Dr. Ahmed PAŠIĆ: Kada se spustite na realan nivo i gledate individualne priče nepravde, ljudski razum ne može shvatiti, kako je moguće da neko (čitaj SPC) ilegalno izgradi crkvu na privatnom imanju nane Fate Orlović, održava svetosavske slave, fizički napada stariju ženu (napad policajca Ranka Uzelca) itd., a da pri tome niko ne bude kažnjen niti sankcioniran? Čitava tzv. RS je institucionalno negiranje ustavnog poretka BiH, međutim ministar Sadik Ahmetović neće poslati 600 specijalaca na policajca Ranka Uzelca ili premijera vlade RS, Milorada Dodika, koji koristi svaku priliku za negiranje BiH ili brojke poginulih u srebreničkom genocidu. Zašto je Ahmetović poslao 600 specijalaca na mali (nenaoružani) broj vjernika u Gornjoj Maoči koji nikada nisu negirali postojanje BiH kao države niti su joj ikada prijetili? Zašto se ne šalju specijalci na četničke terorističke formacije koji održavaju skupove širom RS, gdje se veličaju četnički zločinci i gdje se javno prodaju slike organizatora genocida nad Bošnjacima, Radovana Karadžića, Ratka Mladića…?

Kada je u BiH prestao rat i kada je potpisan Dejtonski sporazum, mnogi ljudi su odahnuli jer je rat odnio mnoge živote, a ujedno je uništio brojne generacije. Narod je mislio da će sa potpisanim Dejtonskim sporazumom, BiH konačnu krenuti normalnim putem i tražiti svoje mjesto u evropskom društvu.

Samo su rijetki znali da je Dejtonski sporazum ustvari kočnica napretku BiH kao cjelokupnoj državi, jer je legalizacija genocidne RS već unaprijed predstavljala blokadu za bilo kakvu ozbiljniju raspravu o razvoju društva, ekonomije, školstva, sporta, itd. Kada se doda činjenica da još uvijek postoji ilegalna tvorevina koja odaziva na ime Herceg-Bosna koja vam prilikom posjete određenih gradića u zapadnoj Hercegovini daju osjećaj da se nalazite u Hrvatskoj a ne u BiH, onda dođete do zaključka, da je rat u BiH stao na poluvremenu. Ustroj Federacije sa svojim kantonima dodatno otežava situaciju, gdje se većina budžeta troši na neefikasnu administraciju, dok privreda već 15 godina ide unazad, umjesto naprijed. Vozeći se autoputem od Kaknja do Sarajeva, postavljate sebi pitanje zašto se 20 kilometara gradi već 10 godina dok su recimo u Hrvatskoj izgradili preko 300 kilometara autoputa u samo nekoliko godina?

Kada se spustite na realan nivo i gledate individualne priče nepravde, ljudski razum ne može shvatiti, kako je moguće da neko (čitaj SPC) ilegalno izgradi crkvu na privatnom imanju nane Fate Orlović, održava svetosavske slave, fizički napada stariju ženu (napad policajca Ranka Uzelca) itd., a da pri tome niko ne bude kažnjen niti sankcioniran? Čitava tzv. RS je institucionalno negiranje ustavnog poretka BiH, međutim ministar Sadik Ahmetović neće poslati 600 specijalaca na policajca Ranka Uzelca ili premijera vlade RS, Milorada Dodika, koji koristi svaku priliku za negiranje BiH ili brojke poginulih u srebreničkom genocidu. Zašto je Ahmetović poslao 600 specijalaca na mali (nenaoružani) broj vjernika u Gornjoj Maoči koji nikada nisu negirali postojanje BiH kao države niti su joj ikada prijetili? Zašto se ne šalju specijalci na četničke terorističke formacije koji održavaju skupove širom RS, gdje se veličaju četnički zločinci i gdje se javno prodaju slike organizatora genocida nad Bošnjacima, Radovana Karadžića, Ratka Mladića…? Dok je širom Hercegovine i srednje Bosne ilegalno postavljeno na stotine križeva, uključujući gigantski križ na Humu iznad Mostara, opštinske vlasti u Livnu naređuju rušenje mesdžida u naselju Sturba (u toku ramazana) a ujedno ignorira gore spomenute ilegalna krstaška obilježja. Zašto se pod krovom države BiH koriste dupli aršini?

Tzv. RS (i dobar dio Herceg-Bosne) je potpuno van kontrole bh. vlasti. To najbolje osjećaju naši povratnici nad kojima policija RS redovno vrši torturu, što je ponovo dokazano u slučaju policijskog nasilja nad Fatom Orlović i nedavnim teroriziranjem Bošnjaka - povratnika u Bosanskom Novom i Bosanskoj Dubici kada je privedeno pet osoba pod optužbom “da pripadaju vehabijskom pokretu”. Tzv. vehabijski pokret ne postoji u BiH kao registrirana grupacija ili društvo i opet je meta policijskih i obavještajnih struktura, kako u tzv. RS tako i u Federaciji, dok je Ravnogorski četnicki pokret uredno registriran, ali nikako da privuče pažnju pravosudnog aparata BiH?

Narod zna
Kada razgovarate s običnim svijetom, ljudi jednostavno ne razumiju šta se dešava. Svakako je činjenica da su UDBA, KOS, strane obavještajne službe itd., jos uvijek duboko uvučene u ova dešavanja, međutim glavni krivac za ovakvo stanje su upravo političke stranke s pro-bošnjačkim odnosno pro-bosanskim predznakom. Dok se bošnjački i hrvatski povratnici u okupiranom dijelu BiH (RS) osjećaju ostavljenima i masovno sele u zemlje zapadne Evrope, zastupnici u Vijeću ministara i parlamentu više-manje troše vrijeme na raspravama o nikabu, kao da je to prioritetni problem ove zemlje. Mnoga sela u istočnom dijelu BiH su opustjela, hem zbog rata hem zbog poslije ratnih događaja. Bijela kuga uzima maha u Bosansko-podrinjskom i Livanjskom kantonu. Kada sam bio u istočnoj Hercegovini prije nekoliko godina, vozili smo se doslovice po pola sata a da nismo vidjeli žive duše ispred kuća. Privreda sa nekadašnjim gigantima širom zemlje doslovice stoji na mjestu već 20 godina. Ali to ne sprječava naše politicare da poviše plate svakih šest mjeseci, dok obični svijet iz mjeseca u mjesec jedva sastavlja kraj s krajem.

SDA stranka, kao nekadašnja vodeća pro-bošnjačka stranka u zemlji je odavno izgubila realni kontakt sa narodom. Sa sadašnjim predsjednikom, koji je usput rečeno događaj u Dobrovoljačkoj ulici okrakterisao kao zločin a sud u Londonu je za isti slučaj oslobodio akademika Ejuba Ganića, to samo potvrđuje da je čelništvo i sama SDA izgubila kompas a time i povjerenje ljudi. Glasači na dolazećim izborima 3. oktobra ne bi trebali imati nedoumice, za koga glasati. Stvar je prilično jednostavna: definitivno ne treba glasati za vladajuće stranke jer se od 1996. godine dalje haman ništa nije promjenilo na bolje, pogotovo kada govorimo o stanju privrede. Ratni pokliči SDA i Stranke za BiH koji u predizbornoj kampanji uvijek pozivaju na ukidanje tzv. RS, a poslije izbora sklapaju koalicije sa strankama koji rade protiv BiH, bi ovaj put trebali djelovati poput “starog vica”.

Naivni su oni koji se nadaju novom ratu pa da se izbriše RS jednom za sva vremena. Takvo nešto se neće desiti jer to jednostavno neće dozvoliti međunarodna zajednica. Iskustvo iz 1991-2000. je mnoge u svijetu naučilo da je Balkan “bure baruta” kojeg je lakše držati pod pritiskom nego ga pustiti da eksplodira. Nikome nije u interesu da brine o novim milionima izbjeglica, obnavlja infrastrukturu i stambene objekte, istražuje masovne grobnice i beskonačno debatira, kako bi trebao izgledati udžbenik za historiju nakon rata. Rješenje za trenutnu situaciju je ulaganje u vlastitu edukaciju i razvoj privrede koji će dugoročno gledano stvoriti uslove za povratak Ustava RBiH iz 1991. godine, ukidanje entiteta i kantona i stvaranje platform za normalni razvoj zemlje u svakom pogledu. Samo tako se može “absorbirati” RS na miran način. Očito je da se to neće postići sa strankama koje su na vlasti od 1992. godine dalje. Imali su vremena na pretek, a desilo se nije ništa, osim dizanja “ko fol” patriotskih tenzija pred izbore, a poslije izbora se zabave o svojim platama, bonusima i udruživanju sa pro-četničkim grupacijama na drugoj strani.

Kao što kaže predizborni slogan SDA stranke za ovogodišnje izbore: “Narod zna”; za nadati se da će narod ovog puta znati koga treba poslati na političku deponiju.