Sonja RADOŠEVIĆ: Iluzija o "čojstvu i junaštvu" Crnogoraca nestala je u trenu kada su svoj kukavičluk i moralni i svaku drugu niskost tako jasno iskazivali - u trenu kada treba izabrati budućnost ili mijenjati vlast putem glasačkih listića. Knjiga Marka Miljanova o crnogorskom "čojstvu i junaštvu" danas bi ostala neispisana. Crnogorci, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Albanci... svi oni jedno su te isto kada se nađu pred "gospodarom" - samo puka bezlična masa podanika.

Na prijevremenim parlamentarnim izborima održanim u Crnoj Gori u nedjelju 29. marta, apsolutnu vlast osvojila je koalicija "Za evropsku Crnu Goru - Milo Đukanović" i tako započela peti mandat za zaokruživanje četvrt vijeka vladavine. Time je nakon ovih izbora Crna Gora i dalje ostala jedina balkanska država koja nije promijenila vlast nakon pada berlinskog zida.

Prema prvim preliminarnim rezultatima, koalicija koju pored DPS-a čine Socijaldemokratska partija, Bošnjačka stranka i Hrvatska građanska inicijativa osvojila je 48 od ukupno 81 mandata u budućem parlamentranom sazivu.
Opoziciona Socijalistička narodna partija osvojila je 15, Nova srpska demokratija 8 i Pokret za promjene 5 mandata. Albanske stranke u posebnim izbornim jedinicama podijelile su četiri mandata.
Na ovim, osmim po redu parlamentarnim izborima u Crnoj Gori pobijedila je Đukanovićeva koalicija a poražena Crna Gora.
U dugoj dvodecenijskoj vladavini, Đukanovićeva stranka je usvaršila upotrebu svih poluga vlasti u partijske svrhe – ucjene "obradom" građana djelovanjem javne i tajne policije odnosno nikada rasformirane zloglasne OZNE ili UDBE, ucjenom zaposlenih u državim i organima lokalne samouprave, korišćenjem tajnih mafijaških fondova za otkup ličnih karata i na kraju vršenjem "lobotomije" građanske svijesti putem brojnih državnih i navodnih nezavisnih medija.
Veliki dio krivice za pretvaranje Crne Gore u prvu privatnu mafijašku državu snose sami građani Crne Gore koji su dokazali kroz vjekove prisutnu podaničku svijest prema vlasti i gospodaru.
Budućnost svoju i svoje djece, iz izbora u izbore, prodavali su za pedeset, sto ili dvjesta eura - zavisno od toga koliko je vlast cijenila da vrijede njihove lične karte.

Na ovim, osmim po redu parlamentarnim izborima u Crnoj Gori pobijedila je Đukanovićeva koalicija a poražena Crna Gora.

Iluzija o "čojstvu i junaštvu" Crnogoraca nestala je u trenu kada su svoj kukavičluk i moralni i svaku drugu niskost tako jasno iskazivali - u trenu kada treba izabrati budućnost ili mijenjati vlast putem glasačkih listića.
Knjiga Marka Miljanova o crnogorskom "čojstvu i junaštvu" danas bi ostala neispisana.
Crnogorci, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Albanci... svi oni jedno su te isto kada se nađu pred "gospodarom" - samo puka bezlična masa podanika.

Posljednji parlamentrani izbori u Crnoj Gori ostaće upamćeni i po verbalnom i fizičkom napadu na lidera opozicionog "Pokreta za promjene" Nebojšu Medojevića u trenutku kada je predsjednik ove stranke došao na svoje glasačko mjesto. Jedan od DPS kerbera, ohrabren prethodnim gestom šefa crnogorskog podzemlja i prvog Đukanovićevog "savjetnika" Brana Mićunovića - da "Pokretu za promjene" zabrani održavanje završnog predizbornog skupa u hotelu "Crna Gora", napao je Medojevića nakom glasanja. Ispsovao ga i na kraju krenuo u fizički obračun sa liderom ove opozicione stranke i to sve pred brojnim medijima i TV kamerama.
Sudeći po ovim događajima, kao i po netrpeljivosti koja vlada među crnogorskim tajkun-mafijašima bliskim vlastima, izazvanom ekonomskom krizom i sve manjom količinom novca u opticaju, Crna Gora nakon ovih izbora, ponižena i poražena nalazi se između dva moguća razvoja događaja.
Narastajuća ekonomska kriza, sve veći broj osiromašenih, uniženih, armije onih koji su i koji će ostati bez posla, mogući su put ka socijalnoj agoniji i mijenjaju vlasti putem ulice.
Druga i izvjesnija varijanta je da, kako predviđaju mnogi međunarodni analitičari, države poput Crne Gore sa ogromnim jazom između bogatih i siromašnih i nepromjenjljivim vlastima, zavedu diktaturu, da na scenu stupe dikatorski režimi proizvodeći sve ono što je u takvim bolesnim sistemima već viđeno - politička ubistva, likvidacije i progone neistomišljenika, pretvaranje država u policijske i vojne poligone vlasti.

Da podsjetimo, Demokratska partija socijalista došla je na vlast ulicom 1989.godine,
na krilima Miloševićeve "antibirokratske revolucije". Prvu pobjedu na parlamentarnim izborima osvojila je 1990. godine pod tadašnjim imenom - Savez komunista Crne Gore, na čijem čelu su bili Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović. Sada je sastav samo za jednog izmijenjen (bez Bulatovića), komunisti i dalje vladaju.