Ovim tekstom ili uvodom u svoj rad autor želi predstaviti i najaviti knjigu koju piše i koju namjerava insh-Allah završiti nakon sudija u Novom Pazaru. Tema je zanimljiva, danas neizbježna, ali smatra da kod nas i nije potrošeno puno mastila i hartije o tome. Materijalizam, izazovi, tendencije i uticaj na društvo je sve ono što želi predstaviti. Iz fokusa svoje čulne percepcije svojim istraživačkim radovima i voljom pokušat će da odgonetne, ili da odgovore na najopštija pitanja koja se tiču gore već navedenog.

Dženis ŠAĆIROVIĆ: Materijalizam se u kapititalizmu manifestuje kroz društveni progres. Svi su vezani interesom. Realisti su dočekali svojih pet minuta, oni tvrde da je novcem moguće kupiti i ljubav. Oni demantuju idealiste sve koji slijepo vjeruju da je ljubav najvažniji pokretač muško-ženskih odnosa. Današnji brak iz koristi je u suprotnosti sa idejom srodnh duša i djelom koje se čini u ime Allaha dz.š. Takav površni vrijednosni sistem dovodi do stvaranja povšnih odnosa i površne komunikacije.

Koliko danas vidimo stvari onakve kakve zaista jesu? Koliko se pitamo da li smo u pravu kada nešto opažamo i mislimo da je tako? Čistoća razmišljanja ispravnosti individualnih stavova nije onakva kakva bi trebala biti. Vjerujemo u prolazno i živimo zatvorenih očiju. Naše vjerovanje u prolazno je dokaz das mo slijepi. Naš Gospodar u Kur'anu kaže: "Ima ljudi koji imaju oči, a ne vide; Imaju srca, a ne osjećaju; Imaju uši, al ne čuju; Oni su kao životinje, pa čak i gori od životinja". To opisuje i hadis najodabranijeg poslanika, Muhammeda s.a.w.s. koji kaže: "Kada god vjerujemo u ono što nestaje, što je kratkog daha, tada nam se zaslijepljuju oči". To nastaje kao posljedica neporebne ljubavi koju osjecamo prema onome što prolazi. Današnja propaganda cionista, pokrijepljena velikim materijalnim sredtvima usmjerena je na bezuspješne pokušaje da unište Islam, jer su do uspijeli sve religije, ideologije i ubjeđenja pretvoriti u praznu filozofiju.

Ovisnost prema materiji prevashodno se javlja nevjerovanjem u nafaku. Čovjek nije ono što čini, već ono čemu teži. Suprotno općem mišljenju, danas čovjek više teži nefunkcionalnom i neproduktivnom društvu. Društvo u kojem vrijediš onoliko koliko imaš je pagansko društvo. Nažalost, ovo pogađa sve strukture, a naročito je naglašeno u onim slabo razvijenim društvima, koja su kao takva primorana na utopljenički status. Ono se stvara kao posljedica prikazivanja pojednostavljene i vrlo često iskrivljene mentalne slike. A šta je to danas po nama idealno društvo? Koliko sebe doživljavamo spremnim za to društvo i koliko je ono samo spremno da nas prihvati? Biće spremno ukoliko neutrališemo svoje opće moralne standarde. U društvu su ljudi anonimni članovi, spajani ili razdvajani interesom. "Ne traži se društvenost kao takva, nego koristi koje iz nje proizilaze" - rekao je Hobbes. Suvremeno društvo iz tih razloga religiju čini suvišnom, a moral i nepotrebnim. Idealno društvo imamo u islamu. Standardi načina života i ponašanja leže u ispisanim hadisima od prije skoro jednog ipol milenijuma, prije pojave svega ovoga što danas doživljavamo. Čovjeka u materijalzmu doživljavaju kao pomoćnu tačku interesnih ciljeva. Eliminisanje svega isključivo ljudskog, pokazalo se kao bitan uslov za širenje materijalizma kao ateističke misli.

Materijalizam se u kapititalizmu manifestuje kroz društveni progres. Svi su vezani interesom. Realisti su dočekali svojih pet minuta, oni tvrde da je novcem moguće kupiti i ljubav. Oni demantuju idealiste sve koji slijepo vjeruju da je ljubav najvažniji pokretač muško-ženskih odnosa. Današnji brak iz koristi je u suprotnosti sa idejom srodnh duša i djelom koje se čini u ime Allaha dz.š. Takav površni vrijednosni sistem dovodi do stvaranja povšnih odnosa i površne komunikacije. Usljed neinvestiranja lične energije u razvijanje intelektualnih, socijalnih, a iznad svega emotivnih sposobnosti kapaciteta i vještina potrebnih za dostizanje određenog nivoa, komunikacija postaje nekvalitetna i distancirana. Upravo tu leži paradoks da se nasuprot opadanju kvaliteta komunikacije povećava njen kvantitet. Složićemo se da okrenutost materijalizmu i podanost spoljašnjem svijetu je uzrok nedefinisanih porodičnih standarda. Uloga vaspitača kod formiranja jedne nove ličnosti je velika. U vaspitanju je najvažniji početak. On uglavnom počinje pričanjem bajki, zato treba cenzurisati pisce koji ih pišu. Ti pisci više nisu oni stari dobro poznati stvaraoci klasičnih djela za djecu. Bajke su danas moderne, sistematski osmišljene i praktično prikazane. Pod uticajem takve pedagoške ideje, formira se osoba koja će cijeli svijet oko sebe posmatrati kroz fokus materijalne koristi. Zato iako ima uticaj, porodica ne igra osnovnu celiju društva, već društvo igra ulogu u formiranju porodice. Principi osjećanja, postaju principi interesa. Umjesto razgradnje svijesti o materijalnom, napritiv, ono se podstiče. Internacionalizacijom ovakvog "razvoja" društva, dolazi do razvoja materijalistickih i hedonističkih shvatanja kao osnovnih principa opstanka i zasnivanja porodice. Modernim ili tradicionalno lošim progresom čovjek prodaje svoju dušu u zamjenu za bezvrijedno dostojanstvo. Složićemo se da su zapadnjačke kulture i načini življenja uticali i doprinijeli poprimanjem nekih novih saznanja, standarda ili tipova življenja. U poređenju sa njima, ne zaostaje ni jedno prosječno društvo poput našeg. Ili ćemo u narednom vrjemenu iskoristiti svoje prednosti i kapacitete i pokazati im da smo bolji od njih procesima edukacije i sveopćeg integrisanja u društvo. Pojmom vjerske dimenzije i shvatanja poruke Kur'ana i sunneta, presjeći ćemo Gordijev čvor koji nas je vezao za ono što nas čini podanicima spoljašnjem svijetu. Samo u tom slučaju, materijalizam će isčeznuti.