Nacizam jučer, genocid danas. Kuda ide ovaj svijet? Da li prema fizičkom uništenju ili ka potpunom zatiranju čovjekoljublja. Događaji u Palestini najbolje propituju ovu našu nedoumicu. Izrael u Gazi provodi neviđen teror nad golorukim stanovništvom na očigled svijeta koji posmatra ova masovna umiranja uz komentar da ne može ništa učiniti jer se područuje Gaze nalazi hermetički zatovoreno i opkoljeno od strane izraelske oružane sile, koja je čvrsto riješena da opkoljeni narod Palestine ubije bez milosti, natjera na dobrovoljno izgnanstvo, jednom riječju izvrši apsolutnu dehumanizaciju prava. Čini to sa nepodnošljivošću, sa takvom surovšću da nacisti iz II svjetskog rata izgledaju kao mačiji kašalj. Vlada Izraela predvođena Benjaminom Netanyahuom, skrivajući se iza zločina koji je počinjen nad njima prije jednog stoljeća, čini još stravičnija nedjela i genocid kakav je viđen u Srebrenici na kraju prošlog vijeka. Nije ni čudo što se u brojniom svjetskim novinama kao nacistički lik pojavljuje Benjamin Netanyahu koji je „dotjeran“ da liči na Adolfa Hitlera Jer, na kraju, genocid koji čini Izrael nad palestinskim narodom je drugo lice nacizma.
Revizija dosadašnje politike. Izrael je danas država koja prkosi cijelom svijetu, koji polahko počinje da shvata suštinu zločina u Gazi. Sve se češće čuju glasovi protivljenja i u savezničkim zemljama Izraela. Unutar Evropske unije provodi se revizija dosadašnje pollitike prema Izraelu, a UK, Francuska i Kanada su zaprijetile „konkretnim djelovanjem“ zbog neviđenog terora u pojasu Gaze. Vrhunac je dostignut izjavama francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i bijesnim odgovorom najvažnijih izraelskih političara, među kojima se ističe Israel Katz. Poručio je drsko francuskom predsjedniku: „Priznajte Palestinu na papiru, mi ćemo ga baciti na smetljište“. Iako zavise od Amerikanaca, izraelske vlastodršce to ne sprečava da im suprotstavljaju svoje stavove. Netanyahu je neprekidni regionalni rat u pojasu Gaze postavio „organizacijskim principom svoje politike“ čime direktno urušava Trumpovo „zalaganje“ za primirje. Američkom predsjedniku je glavna prepreka Izrael koji ne želi nikako da zaustavi svoju agresiju u pojasu Gaze i bezobzirne akcije na Zapadnoj obali. Izrael je tako ovih dana odobio masovno širenje jevrejskih naselja u „Judeji i Samariji“ koju defakto drži okupiranim, a što je ustvari aneksija palestinskih teritorija. Predviđeno je da Izrael osnuje 22 nova naselja duboko unutar teritorije Zapadne obale čime su direktno ruši Sporazum iz Osla postignut između Izraela i Palestinaca 1993. godine. Ova naselja se osnivaju između ostalog „s dugoročnom strateškom vizijom...“ na sprečavanju uspostavljanja palestinske države, a izraelski sigurnosni kabinet dao je nalog vojsci da počne sa operacijom „Gideonova kočija“, čiji je glavni cilj eliminacija Hamasa iz područja Gaze. Njemačka koja je uz SAD najvjerniji saveznik Izraela i koja provodi „politiku posebne odgovornosti prema Izraelu“ zbog naslijeđa nacističkog Holokausta, uputila je ovih dana kritiku Izraelu. Njemački kancelar Friedrich Merz je kazao da se masovni vazdušni napadi na Gazu više ne mogu pravdati borbom protiv Hamasa i „da više nisu razumljivi“. Pa, onda, najava malteške vlade da će do 20. juna priznati Palestinu ili objava zamjenika premijera Irske Simona Harrisa da „Izrael u Gazi čini genocid“, a da je Irska prva država Evropske unije koja je to zvanično kazala. Svijet roni suze za Plaestincima koji su suočeni sa najtežom kalvarijom u svojoj historiji. Riyad Mansour, palestinski predstavnik pri UN, briznuo je u plač tokom obraćanja u Vijeću sigurnosti dok je govorio o patnji palestinske djece u Gazi. Rekao je „vatra i glad proždiru djecu Palestine“ ili ambasador Alžira u svjetskoj organizaciji koji je osudio zločine rekavši sa su se „skloništa u Pojasu Gaze pretvorila u užarene peći“, dok je čelnik WHO Tedros Adhan Ghebreyesus istakao kako Izrael koristi hranu i medicnske potrepštine kao oružje zatraživši „milost“ od Izraelaca.
Propast primirja? Očekivanja svijeta da će biti postignut prekid vatre koji su izradili Amerikanci predvođeni izaslanikom za Bliski istok Stevom Witkoffom, čini se, da je propao. Izraelu je plan išao na ruku i on ga je prihvatio, ali su ga odbacili prestavnici Hamasa, jer, kako su istakli, ne ispunjava osnovne zahtjeve, uključujući i okončanje rata. Stoga traže njegove izmjene kojim bi se osigurala zaštita prava palestinskog naroda i omogućilo postizanje trajnog prekida vatre u Gazi. Ovim planom je, naime, predviđen 60-dnevni prekid vatre i oslobađanje 28 izraelskih talaca u prvoj sedmici odnosno oslobađanje 125 palestinskih zatvorenika koji su osuđeni na doživotnu robiju, kao i predaju posmrtnih ostataka 180 ubijenih Palestinaca. Predviđeno je da u trenutku kada Sporazum bude potpisan od strane Hamasa počne deblokiranje humanitarne pomoći. Ovim sporazumom Hamas treba da oslobodi posljednjih 30 talaca nakon trajnog prekida vatre. Hamas još raspravlja o ovome prijedlogu. Izgleda da se Hamas osjeća prevarenim od strane američke administracije, jer je, kako kažu, dat prijedlog koji je naklonjen izraelskoj strani, a koji ne garantira kraj rata, povlačenje izraelskih vojnika... Očigledno različita viđenja dvije zaraćene strane ometaju obnavljanje primirja koje je prekinuto u martu od strane Izraela. Poučen ranijim iskustvom (izraelsko izigravanja primirja u martu ove godine) Hamas polazi od pretpostavke da bi IDF mogao nastaviti rat nakon 60 dana od zaključenja primirja. Cionistička vlada zahtjeva da se Hamas potpuno razoruža i ukloni kao vladajuća oružana sila te da odmah pusti svih 58 talaca. Ovaj izraelski zahtjev Hamas dakako odbacuje. Izraelske trupe najprije moraju napustiti Gazu i obavezati se da će završiti rat. Uglavnom sporazuma o primirju zasada još nema pa će zadatak Witkoffa biti da radi na „finom podešavanju izraza“ kako bi izraelska i palestinska strana dale saglasnost na sporazum. Do danas broj poginulih Palestinaca u Gazi se popeo na 54.000, mahom žena i djece, a više od 11.000 ljudi se vodi kao nestalo. Preostala populacija suoočava se sa vazdušnim napadima, humanitarnom krizom i pothranjenošću koja po pravilu završava smrću.