Jedan od preživjelih logoraša i žrtava genocida u Prijedoru, sada uspješan biznismen u SAD Mirsad Čaušević, obratio se pismom predsjedniku SAD, Donaldu Trampe, predstavljajući mu opasnost od strane seperatista u Bosni i Hercegovini. Čaušević je pismo objavio na FB profile, sa uvodom:

- Znam da ova pisma možda nikada neće biti otvorena. Znam da moje riječi možda nikada neće doprijeti do onih koji donose odluke, do onih čija moć može promijeniti sudbine. Ali ne mogu i neću ostati nijem. Ovo pismo poslano je na nekoliko adresa.
Molim vas, ako živite u Americi, kontaktirajte kongresmene u svojim državama i tražite da se istina čuje.
Šest mjeseci sam šutio, zatočen u logoru, dok su nestajali moji braća i moje komšije – jedan po jedan. Gledao sam, nijem i bespomoćan, kako tama guta živote koje sam volio, dok su njihova imena bivala izbrisana iz svijeta koji ih je trebao pamtiti. Danas više ne šutim.
Možda ovo pismo ostane nepročitano, možda njegove riječi ostanu izgubljene u vjetru ravnodušnosti. No, nadam se da će moja poruka pronaći put, da će biti prepoznata i zapamćena. Molim vas, pročitajte je i podijelite. Ne smijemo dopustiti da se historija ponovi. Čaušević piše Predsjedniku SAD; Molba za Bosnu — od preživjelog, vlasnika biznisa i zahvalnog Amerikanca:

- Poštovani predsjedniče Tramp,
Nikad nisam zamišljao da ću pisati ovo pismo – ne kao preživjeli, ne kao čovjek koji je sahranio dva brata, ne kao neko ko je vidio najgore od čovječanstva u koncentracionom logoru. Pa ipak, evo, pišem Vam jer ne mogu šutjeti dok Bosna, moja domovina, opet stoji na rubu uništenja.

Gospodine predsjedniče, izgubio sam svoju braću u ratu koji je svijet gledao kako se odvija, ali nije prestao dok nije bilo prekasno. Bio sam zatvoren, ponižen, lišen dostojanstva i ostavljen bez ičega. Prenio sam težinu tog užasa preko okeana u Ameriku, gdje mi je ova velika nacija dala nešto za šta sam mislio da je nemoguće – drugi život.

Amerika mi je dala šansu. Šansa za liječenje, rad, izgradnju, sanjarenje. Postao sam vlasnik preduzeća, otvorio radna mjesta i doprinio ovoj zemlji koja me je primila raširenih ruku. Živio sam američki san na način koji samo neko ko je izgubio sve može istinski da cijeni. Ja sam živi dokaz da kada im se pruži prilika, izbjeglice ne samo da preživljavaju – one napreduju.

Ali danas mi je teško u srcu jer vidim iste obrasce koji su doveli do rata koji sam jedva preživio. Bosnu još jednom razvlače opasni lideri koji ugrožavaju njen suverenitet, mir i narod. Dejtonski mirovni sporazum zaustavio je rat, ali nikada istinski nije okončao podjele. Sada se te podjele ponovo iskorištavaju, a svijet rizikuje da okrene leđa – baš kao što je to činio prije. Gospodine predsjedniče, Sjedinjene Države su uvijek bile svjetionik nade za one koji trpe nepravdu. Bosni je ta nada sada potrebna više nego ikada.

Pozivam vas da:
1. Zauzmite čvrst stav protiv separatističkih prijetnji koje bi mogle izazvati novi rat.
2. Ojačati prisustvo SAD-a i NATO-a u Bosni kako bi se poslala jasna poruka da se mir ne može poništiti.
3. Podržite mlade, demokratske lidere koji mogu pomoći u izgradnji budućnosti oslobođene korupcije i nacionalističkih podjela koje su sputavale Bosnu.

Gospodine predsjedniče, znam šta se dešava kada svijet ništa ne radi. Preživeo sam to. Izgubio sam svoju porodicu zbog toga. Nosio sam taj bol sa sobom svaki dan svog života. Ali nosim i zahvalnost - za Ameriku, za priliku da se obnovim, za priliku da svoju patnju pretvorim u nešto značajno.

Ne tražim to za sebe, nego za ljude u Bosni koji su još tu. Porodice koje samo žele mir. Djeca koja zaslužuju budućnost. Majke koje su sahranile previše sinova. Vjerujem u snagu Amerike. Vjerujem u njeno vodstvo. I vjerujem da pod vašim predsjedavanjem Sjedinjene Države mogu ponovo biti snaga mira u Bosni i Hercegovini. Molim vas, ne dozvolite da svijet ponovi svoje greške. Molim vas, ne dozvolite drugoj porodici da trpi gubitak koji je moja pretrpjela. Spreman sam podijeliti svoju priču, svoja iskustva i uvide na bilo koji način koji bi mogao pomoći u oblikovanju politike SAD-a prema Bosni. Spreman sam da uradim svoj dio.

Hvala vam, gospodine predsjedniče, na vašem vremenu, vašem vodstvu i zemlji koja mi je dala drugu šansu za život, - napisao je Prijedorčanin Mirsad Čaušević, koji je prošao put od zloglasnih srpskih logora do uspješnog biznismena u SAD.

ENGLISH

President Donald J. Trump
The White House
1600 Pennsylvania Avenue NW
Washington, D.C. 20500
Subject: A Plea for Bosnia—From a Survivor, a Business Owner, and a Grateful American
Dear President Trump,
I never imagined I would be writing this letter—not as a survivor, not as a man who buried two brothers, not as someone who saw the worst of humanity inside a concentration camp. And yet, here I am, writing to you because I cannot stay silent while Bosnia, my homeland, stands once again at the edge of destruction.
Mr. President, I lost my brothers to a war that the world watched unfold, yet did not stop until it was too late. I was imprisoned, humiliated, stripped of my dignity, and left with nothing. I carried the weight of that horror across an ocean to America, where this great nation gave me something I had thought impossible—a second life.
America gave me a chance. A chance to heal, to work, to build, to dream. I became a business owner, created jobs, and contributed to this country that welcomed me with open arms. I have lived the American Dream in a way that only someone who has lost everything can truly appreciate. I am living proof that when given opportunity, refugees don’t just survive—they thrive.
But today, my heart is heavy because I see the same patterns that led to the war I barely survived. Bosnia is being pulled apart once more by dangerous leaders who threaten its sovereignty, its peace, and its people. The Dayton Peace Agreement stopped the war, but it never truly ended the divisions. Now, those divisions are being exploited again, and the world risks turning its back—just like it did before.
Mr. President,
The United States has always been a beacon of hope for those who suffer injustice. Bosnia needs that hope now more than ever.
I urge you to:
1. Take a strong stand against separatist threats that could ignite another war.
2. Strengthen U.S. and NATO presence in Bosnia to send a clear message that peace cannot be undone.
3. Support young, democratic leaders who can help build a future free from the corruption and nationalist divisions that have held Bosnia back.
Mr. President, I know what happens when the world does nothing. I have lived it. I have lost my family to it. I have carried that pain with me every day of my life. But I also carry gratitude—for America, for the chance to rebuild, for the opportunity to turn my suffering into something meaningful.
I do not ask this for myself, but for the people of Bosnia who are still there. The families who just want peace. The children who deserve a future. The mothers who have buried too many sons.
I believe in America’s strength. I believe in its leadership. And I believe that under your presidency, the United States can once again be a force for peace in Bosnia and Herzegovina. Please, do not let the world repeat its mistakes. Please, do not let another family endure the loss that mine has suffered.
I am willing to share my story, my experiences, and my insights in any way that could help shape U.S. policy toward Bosnia. I am ready to do my part.
Thank you, Mr. President, for your time, your leadership, and for the country that gave me a second chance at life.
Sincerely,
Mirsad Causevic