Nikad kao ove godine obilježavanje 11. jula – Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici kad je ubijeno preko 8000 nevinih ljudi i dječaka, nije bilo masovnije. Zahvaljujući Rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija donesene u maju prošle godine, ovaj Dan se obilježava u cijelom svijetu. Nakon ove Rezolucije UN-a niko više ne može reći da nije čuo niti znao šta se to dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine. To je velika pobjeda istine i principa pravednosti na planeti Zemlji. Nevine žrtve Srebrenice više nisu nestale osobe, one su od sad svjetska civilizacijska činjenica. Majkama Srebrenice, a i svima nama preživjelim iz srebreničke golgote, je ovo mala satisfakcija i koliko-toliko ublažavanje boli za izgubljenim sinovima, braćom, očevima, rodbinom, komšijama i prijateljima. Genocid u Srebrenici nije bio jedini, ali je bio jedinstven po tome da se dogodio pred očima onih koji su imali mandat da ga spriječe, ali nisu to htjeli. Obavezna edukacija mladih širom svijeta o stravičnom genocidu u Srebrenici postaje permanentni faktum u školskim programima, što daje nadu da se neće događati nove Srebrenice.

Svjedočimo da se ove godine 11. juli obilježava u mnogim državama koje to do sada nisu činile. U gradovima širom svijeta se podižu trajni fizički spomenici u znak sjećanja na genocid u Srebrenici. Održavaju se mnogobrojne komemoracije, panel-diskusije, seminari, filmovi, drame, muzički inferni, izložbe, što govori da je kultura sjećanja na žrtve Srebrenice dobro oživjela. Lično sam, kao preživjeli sin Srebrenice, imao tu čast i zadovoljstvo da organizujem izložbu mojih 50 ilustracija na Trgu UN-a u Ženevi od 28.-30.06.2025. a u povodu ovogodišnjeg programa obilježavanja 11. jula – Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Ponosan sam na taj događaj i mjesto dešavanja jer je to bila 30 izložba mojih radova na 30-tu godišnjicu genocida u Srebrenici. Umjetnost je živa memorija. To je fluid koji najbolje prenosi poruku zločina kroz vrijeme i prostor. To je najveća osuda zločincima za svoja nedjela.

Živim u nadi da će se ceremonije obilježavanja 11. jula pretočiti u konkretna djelovanja i biti čvrst bedem sprečavanju novih Srebrenica širom svijeta.

Ali zašto je međunarodna zajednica, koja je prisutna u Bosni i Hercegovini, dozvolila da mi danas svjedočimo najvećoj političkoj i pravnoj krizi od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma? Rukovodstvo entiteta Republika srpska (RS), podržano od strane Moskve i Beograda, pokrenulo je brutalni napad na ustavni poredak BiH, što je ozbiljna prijetnja miru i stabilnosti. Sistematski pripreman put ka secesiji RS doživljava kulminaciju. Situacija je ekstremno napeta, nesigurna i neodoljivo podsjeća na stanje iz 1992. Oportunizam Međunarodne zajednice po pitanju predsjednika RS Milorada Dodikove, a i predsjednika Hrvatske demokratske stranke BiH (HDZ BiH) Dragana Coviceve politike razvaljivanja BiH jeste ravno gašenju vatre benzinom. Međunarodni zvaničnici, umjesto da izađu iz svoje «laganini-zabrinutosti» i uđu u fazu odlučne akcije i istinski pomognu prevazilazenju bosanskohrvatske krize, oni upiru prstom na domaće aktere da se dogovore, iako dobro znaju se neće dogovoriti i da je politička baština Dejtonskog sporazuma cementirala etničku podjelu BiH. Da li je i visoki predstavnik gospodin Christian Schmidt dobio mandat da pomogne realizaciju nedovršenog ratnog scenarija iz `92 o podjeli BiH između Srba i Hrvata? Na sceni je planski osmišljeno istrajavanje na ideološkoj kamuflaži stvarnosti i gruboj demontaži historijske istine. Umjesto srpske katarze i pojave srpskog Willy Brandta imamo intenzivno oživljavanje ideje Velike Srbije, avete povampirenog četništva i udruženog zločinačkog poduhvata. Na djelu je, pred očima licemjernog Svijeta, svakodnevna psihološka agresija na bosnjačku kulturu pamćenja, ponižavanje žrtve, pravosudne istine i autoriteta svjetskih sudova. Politika dogovorene mržnje i laži s obje strane Drine, a i Une, je nažalost postala pravilo ponašanja u današnjem kontaminiranom bh. društvu. Virus političkog nemorala je okupirao istinu, elementarna ljudska prava i principe pravednosti. Crvena linija je odavno pređena. Ko će jednom reči STOP ovom političko-diplomatskom fašizmu?

Pamtimo Srebrenicu jer je to mjesto najveće boli i suza s bosninog, a sad i svjetskog, lica.