“ se navode povezivanje, uvezivanje, zadaci i planovi, i osnivanje tzv. Crnogorskih kuća u gradovima gdje dominira Bošnjačka dijaspora, gle čuda, gdje haman nema niti jedan Crnogorac! Takvi 'unikatni' Bošnjaci bezbeli će im trebati makar radi glasanja, jer za druge svrhe su neupotrebljivi, to im je poručila i crnogorska vlastela jer su ih pobrisali iz svih registara. U tim tzv. kućama će se odvijati razne crnogorske aktivnosti; bit će crnogorska škola, crnogorska kultura, crnogorska (h)istorija... učit će se crnogorski jezik sa Čirgićevim naglaskom, Njegošev genocidni pjesnički opus, Andrijaševićevo „Pokrštavanje muslimana 1913“, a možda i istorija akademika od DANU do BANU. To vam je onaj, 'ja njega Amfilohije, on mene akademiče'. Doduše, ako u toj tzv. Crnogorskoj kući u New Yorku budu realno prikazana historijska dešavanja, to će u najmanju ruku biti kuća strave i užasa, horor kuća, koju će vjerovatno posjetioci obilaziti u vremenu Halloweena u specijalnim maskama i kostimima. Kažu bit će druženja i uz crnogorsko oro i pjesmu, ako krenu sa guslanjem, e baš tada neće ostati ni jedan „Turčin“ na dunjaluku, pa evo ovih par redaka neka bar svjedoče!

Znam da će neki reći, nemoj tako, novi je vakat i novi ljudi. Jest, e baš tako. U CG ovi ljudi i vakat traju li traju, i nikako da se promijene. Taman smo pomislili da su genocidi i pokrštavanja kao iz vakta kralja Nikole iza nas, kad hoćeš vraga, na političku scenu već više od dvadeset godina jezdi crnogorski junoša kralj Milo, koji je preuzeo njegovu ulogu; Igor Lukšić s obzirom da se ne miješa u posao premijera (iz sjene), odlučio se da nastavi tamo gdje je stao Avro Cemović, dok je dužnost popa Đorđa Šekularca časno preuzeo crnogorski generalni konzul Milić.

Sve je spremno, pocrnogorčavanje i pokrštavanje u New Yorku samo što nije počelo, pristup je dozvoljen samo za podobne i to sa pozivnicama. Jedino što se treba platiti 500 američkih dolara i već ste „In“, ili kako bi narod rekao, na koljenima. Sve legalno, i Igor sit i ovce na broju.

Posebno podvlačimo da Vlada Crne Gore vodi politiku dvostrukih standarda, jednu prema vani, tj. prema spoljnom faktoru, drugu represivnu prema unutarnjem planu, koji se posebno odnosi prema Bošnjacima koji žive u nepovoljnim političkim, socijalnim i ekonomskim uslovima. Život Bošnjaka na tom prostoru odvija se u ponižavajućem položaju, posebno u gusinjskom i petnjičkom kraju, čije općine su nasilno izgubile status administrativne jedinice 1956. godine. O odnosu crnogorske vlasti najbolje govori podatak da u oba ova mjesta nije bilo ni puno odjeljenje đaka prvaka. Ratnih i poratnih godina Vlada Crne Gore planski je uništila sve organizacije, institucije i privredne subjekte u krajevima sa bošnjačkom populacijom, kako bi stanovništvo nestalo. Vjerovatno nakon saznanja da u njima više ne žive Bošnjaci, možda će otvoriti neke nove projekte. Nažalost, Bošnjaci svega toga nisu svjesni!

Vlada Crne Gore se obraća građanima porijeklom iz Crne Gore, koristeći njihovo državljanstvo, ukazujući im da je to smjernica i za njihovu nacionalno-jezičku pripadnost. Jedan od ključnih dokaza je lukava „Strategija“ u kojoj ni jednom riječju nisu spomenuti Bošnjaci.
Jasno je da Vlada Crne Gore nema ni formalno ni moralno pravo da se obraća Bošnjacima u egzilu, prije nego što Bošnjaci ne postanu konstitutivni narod u Crnoj Gori. S druge strane valjda se Vlada Crne Gore mora prvo otvoriti prema Bošnjacima u Crnoj Gori, a ne prema Bošnjacima u emigraciji. I posebno riješiti već potpisani dokument o autonomiji Sandžaka. Ona, crnogorska vlada, se u ovom slučaju obraća onima kojima su oduzeli legitimitet i koji nemaju nikakvo pravo da u ime Bošnjaka odlučuju o njihovoj historijskoj sudbini.

SIMBOLI: Istovremeno da je crnogorsko rukovodstvo mislilo na Bošnjake ne bi nametnuli ove državne simbole. Naglašavamo, da državni simboli Crne Gore, zastava i grb, vrijeđaju potomke žrtava genocida, time i nacionalna i vjerska osjećanja Bošnjaka i muslimana, iz prostog razloga što je vojska kralja Nikole (koju je predvodio Avro Cemović) 1912-13. izvršila okupaciju, genocid i pokrštavanje u plavsko-gusnjskom i tada je nosila istu zastavu, koju su okrvavili sa preko 1200 nevinih civila.

Podvlačimo, niko, ama baš niko, nema pravo da u ime nas i bošnjačkog potomstva, a posebno naših predaka - žrtava genocida, da donosi odluke na štetu naroda. Stvar je pojedinca gdje će svoje novce uložiti, s kim će se družiti, što ne znači da moramo dijeliti mišljenje i stavove.

TUŽBE I SUDOVI: Oni koji prijete tužbama i prijekim sudovima, trebaju da znaju da je prošao vakat Balši. Najzad, ako to planiraju neka to učine u ovoj demokratskoj zemlji. Jer, imajući u vidu kako su pred crnogorskim pravosuđem prošle porodice žrtava ratnog zločina koji je počinjen nad Bošnjacima Bukovice, hapšenja i deportacije izbjeglica iz BiH na Crnogorskom primoriju, albanskim izbjeglicama na Kaluđerskom lazu, a i kako proganjaju Ibrahima Čikića, žrtvu crnogorske policijske akcije „Lim“, ne bi me začudilo da me zbog istine osude vješanjem u poznatoj Šahovića kapetaniji u kojoj nakon 1924. nema niti jednog Bošnjaka. Još na veću sramotu Crnogorci da prikriju zločin genocida preimenovaše ga u Tomaševo!

I nakon svega važno je naglasiti da bošnjačka emigracija iz Crne Gore i Sandžaka nije neprijateljski okrenuta prema Crnoj Gori, niti Srbiji, bez obzira što je prognana sa tih prostora, ali zato samo zahtijevamo respekt prema žrtvama genocida. Isto tako da svjetskoj javnosti želimo ukazati na brojne veliko-crnogorske (i veliko-srpske) projekte koji se manifestuju a posebno koji su izraženi u dokumentima i strategijama Vlade Crne Gore (dokaz strategija pred popis stanovništva od 01. do 15. aprila 2011. i Strategija suradnje sa dijasporom).

Da zaključimo riječima iz kolumne poznatog crnogorskog liberala Slavka Perovića: "E, Ljudi moji, đe i s kime mi živimo! Crna Gora nije ništa drugo nego dio pakla u kojem smo zasluženo! Plaćamo mi teške grijehe, sramotne, naših rođaka i onih koji su zadnjih godina dragovoljno postajali špijuni, pljačkaši, podvodači, funjare, plaćene ubice, onih koji su sve to krili ispod njihove, jezivo lažne borbe za tobožnje poštenje, tobožnju čast, tobožnju Slobodu i tobožnju Istinu!... Tvrdim, takvih nesoja majke niđe drugo u Evropi, sem u Crnoj Gori, nijesu rađale, niđe!!!"