Žrtve lovcima dolaze same

Godine gospodnje 2011., baš na 15. dan mjeseca aprila, zvanično je završena sezona lova na divljač u Crnoj Gori. Crnogorsko lovačko društvo se tom prilikom poslužilo skoro svim poznatim lovačkim metodama. Jedna grupa lovaca je krenula sa pojedinačnim odstrijelom, gdje im u pomoć pristižu psi goniči koji istjeravaju divljač iz svojih skloništa. U isto vrijeme druga grupa lovaca primjenjuje lov iz zasjede. U tom slučaju lovci se smjeste na neko sigurno visoko uzdignuto mjesto za divljač neprimjetno, narodski rečeno dočekušu, odakle oni dočekuju divljač i po potrebi je odstreljuju. Takvih lovaca u Crnoj Gori ima najviše jer se oni na visini osjećaju najsigurnije, jer su tada za divljač prosto nedodirljivi. U ostalom, vještinu maskiranja su do te mjere usavršili da ih je vrlo često nemoguće prepoznati i otkriti.

Sljedeća metoda kojom se koriste jeste prikradanje, ona funkcioniše tako što se lovac lagahno i neprimjetno približava svojoj žrtvi, kako bi onda iz blizine mogao zadati smrtonosni udarac. Treba napomenuti i to da tom prilikom lovci koriste i razne mamce kojima primamljuju divljač, najčešće nešto čemu ovi ne mogu odoljeti. Vrlo često lovci u ovoj metodi preuzimaju oblik i izgled svoje žrtve, tako da ovi često pomisle da se radi o pripadnicima iste rase, što se naravno na kraju ispostavi kao kobna greška.

Kada ove metode ne donesu željene rezultate onda se prelazi na metodu „hajke“, tom prilikom se ide u frontalni napad sa svim raspoloživim sredstvima i oružjem. Puca se iz: jednocijevke, dvocijevke, iz kratke cijevi, iz dugačke cijevi, sa prostrijelnom municijom, sa rasprskavajućom municijom… Koriste se i hladna oružja: luk i strijela, nož, bajonet i tako dalje i tsl.

Zašto nojevi nakon 15. aprila zabijaju glavu u pijesak?

Kada se završi sa hajkom, za ono malo divljači što je ostalo postavljaju se zamke, takozvane kljuse i slično. One ne ubijaju divljač direktno već ih ozbiljno povređuju i time ih osuđuju na dugo i mučno umiranje.

U Crnoj Gori su specijalizovali i jednu novu metodu, a ona se sastoji u sljedećem: uhvaćena preživjela divljač pretežno mladunčad se domisticira to jest pripitomljava, zatvara se u torove i hrani se malo boljim splačinama. Taman kada ovi pomisle da se nalaze u obećanoj zemlji, a ono dođe red za klanje.

Ne smijemo naravno izostaviti i sljedeći podatak da u Crnoj Gori na deset lovaca dođe dvadeset krivolovaca. Zvanični stav Lovačkog društva je da to nije tačno, ali sveopšte je poznato da oni pred tim problemom namjerno zatvaraju oči. Ima čak i indicija koje govore da jedni sa drugima sarađuju i da svoje akcije zajednički koordiniraju.

U crnogorskom lovačkom društvu su u potpunosti ubijeđeni da će ukoliko ne ovom lovačkom sezonom, onda najsigurnije onom sljedećom za deset godina, u potpunosti ostvariti svoje dugoročne i vjekovne planove, a to jest da crnogorskim pašnjacima pasu samo DOMAĆA GOVEDA, OVCE, KONJI, JARCI I MAGARCI !!!

Autor je predsjednik Bošnjačkog demokratskog fonda u Luxemburgu