Veliki dio današnje političke klase u Bosni i Hercegovini, regionu i svijetu, zaista funkcioniše kao zatvorena kasta koja živi na leđima naroda, zloupotrebljava institucije i javne resurse za lično bogaćenje, a ne za opće dobro. Kada budu uhvaćeni u aferama, refleks im je da traže nova politička utočišta, nove zaštitnike i novu propagandu, umjesto da snose moralnu i pravnu odgovornost – tu logiku se veoma jasno vidi i kod Dodika i njegovog kruga.

Dodik kao simbol pokvarene elite
Milorad Dodik je višestruko označen od strane američkog Ministarstva finansija kao lice koje je zloupotrijebilo funkciju za lično bogaćenje, uspostavilo klijentelističku mrežu i preusmjeravalo javne ugovore prema sebi i porodici.
Sankcije su obuhvatile i njegovu djecu i povezane firme, uz optužbe da koriste mrežu kompanija za izvlačenje javnog novca iz Rs i njegovo prebacivanje u privatne kanale.
Istovremeno vodi agresivnu secesionističku i nacionalističku politiku, pa korupciju pokriva pričom o „zaštiti naroda“, što je klasičan obrazac minder politikanata koje treba zaustaviti.

Blagojević je dio iste matrice
Rod Blagojević, s kojim se Dodik danas i formalno povezuje, postao je simbol političke korupcije u SAD nakon što je uhapšen i osuđen jer je pokušao „prodati“ Senatorsko mjesto Baracka Obame, trgujući javnom funkcijom za ličnu korist.
On je opozvan, osuđen na višegodišnju kaznu zatvora i tek kasnije pomilovan, ali je u javnoj percepciji ostao primjer političara koji „sve pretvara u robu“, uključujući i povjerenje građana.
Povezivanje Dodika s Blagojevićem kroz lobističke ugovore samo dodatno oslikava krug ljudi kojima je korupcija način života, a narod puko sredstvo.
Evropska komisija u izvještaju za 2024. konstatuje da je korupcija u BiH duboko ukorijenjena, da su zakoni fragmentirani i da je bilans presuda za visoku korupciju slab, uz političke pritiske i selektivno gonjenje.
Demokratske organizacije upozoravaju da političke partije kontrolišu ključne institucije, da se izbori obilježavaju zloupotrebama i da je povjerenje građana urušeno upravo zbog neodgovornih elita.
U takvom ambijentu „minder puze“ opstaju jer se oslanjaju na mreže rodbine, kumova i poslušnika, dok običan čovjek plaća cijenu kroz siromaštvo, odlazak djece i stalni osjećaj nesigurnosti.

Šta znači sloga naroda Bosne
Sloga o kojoj govorimo ne znači etničko jednoumlje nego zajednički minimum: da Bosna i Hercegovina bude država svih koji je osjećaju svojom domovinom, sa istim pravilima za sve i jasnom kaznom za one koji je pljačkaju.
Za Bošnjake kao većinski narod to posebno znači da napuste naivno povjerenje prema svojim korumpiranim predstavnicima i da podrže ljude koji brane državu, a ne samo stranku, familiju ili vjersku retoriku.
Bez takve građanske i nacionalne zrelosti, Dodiku slični će uvijek nalaziti načina da se „uvuću pod kožu“ narodu, glumeći zaštitnike, dok u pozadini trguju državom i sudbinama ljudi.

Moraju da postoje koraci ka „rasčišćavanju“ politikantske scene
Tražiti i podržavati lica i stranke koje imaju jasne antikorupcijske programe, transparentne biografije i spremnost da odgovaraju pred zakonom, a ne samo „lijep govor“.
Ucjenjivati političare glasom: javno im postavljati pitanja, pisati, organizovati se u udruženja i inicijative, ne nagrađivati one koji su već pali na ispitu časti.
Insistirati na jačanju nezavisnog pravosuđa, slobodnih medija i zaštiti uzbunjivača, jer bez toga ni promjena ljudi na vlasti ne znači kraj minder politike.
Postiji poziv da se Bošnjaci, kao većinski narod koji Bosnu doživljava kao svoju jedinu domovinu, okrenu poštenim i svjesnim ljudima je potpuno u skladu s onim što traže i ozbiljne međunarodne analize: bez unutrašnjeg čišćenja od „politikantske sorte“, ni država ni narod ne mogu normalno disati.