Semir ĐULIĆ: Kažu ono što nije zapisano nije se ni dogodilo, ali šta je sa onim što je napisano a nije istina!? Da li je štamparska greška, propust ili namjera editora ili pak falsifikat sa skrivenim cijem?!? Šta je i gdje je moralna odgovornost, objektivno i kodeksima određeno novinarstvo, gdje je istina a gdje tržišna utakmica? Šta je važnije istina ili tiraž, ljudsko dostojanstvo ili bankovni račun vlasnika i samopromocija autora, gdje su argumenti, a gdje sujete? Je li hatur “prijatelju“ ubica kritičkog mišljenja ili cilj opravdava sredstvo. Ukoliko bilo koga vlasnika medija, autore tekstova, pa i same aktere događanja (odnosi unutar KBSA i IABNA-e) upitate o objektivnosti pa i namjeri onoga što objavljuju, pišu i izjave dobit će te otprilike isti odgovor. Svima je stalo do istine, u ovom slučaju i do jedinstva Bošnjaka, i tu nema ničeg ličnog.

Ne, ne radi se o grešci u naslovu već upravo o tužnoj istini bošnjačke dijasporske stvarnosti kojoj smo svijedoci evo čitavu jednu godinu. Ništa nije slučajno, bez razloga, bez cilja i posljedica. Ima to svoj početak, fabulu, vrhunac. A kraj? Ima li kraja tome? Da li se nazire? Da li se želi? A posljedice - e njih svi osjećaju, različito na njih reaguju, zavisno od toga gdje smještaju početak, koliko su upoznati sa fabulom i kakvu po[r]uku izvući ili poslati žele.

Kažu ono što nije zapisano nije se ni dogodilo, ali šta je sa onim što je napisano a nije istina!? Da li je štamparska greška, propust ili namjera editora ili pak falsifikat sa skrivenim cijem?!? Šta je i gdje je moralna odgovornost, objektivno i kodeksima određeno novinarstvo, gdje je istina a gdje tržišna utakmica? Šta je važnije istina ili tiraž, ljudsko dostojanstvo ili bankovni račun vlasnika i samopromocija autora, gdje su argumenti a gdje sujete? Je li hatur “prijatelju“ ubica kritičkog mišljenja ili cilj opravdava sredstvo.
Ukoliko bilo koga vlasnika medija, autore tekstova, pa i same aktere događanja (odnosi unutar KBSA i IABNA-e) upitate o objektivnosti pa i namjeri onoga što objavljuju, pišu i izjave dobit će te otprilike isti odgovor. Svima je stalo do istine, u ovom slučaju i do jedinstva Bošnjaka, i tu nema ničeg ličnog. Vjerovatno bi isti odgovor dali i oni koji svoje viđenje iznose zaštićeni iza nick names kada bi ste imali priliku saznati njihov identitet. Na žalost malo je onih koji razmišljaju o težini javne riječi, o vlastitoj odgovornosti i posljedicama svojih zapisa i izjava. Posljedice toga su poznate - ubi ih prejaka riječ. Sto više pišu (na način kako se to čini) moralno sve se niže padaju. Jer ako jedan Bošnjak drugoga bez ijednog argumenta uporedi sa Miloševićem, drugi opet četničko obaranje bošnjačkog web medija slavodobitno proslavlja, treći one koji drugačije misle nazove “razdiračima živog bošnjačkog tijela”, četvrti uzme sebi za pravo da šamara a peti, “intelektualac”, to nastoji pokazati kao posljedicu II svjetskog rata i roditeljske ljubavi, onda se pisanje u cilju postizanja jedinstva pretvara u svoju suprotnost.
Ako u obzir uzmemo činjenicu da u eri interneta pa sad i ove ekonomske krize pisani mediji ili ti novine sve teže opstaju na tržištu, pojedini vlasnici istih su u međubošnačkom prepucavanju vidjeli šansu svoga ekonomskog opstanka i na osnovu toga izabrali stranu po principu ko nudi više. Dok javno optužuju UO KBSA “kako troši zajedničke pare” (kojih i nema) istovremeno privatno izjavljujući da su na toj strani jer u “IABNA-i su pare“ - kao da to nisu “zajedničke pare”. O moralnosti toga izlišno je govoriti.
Sada da se vratimo malo unazad i vidimo kako su mediji i vlasnici istih komentarisali samu 9.Skupštinu KBSA, događanja prije i poslije Susreta u St. Louisu.
“Bosanskohercegovački New York Times” kako vlasnik voli tepati svom “SabaH-u”, u tekstu pod naslovom “Pošteno, pa ko koga prevari” a kroz pero vlasnika Šukrije Džidžovića stilom babe gatare čita misli glavnog i odgovornog organizatora Susreta i njegov poziv da se sve organizacije iz St.Louisa uključe u pripremanje i organizovanje Susreta vidi kao molbu Bogu da “se (organizacije op.a ) što prije isključe”. Zamjera Šukrija Muratu što ovaj hoće da sve (organizacijski) drži pod kontrolom i što neće dozvoliti nikakve propuste. Čim je Murata iskritikovao i uporedio sa Hruščovom, sam je uzeo poziciju Hruščova, sjeo za katedru i, onako sa visine manirom profesora koji respekt i poštovanje stiče ocjenama a ne pedagogijom, počeo da dijeli ocjene - vrlodobar 4, dobar 3, odličan 5, dovoljan 2 itd. Zanio se tako Šukrija pa ocjenjuje ne samo đake već i učitelje, jer, za Boga, valjda su Susreti i organizovani kako bi se svidjeli ili ne samo njemu. Ovdje ću se zadržati samo na njegovu opisu Skupštine KBSA gdje kaže; “U prisustvu pedestak delegata predložene su dvije opcije od koje, po mnogima, ni jedna ne bi trebala biti prihvatljiva. Prva, da se promjenom Statuta KBSA obezbijedi produženje mandata predsjedniku Emiru Ramiću na još dvije godine. I druga, da se Muhamed Šacirbegovic izabere za novog predsjednika KBSA. Prva nije dobra jer Emir Ramić ni u prethodnom mandatu nije uradio ništa posebno za Bošnjake Amerike i Kanade. Druga, također je po mnogima neprihvatljiva jer da je Muhamed Šacirbegovic izabran imali bi predsjednika KBSA koji zbog potjernice BiH koja ga tereti ne bi mogao otputovati u domovinu niti se sastati sa bilo kojim zvaničnim predstavnikom bh vlasti…. Treća opcija, da se za predsjednika KBSA izabere mlad, obrazovan, lijep i pametan Bošnjak sa američkom diplomom u džepu nije ni postojala. Zbog toga što Muhamed nije izabran, pola delegata na inicijativu Džeme Hota….napustilo je demonstrativno sjednicu davši mogućnost drugoj strani da izglasa izmijene Statuta te izabere Emira Ramića za predsjednika.“
Iz ovog citata moguće je izvesti nekoliko zaključaka kako bi se bolje razumjela kasnija pisanja u “SabaH-u” ali i u drugim medijima u njihovom udruženom medijskom napadu na UO KBSA.

Bošnjaci i KBSA rastrgani ili stisnuti između St. Luisa i Jacksonvillea

Prvo, ovdje se nedvosmisleno potvrđuje činjenica da su Džemo Hot i oni koji će kasnije formirati RG imali namjeru, prije same Skupštine, da ustoliče gosp. Šaćirbeya za predsjednika i nakon spoznaje da to neće proći izazivaju sve ono što će se i što se događa poslije Skupštine.

Drugo, problem nije promjena Statuta, kako to kasnije svi, pa i “SabaH” nastoje prikazati, već je problem neispunjenje obećanje dato gosp. Šaćireyu.

Treće, Džemo Hot i oni koji su napustili Skupštinu, pa iako je bilo na kraju, iznevjerili su svoju bazu i uskratili im pravo da se njihov glas računa na jedinom validnom mjestu tj. na prvom postskupštinskom glasanju, odnosno na sastanku izbora novog rukovodstva UO KBSA. Pitanje je da li i imaju tu bazu, jer od osnivanja KBSA pa do danas Džeminu Koordinaciju uglavnom predstavlja par istih delegata.

Četvrto, gosp. Džidžović je iz njemu poznatih razloga kasnije okrenuo ćurak, stavio svoju novinu u službu manipuliranja javnosti, izdao svoj stav i zaboravio kodekse novinarskog poziva. Jednoga dana će ipak morati svojim čitaocima (ukoliko ih bude imao) objasniti ovaj zaokret kao i činjenicu da je drugoj strani onemogućio osnovno pravo, tj. da se čuje i njihov stav i pruži pravo na odbranu. U interesu “objektivnog” informisanja Šukrija dopušta da I.V. objavi tekst o Vanrednoj skupštini KBSA punim laži, proglasi Vanrednu skupštinu i UO KBSA nebitnim, a sve na osnovu informacija koje je dobio od nekog blogera na internetu. Svoju priliku u “SabaH-u” dobio je i svršenik Medrese Ahmed Cerić koji obavlja imamsku dužnost u džematu Jacksonville mada za to, po propisima Rijaseta, nema potrebne kvalifikacije. Da ih zaista nema pokazao je svojom izjavom u kojoj one koji ne misle kao on nazva “primitivcima” a za članove UO KBSA kaže: “To više nisu ljudi. To su sjene koje nestaju…” Ni gospodinu Ceriću kao ni I.V. nije smetalo da nekoliko dana poslije poziva te “neljude i sjene u nestanku” i nudi nekakvo pomirenje ne sjetivši se da je islamski tražiti prvo dam u oproste.

Kasnija događanja dat će odgovor i na pitanje zašto su principi iznevjereni, “SabaH” postao poligon za napade na KBSA. Na famoznom Savjetovanju u Čikagu “SabaH” je postao dio medijskog pakta i onih koji su htjeli preuzeti a ako to ne uspije i uništiti KBSA. Najbolja potvrda tog pakta jeste autorski tekst tzv. “novinara iz hobija” Ruzmira Kovačevića gdje govoreći o Savjetovanju u Čikagu kaže: “Organizatori (RG i dr. Senad ef . Agić, BACA. op. a) ovog savjetovanja zahvalili su se medijima Radio Naša Riječ. Peta Strana Svijeta i SabaH... Predstavnici medija naglasili su njihovu važnost u informisanju naše zajednice o događanjima unutar ovih institucija kao i koliko im je potrebna podrška zajednice kao i samog KBSA u njihovom radu. Učesnici diskusije i svi prisutni usaglasili su se u stavu da je potrebna pomoć medijima koji zaista rade na prosvjećivanju Bošnjaka u SA a i šire. U prvom redu tu se mislilo na Petu Stranu Svijeta, Radio Naša Riječ i Sabah”. Ono što je ovdje zanimljivo jestu slijedeće činjenice.
Ovaj citirani pasus je nakon par dana skinut sa Web page njegovog medija jer su autor i članovi pakta uvidjeli da bi čitaoci mogli skužiti o čemu se radi i vidjeti da se ne radi o promociji bošnjaštva već o nekoj sasvim drugoj promociji i dogovoru. Srećom, orginalni tekst sam isprintao prije brisanja ovog pasusa i mogu ga pokazati svima zainteresovanim.
Na to Savjetovanje su pozvani samo mediji koji podržavaju, a kasnije i postaju (većinom) sastavni dio, RG ili ti Vijeća Koordinacija. Većina vlasnika je nagrađena nekakvim imenovanjima a neki su (Amir Hotich) dobili i knjigu kao nagradu i to iz ruku predsjednika organizacije čiji su članovi samo nekoliko mjeseci ranije htjeli da se pi..ju na novinu čiji je on vlasnik. Mada u orginalnom tekstu stoji kako je nagrada uručena iz ruku Glavnog imama Senad ef. Agića u privatnom razgovoru sam saznao da je Glavni imam samo čitao imena dobitnika i bio dio tima koji je odlučivao ko će biti dobitnik.
Amir Hotich je vjerovatno nagradu zaslužio time što je pisao kako ga je bilo stid jer je uvaženi reis dr. Mustafa ef. Cerić svoj govor vodio u “tonu deranja” a dodatne bodove je dobio i na osnovu činjenice što je kao suvlasnik PSS omogućio “novinaru, piscu i publicisti“ Nihadu Krupiću da piše tekstove u kojima napisa: ”… veoma mali broj u vrhu IABNA-e nam drže politička predavanja gdje god stignu. Poštivam instituciju imama, ali njihov posao je prvenstveno vjera.” Zamjera Nihad imamima što “imaju 5 posto Bošnjaka u džematu, dvoje djece u mejtefu “a hoće da na Kongresu budu moderatori okruglog stola o identitetu“.Zamjera on u tom istom tekstu i Glavnom imamu što “uz još nekoliko kolega ne preporučuje (Emiru Ramiću) da se pojavi u Grand Rapids na svečanost povodom početka gradnje džamije 28. marta 2008. godine “

Nažalost, takav Nihad Krupić je danas desna ruka Glavnom Imamu i udruženim snagama, jedan opsjednut željom da se napokon dočepa nekakve funkcije u bošnjačkoj zajednici a drugi onako “neutralno”, ruše mostove ka jedinstvu. Kao što vidite smetalo je Nihadu miješanje Imama u politiku ali kada su mu poslije 9. Skupštine obećali da će njemu prepustiti svoje vrijeme za ”politička predavanja i moderatorske uloge na okruglim stolovima”, brzo je Nihad prevrnuo ploču, zaboravio šta je izjavio samo nekoliko mjeseci ranije, prihvatio ulogu glasnogovornika Radne Grupe i udario po onima koji mu nisu dozvolili da bude VD predsjednik UO KBSA ili njegov glasnogovornik. Kada su mu mediji iz gore pomenutog pakta otvorili svoje stranice udara Nihad po dojučerašnjim prijateljima, mediju Bošnjaci.net koji mu je omogućio da se njegovo ime pojavi na Google pretraživaču jer kako sam u jednoj privatnoj prepisci reče, čovjek je nebitan ako ga nema na Google. Kako tad starta ni danas ne prestaje, istražuje on porodičnu historiju neistomišljenika, telefonski se raspituje o njihovim manama pa ako ih i ne nađe smisli on već nešto. Napisat će on da ih je on promovisao i da su samo zbog toga danas to što jesu (mr. Haris Alibašić, predsjednik KBSA), kao da je mladom intelektualcu, profesoru i članu tima gradonačelnika u Grand Rapidsu potrebna Nihadova promocija. Emira Ramića, Nihad javno nazva plagijatorom i čovjekom o čijoj etici “nikada nije imao tako visoko mišljenje“, koji je “prizeman, neupečatljiv, pomalo izgubljen“ bez “karizme i vizije“. Ovdje treba priupitati Nihada - pa zašto kao “iskusni intelektualc, pisac i publicista“ dozvoli da ti takav čovjek piše recenziju knjige sa kojom se toliko ponosiš. Da nije možda zbog prodaje jer ipak je među potencijalnim čitačima Emir sve ono što mu ti danas odričeš? Ako je to razlog, postavlja se onda logično pitanje - što bi sa tvojom etikom Nihade? Čitaoci će već sami naći odgovor. Očito je da postoji Nihad prije i Nihad poslije St. Louisa što bi se nekako i moglo shvatiti ali je neshvatljivo da postoje etičke norme prije i poslije St. Louisa, prije i poslije ostvarenja ambicije. U cilju svoje samopromocije ne štedi Nihad ni svoju familiju, pa uz tekst o “svinjskoj gripi” prilaže sliku svoga sina, još je samo trebalo da taj tekst prevede na engleski i podjeli ga društvu u kome mu se sin kreće. Vrijeme je Nihadu da svijet prestane gledati “kroz zamagljena stakla automobila, zavaljen u kožna sjedala“ jer u downtown-u pored uspješnih žive i propalice. Bez obzira što o sebi kaže da je “vokalan, nepotkupljiv, sa velikim brojem prijatelja na visokim pozicijama u našim institucijama, odličnih informacija i veoma organizovan, sa rezimeom aktivnog člana BH zajedice i kolumniste mnogih naših novina”. Nihad ne shvata da ga njegovo pisanje demantuje. Javnost jer to shvatila a uskoro će i oni koji ga na pisanje potiču, jer riječi upućene bivšim prijateljima uskoro će biti upućene na njihove adrese ukoliko ne udovolje Nihadovoj ambiciji. Čini mi se da tu ambiciju najbolje opisa njegov prijatelj Džemo Hot riječima: ”Bojim se da su KBSA i IABNA, ovdje u Sjevernoj Americi, najbolja meta za potkusurivanje njihovih računa i ambicija. Ima ih koji kažu da ako hoćeš diplomatiju i karijeru ne idi u BiH, ovdje u inostranstvu ćeš imati veće šanse, samo treba malo piskarati…”
A piskaraju i Nihad i Džemo, ne biraju ni riječi ni medije kako bi ocrnili “braću muslimane” koji drugačije misle koristeći za to radio “Muslimanski glas“ ili Džemati.com. a sve uz dozvolu i zajedno sa Bayram ef. Mulićem koji reče da je postavio temelje IABNE, koji nažalost, ako je suditi po trenutnom stanju unutar te institucije pucaju pod teretom njegovog graditeljstva. Mnogo je lakše Bayram ef. za svoje neuspjehe i nerad optužiti “par imama”, neke džemate, KBSA i nerazumjevanje Rijaseta već samokritički se upitati zašto Rijaset smatra ideju Mešihata SA, onako kako je Bayram ef. utemeljio, “formiranjem privatne organizacije”. Da su naše duhovne vođe ovoliko pisale i radile oko formiranja i funkcionisanja džemata kao što to čine napadajući i kriveći KBSA za svoje propuste danas bi imali jednu funkcionalnu i opšte prihvaćenu i poželjnu vjersku instituciju. Bilo bi zanimljivo da ef. Mulić kaže javnosti koliko je IABNA za vrijeme njegovog šestogodišnjeg predsjedničkog (nestatutarnog) mandata osnovala, osim onih “inat”, džemata. Kriviti KBSA, čiji problemi nastaju 2008., da je uzrok “demarkacione linije” među džematima u najmanju ruku je nepošteno, antiislamski i neimamski, jer svima je poznato da je “demarkaciona linija” među džematima počela uspostavljati 2007. na Suretima u Seattle a povodom ideje Mešihata koju su čelnici nastojali nedemokratski nametnuti džematima. Ako doista Bayram ef. vjeruje u svoje riječi da “blizina vjere i politike nije baš zdrav spoj” zašto onda daje politički intervju; zašto na Džemati.com objavljuje političke tekstove; zašto se na radio “Muslimanski glas” više priča o politici nego o vjeri?! Misli li se time ozdraviti bošnjačke odnose?
Kako se bliže Susreti Bošnjaka u Jacksonville tako se pojačavaju medijski napadi na KBSA. Tema i argumenata nedostaje pa se izvlače tekstovi stari po godinu dana i po već dogovorenom redosljedu publiciraju u medijima iz pomenutog pakta. Kada se pojavio manjak autora u pomoć su naravno priskočili oni koj javno tvrde da su neutralni, zaboravljajući pri tome da su oni ipak duhovne a ne političke vođe svih Bošnjaka u SA i da im imamska dužnost nalaže da rade, a ne samo pričaju o potrebi jedinstva. Pričanje jednog a rađenje drugog je i dovelo Bošnjake u situaciju u kojoj se danas nalaze.
Često puta pomenuti autori znaju reći kako ih “nick names” po Bošnjaci.net vrijeđaju zaboravljajući da su ih ti isti nick names hvalili i podržavali kada bi to zaslužili.
Niko ne zaslužuje da se naziva pogrdnim i uvrijedljivim imenima ali to isto treba da poštuju i oni koji se potpišu ispod svoga ‘dijela’ kao što bi trebali imati isti odnos prema komentarima “svojih” nick names.
U svoj ovoj medijskoj hajci jedino su Bošnjaci.net i Kliker.info ostali otvoreni za sve i nisu pristali ući u pakt mada su ponude postojale.
Ako vijest formira svijest potrudimo se da vijest bude istinita!