Ramazan je za nas muslimane sveti mjesec i mi ćemo učiniti sve da živimo s našim komšijama u dobrim odnosima i da to ne poremete ovi koji misle da mogu iskreirati neku posebnu situaciju, izjavio je reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

U intervjuu za medije Islamske zajednice, koji je vodio glavni i odgovorni urednik BIR televizije Kasim Softić, reisul-ulema Kavazović je ocijenio da su trenutne prilike u Bosni i Hercegovini izazovne, ali da, uprkos tome, moramo ostati mirni.

Pozvao je nadležne u Bosni i Hercegovini da zajedno sjednu za sto i odgovore na izazove s kojima se zemlja suočava, nazivajući ovo vrijeme “bremevito i rovito”.

Uvaženi reisul-ulema, razgovaramo u predramazanskom ozračju, vrijeme je intenzivnih priprema za dolazak mjeseca ramazana. S obzirom na aktuelne događaje, kako u našoj domovini tako i u svijetu, u kakvim okolnostima muslimani, Bošnjaci, ali i muslimani širom svijeta, dočekuju mubarek mjesec ramazan?
Reisul-ulema Kavazović: Dozvolite da svim muslimanima i muslimankama u Bosni i Hercegovini i našim domovinskim zemljama čestitam nastupajući mubarek mjesec ramazan.
To je za nas, svakako, posebno vrijeme i u ovim danima smo vršili pripreme da ga dočekamo na najbolji način. Islamska zajednica je, ako tako mogu kazati, spremna, sa svim svojim kapacitetima, da zajedno s muslimanima i muslimankama uđemo u ovaj mubarek mjesec ramazan i da ga provedemo, ja se nadam, prije svega, u Božijoj milosti, u oprostu naših grijeha od Svevišnjeg Gospodara i hrđavih dijela i da ojačamo naše veze, kao muslimani i muslimanke, međusobno s našom Zajednicom, dakle, muslimanskom zajednicom, Islamskom zajednicom, kao i s našim komšijama s kojima živimo u ovom, ipak kazao bih, bremenitom vremenu koje, ne samo ovdje, na našim prostorima, nego uopšte vidimo da je rovito, i da mi trenutno, vjerovatno niko od nas, ne može predvidjeti u kojem pravcu će se stvari odvijati.


Mi se nadamo da će, prije svega, kod ljudi prevladati razum i da će ljudi koji su posvećeni vrijednostima mira biti oni koji će kreirati i našu sadašnjost i našu budućnost. Kako god bilo, mi se nadamo da ćemo u Bosni i Hercegovini, govorim sada o našoj domovini u kojoj jesmo, imati taj sveti mir koji nam je neophodan i koji, evo, živimo već 30 godina.
Političke turbulencije, koje vidimo da su prisutne u našem društvu, ja se nadam da će se smiriti, da će ljudi, ipak, govorimo o ljudima u Bosni i Hercegovini, o običnim ljudima, razumjeti da političke tenzije koje se kreiraju treba da ostavimo političarima da ih oni rješavaju, da država i njene institucije reagiraju kako treba da reagiraju prema ustavima i zakonima ove zemlje, a da mi, obični ljudi, živimo svoj život, podižemo naše porodice, živimo u miru, a ramazan je, bar za nas muslimane, sveti mjesec i mi ćemo učiniti sve da živimo s našim komšijama u dobrim odnosima i da to ne poremete ovi koji misle da mogu iskreirati neku posebnu, da tako kažemo, situaciju.

Kazali ste, živimo u bremenitom vremenu, živimo u sredini u kojoj se krize i velike brige za male ljude produciraju gotovo na svakodnevnoj osnovi. Nametnut je osjećaj življenja u anarhiji, u beznađu, što je za obične ljude težak izazov. Kako mjesec ramazan u takvim okolnostima može pomoći da se suočimo sa svakodnevnim nasrtajima na miran život običnog čovjeka, kako ste i sami kazali?
Reisul-ulema Kavazović: Ja moram kazati da se naš narod, cjelokupno naše društvo i naši ljudi ovdje, na ovim prostorima, navikao na ove, ako tako mogu kazati, turbulencije koje su prisutne duže vrijeme. I to nas je na neki način, u ovih 30-ak godina, ipak naučilo da strpljivo podnosimo ono što nas zadesi. Za muslimane, mjesec ramazan je i mjesec strpljivosti. To je svojevrsna škola koja nas uči da ne reagiramo na prvu, da ipak prenoće stvari, da budemo staloženi i da, koliko je moguće, kontrolišemo naše emocije.
Emocije su razorne, ako im se prepustimo, one će razoriti, ne samo nas nego i naše okruženje. Zbog toga je veoma važno u ovom mjesecu kontrolirati emociju.
Naravno, moramo biti odgovorni, moramo biti oprezni, moramo posmatrati stvari, ali ih moramo procesuirati unutar nas na način da ne reagiramo baš na prvu i da se ne prepustimo, kao što sam kazao, emociji. Ramazan je svojevrsna škola koja će nam u tome pomoći. Ja apeliram na sve muslimane da iskoristimo ovaj mjesec ramazan, tako da, upravo, to bude mjesec naše strpljivosti, ali i naše posvećenosti miru, dobru, razvijanju prijateljskih odnosa među ljudima i naše odlučnosti da zaštitimo one vrijednosti iza kojih stoji naše društvo i svaki od nas pojedinačno.

Unatoč brojnim teškoćama i izazovima, u svojim istupima često potencirate golem i gotovo nemjerljivim značaj i blagodat života u slobodi življenja svoji na svome, kao vrijednost koju nam valja pažljivo čuvati, njegovati i afirmirati. Dojam je, uvaženi reisul-ulema, da toga često nismo svjesni, da tome ne pridajemo odgovarajuću pažnju.
Reisul-ulema Kavazović: Naša domovina Bosna i Hercegovina je najveća blago koje imamo i jedino, rekao bih, koje zaista imamo. Naspram nje, domovine, moramo se odnositi vrlo odgovorno, moramo svi raditi, od nas pojedinaca s našim porodicama, s našim komšilukom, pa do, naravno, države i njenih institucija.


Mi, s vremena na vrijeme, kao i svaki čovjek među nama, vjerovatno se nekada i opustimo pa smatramo da ima neko sa strane ko će voditi brigu o nama. Ovih dana sam čuo od nekih odgovornih ljudi na pozicijama u Bosni i Hercegovini da su kazali, i saglasan sam s time, da se moramo okrenuti sebi, da se više ne možemo prepuštati nekome sa strane da upravlja našim životima. Mi moramo uložiti više, moramo biti vrijedni, moramo više raditi, moramo više voljeti ovu zemlju, prema njoj pokazivati našu spremnost da je štitimo, čuvamo, branimo itd.
Ja kod Bošnjaka, muslimana i kod drugih građana koji su patriotski opredijeljeni, koji znaju da je ovo naša zajednička domovina, naš zajednički dom u kojem živimo, nekada Bosnu i Hercegovinu poradim s kućom koja ima više soba, živimo u različitim sobama, da tako kažemo, ali je to naša zajednička kuća.
Dakle, u tom dijelu želim kazati da rušenje bilo kojeg dijela ove naše kuće dovodi u opasnost sve nas. Tako da moramo biti posvećeni tom cilju.
Želim ovdje kazati još jednu stvar. Ponekad se to previđa. Bosna i Hercegovina je hiljadugodišnja država, država koja traje hiljadu godina, ona je na ovaj ili na onaj način uvijek bila corpus separatum. Mogla je ponekad biti dio nekih velikih carstava i tako dalje, ali ona je uvijek bila, znalo se za njene granice, znalo se šta je Bosna i Hercegovina, znalo se ko živi u Bosni i Hercegovini, koji su to narodi koji žive u Bosni i Hercegovini, i nikada nije pripadala nekim geografskim cjelinama oko nje, nego je, u odnosu na njih, bila uvijek posebna cjelina.
Druga stvar, Bosna i Hercegovina je, od 1995. godine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, država iza koje stoje velike sile koje su potpisnice Dejtonskog sporazuma. I ja ovdje moram kazati, svako onaj ko misli da može tako lahko rušiti Bosnu i Hercegovinu i mirovni ugovor koji ima, ne smije zaboraviti da je Dejtonski mirovni ugovor najvažniji ili jedan od najvažnijih mirovnih ugovora koji je iskreiran u Sjedinim Američkim Državama, najvećoj supersili na svijetu.
Ta država neće baš tako lahko dozvoliti da ono što je njena kreacija bude rušeno na način na koji to neki misle da je to moguće srušiti. To je jedna stvar. I drugo, naravno, niko ne treba potcijeniti odlučnost građana Bosne i Hercegovine da Bosnu i Hercegovinu zaštite kao trajnu vrijednost. Iako vidimo šta se događa ovih dana, trebamo ostati mirni. Državne institucije treba da rade svoj posao. Postoji jako puno mehanizama. Ustavotvorci koji su kreirali Ustav Bosne i Hercegovine su obezbijedili dovoljno mehanizama da se Bosna i Hercegovina kao država štiti i na unutarnjem i na međunarodnom planu. I to je tako.
Mi trebamo ostati budni, ovo što sam kazao, ali ne gubiti živce, ako tako mogu kazati, ostati staloženi i prepustiti da organi, agencije i institucije rade svoj posao.

Najdirektnije, u vezi s tim što ste upravo govorili je i moje sljedeće pitanje. Neko će kazati da je to slučajnost, kalendarska podudarnost, ali, evo, dogodilo se i ja vjerujem da je to sve osim slučajnosti da prvog dana ramazana, obilježavamo i Dan nezavisnosti naše domovine. Slikovita je to, na određeni način, ilustracija neraskidive veze između našeg naroda i naše domovine, ma kako i ma koliko nam se to pravo osporavalo.
Reisul-ulema Kavazović: To je tako, to je vjekovima tako. Bosna i Hercegovina je u našem krvotoku, da tako kažemo, i svako trganje našeg tijela, svaki nasrtaj na Bosnu i Hercegovinu je nasrtaj na naše biće i zato kažemda je Bosna i Hercegovina država u punom smislu riječi i društvo, naravno, ne trebamo ga potcjenjivati, trebamo isticati društvo, bez obzira koliko je ono ranjivo, ja čak mislim da je više atak na bosanskohercegovačko društvo, nego što je na samu njenu teritoriju, jer naravno, ukoliko uništite društvo, lahko je šume, polja, rijeke itd. preuzeti.


Bio je atak na bosanskohercegovačko društvo, ono se oduprlo. Ono je, hvala dragom Bogu, i dan danas multietničko, multireligijsko. Mi imamo izgrađene snažne komšijske odnose. Među običnim ljudima, to je potpuno vidljivo. Politike će uvijek pokušavati da dubinski poremete te odnose. Za sada, možda nekada imaju više ili manje uspjeha, ali uvijek mislim da su to površinski poremećaji te da vremenom te rane zacijele i bh. društvo, ipak, uspijeva sačuvati svoju državu Bosnu i Hercegovinu.
I ovo što ste kazali, ramazan, evo, prvi dan ramazana je 1. mart, Dan nezavisnosti. Ovo što se događa možda ima neke koincidencije, da tako kažemo, ali ne mislim da treba da imamo strah. Brige da. Uvijek ima brige. Ima brige za vlastiti život, za porodični život, ima brige za društveni život, ima brige, naravno, i za državu. I briga je pozitivna. Ona je uvijek pozitivna. Strah je negativan. Kod nas nema nikakvog straha, ima brige i to je ono što je pozitivno u svemu tome.

Ovdje ću Vas citirati „Našu slobodu smo skupo platili, dostojanstveno odbranili, danas moramo biti odgovorni i angažirani njeni čuvari. Nemamo se pravo poigravati s onim što smo stekli u teškim vremenima naše nedavne prošlosti“. Ovo su Vaše riječi izgovorene na posljednjem zasjedanju Sabora Islamske zajednice. Ne znam da li ćete se složiti, ali dojam je da je među nama puno onih koji zarad vlastitih jednokratnih benefita i probitaka rizikuju, da kažem, tu našu vrijednost. Jesu li naši politički prvaci dostojni zadaće i obaveze čuvanja onoga za što su se izborile generacije '90-ih?
Reisul-ulema Kavazović: Ko i svugdje, ima odgovornijih ljudi, ima ljudi koji misle da se može na nekakav drugačiji način čuvati ovo sve što imamo. Ali, ipak vjerujem da su naši ljudi, općenito Bošnjaci, bosanskohercegovačke patriote i patriote svih naroda, pa i ljudi koji su na vlasti, u određenoj mjeri odgovorni.
Naravno, veliki je izazov ispred i suočavamo se s određenim prijetnjama. Ali, ja držim da niko od njih nema nikakve pomisli da bi trebalo ustuknuti pred onima koji atakuju na Bosnu i Hercegovinu. Drugo je pitanje nivoa znanja. Neki od njih, vjerovatno, imaju manje političkog iskustva, imaju i manje znanja kako to raditi, neki imaju više, itd. Ono na što bih ja uvijek apelirao jeste da Bosna i Hercegovina trenutno jeste, trebam to kazati našoj javnosti, na nizbrdici., Ako tako mogu kazati, dakle, ovo je sada vožnja nizbrdicom. Sve naše snage, svi ljudi u našim institucijama, svi naši politički predstavnici moraju komunicirati između sebe. Održati ova kola na nizbrdici, ne može ni jedan od njih sam. Svi moraju uprijeti da se kola na ovoj nizbrdici održe.
Vjerovatno će ova godina biti takva, ona će biti izazovna. Cijelaugodinu, vjerovatno, bit će pred nama da vozimo niz jednu nizbrdicu. Ipak, zbog toga apeliram na naše političare da međusobno komuniciraju, da se međusobno savjetuju, i na poziciji i na opoziciji. Nije propast svijeta biti ni opozicija, nije propast svijeta iako ste nešto pogriješili kada ste na poziciji, ali dokle god se greške mogu ispravljati, dok one nisu kardinalne, dok one ne zadiru u samo postojanje našeg bića i države, sve se može popravljati. Mislim da jedni drugima moraju biti na dispoziciji i da se moraju susretati, da se moraju savjetovati.
Na dnevnoj politici se mogu razlikovati, da li će biti nešto ovako ili onako, da li će negdje put ići desno ili lijevo, da li će neki dalekovod negdje proći ili neće...
Ali, kad je u pitanju društvo i država, svi moramo uprijeti da održimo društvo zdravim i Bosnu i Hercegovinu, kao državu, sigurnom. To je zadatak svih nas. Evo, apeliram kao reisul-ulema Islamske zajednice u BiH na sve političare, ne samo Bošnjake nego i na predstavnike Hrvata i Srba i ostalih u Bosni i Hercegovini, koji su tu, da komuniciraju, da razgovaraju.
Zna se oko čega nema pregovora. Nema pregovora o Bosni i Hercegovini, o državi, nema pregovora o njenom Ustavu i zakonima koji su već usvojeni u parlamentima. To je nešto o čemu se ne može pregovarati. O našem evropskom putu, o našem nekom drugom putu, o našoj budućnosti, kako i na koji način, da se razgovarati i treba se razgovarati, treba sjesti i razgovarati, ali ne pregovarati o onome što su osnovne vrijednosti. Dakle, nema pregovora o tome. To je nešto što je aksiom, što se zna i na šta mi kao ljudi nikada ne možemo pristati da to bude dovedeno u pitanje.

Na određeni način ostat ćemo i dalje u ovom tematskom okviru, a vezano je za nešto što ste maloprije kazali, pozivajući na djelovanje nadležnih pojedinaca i institucija. U svjetlu aktuelnih društvenih izbivanja u našoj domovini, Vi se često oglašavate ukazujući upravo na ozbiljnost situacije i pozivajući na aktivno djelovanje nadležnih institucija. Bošnjaci, iako najbrojniji narod, na margini su brojnih događaja, diskriminirani na brojnim poljima. Evo i sad ste apelovali na naše političke prvake, da kažem, dojam je da Vas ne čuju ili ne žele čuti.


Reisul-ulema Kavazović: U ovoj buci koja je zaglušujuća, vjerovatno se slabo čujemo, slabo čujemo bilo koga, da tako kažemo, ali to je protiv nas. To nije dobra stvar. Naravno, ne govorim samo ja o stvarima o kojima smo maloprije govorili, govore i mnogi drugi ljudi.
Tako da nam se ponekad čini zaista da se Bošnjaci nalaze na nekim marginama, pogotovo kad pogledamo broj Bošnjaka koji rade u institucijama države Bosne i Hercegovine. Dakle, neki dan smo imali tu priliku da vidimo koliki je to procenat i kolika je njihova zastupljenost u odnosu na broj Bošnjaka koji živi u Bosni i Hercegovini. Ja mislim da su to propusti koji su nastajali godinama. Dakle, to je nešto što je trajalo.
Proces, da.
Reisul-ulema Kavazović: Jedan proces koji je bio. Mislim da to treba pod hitno zaustaviti. Naravno, ne na štetu bilo koga, ali ne ni na štetu Bošnjaka. Ako smo najmnogobrojniji narod u Bosni i Hercegovini, ne bi se smjelo dogoditi da budemo najmanje zastupljeni. Ja sam uvijek zagovornik da Bošnjaci trebaju podnositi i ponajveći teret kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ali to ne treba da bude tako vidljivo, da ugrožava njihovo biće samo, dakle, i političko biće u Bosni i Hercegovini. Tako da se nadam da će ljudi koji o tome brinu shvatiti da je ovo jedan alarm i da će o tome povesti račun.

Je li to povezano s Vašom ocjenom kako moramo biti za stolom kada se o nama govori i odlučuje? Ne smije nam se ponoviti neki novi Berlinski kongres ili Senžermenski sporazum?
Reisul-ulema Kavazović: Da, apsolutno. Mi moramo biti unutra, a da bismo bili unutra, moramo biti aktivni, ne možemo uvijek biti reaktivni. Reakciju, izražavati na nečiju akciju. Bošnjaci moraju imati akciju. Od njih se to očekuju u Bosni i Hercegovini.
Ja mislim da jedan veliki broj ovih problema koje imamo upravo proizilazi iz toga što smo se previše oslanjali na međunarodnu zajednicu, da nismo bili proaktivni, da nismo nudili rješenja. Znate, krize su iz sata u sat u svijetu, kod nas. Stalna su krize. Čovjek živi u stalnoj krizi. Kriza zahtijeva rješenje, zahtijeva proaktivan odnos prema onome što je problem.
Bošnjaci su vrlo često bili pasivni i smatram da moramo prestati s time. Mi moramo nuditi viziju Bosne i Hercegovine, nuditi viziju društva koje se mijenja. Mijenjaju se okolnosti oko nas, mijenjamo se mi, dolaze nove generacije.
Moramo nuditi viziju Bosne i Hercegovine koja će biti održiva u svakom vremenu. I to je ono što kod svih političara u Bosni i Hercegovini , a pogotovo kod Bošnjaka, mora biti jako prisutno. Moramo biti za stolom. Moramo nuditi rješenja i stavljajte ih na sto i o njima razgovarati. Neka rješenja će, vjerovatno, biti odbačena, ali neka će biti prihvatljiva za sve i mi trebamo to raditi.

Neminovno mi se nameće pitanje odnosa naših susjeda, prvenstveno Srbije, prema Bosnu i Hercegovini. Ratne politike iz ’90-tih i danas na određeni način ponovo oživljavaju, što unosi zebnju u naš narod. Svjedočimo tome i danas, i jučer, i unazad mjesec, i godinu dana, prijeteći da se ponovi nešto čemu smo sve dočeli ’90-ih?
Reisul-ulema Kavazović: Srbija nikada nije svoju politiku prema Bosni i Hercegovini promijenila od 19. stoljeća, i prije Garašanina, i poslije Garašanina, je ta politika, niti će je promijeniti. Dakle, Srbija je neće mijenjati prema Bosni i Hercegovini. Mi trebamo to akceptirati, to trebamo prihvatiti. To je, na neki način, naš izazov, izazov nas ovdje, naroda u Bosni i Hercegovini, da s tim živimo.
Kada govorimo o Srbiji, naravno. Hrvatska,vjerovatno, ima nešto drugačiji odnos prema Bosni i Hercegovini. Više je to, koliko sam ja mogao da razumijem, možda se varam, izraženo nekom brigom za hrvatski narod koji je malobrojniji. Naravno, ali to je narod Bosne i Hercegovine, potpuno jednak svakom drugom narodu Bosne i Hercegovine. Za nas su Hrvati, kao i Bošnjaci, kao i Srbi, narod ove zemlje, srastao s ovom zemljom, njegovi su korijeni ovdje, sve je njegovo ovdje, u Bosni i Hercegovini.
Mislim da mi trebamo, naravno, raditi kao Bošnjaci da te strahove, ako ih ima, odagnamo, da tako kažemo, i da zaista i prema srpskom narodu, i prema hrvatskom narodu, ako takvih strahova ima, da ih jednostavno anuliramo. Ali, Srbija ne mijenja svoju politiku prema Bosni i Hercegovini i to je ono što Bošnjaci trebaju prihvatiti kao činjenicu.

Uvaženi reisul-ulema, ove godine obilježit ćemo 30. godišnjicu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. U međuvremenu imamo Rezoluciju Ujedinjenih naroda kojom se 11. juli proglašava danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Značajna je to diplomatska pobjeda, kako za državu Bosnu i Hercegovinu tako i za žrtve genocida. Brinemo li, uvaženi reisul-ulema, dovoljno za Srebrenicu?
Reisul-ulema Kavazović: Pa možda bih prije rekao da Srebrenica brine o nama, o Bosni i Hercegovini. Genocid je težak teret, koji je teško nositi, , biti žrtva jeveoma teško.
To je tegoba koju može osjetiti, može znati samo onaj koji je u tome. Ali, mi u tome trebamo nalaziti našu snagu i trebamo, koliko je to moguće, okrenuti stvari na drugu stranu. Srebrenica je sami temelj Bosne i Hercegovine. Srebrenica je, i kao simbol i kao geografski pojam, u temelju Bosne i Hercegovine i tako je bilo kroz vijekove. Uvijek je Srebrenica nadahnjivala narod u Bosni i Hercegovini i nekako ga držala na okupu. Tako je i u srednjem vijeku bilo, tako je, evo, i danas.
Naravno, to što mi imamo dug prema žrtvama Srebrenice, govorim sada o pojedincima, o ljudima, o našim majkama, našoj djeci i tako dalje, imamo obavezu prema njima. Ja mislim da, koliko je to moguće, to se velikim dijelom i ispunjava.
Je li to uvijek dovoljno? Nije dovoljno.
Veliki broj naših ljudi živi u Srebrenici. Veliki broj naših ljudi iz Srebrenice je van Srebrenice, živi van Bosne i Hercegovine. Ja bih volio kada bismo se svi, i mi i oni, više pobrinuli za Srebrenicu. Za Srebrenicu, ne za Srebrenicu prošlosti, nego za Srebrenicu budućnosti. A to znači da budemo aktivni i politički i ekonomski, u svakom smislu da nam Srebrenica bude u srcu i da se za nju borimo. Mi vidimo, s vremena na vrijeme, svake četiri godine, tamo su neki izbori, itd. To potcjenjujemo. Mi potcijenjujemo izbore u Srebrenici. Oni su fundament samog opstanka našeg naroda u Srebrenici. I zato svi Srebreničani, ma gdje žive u svijetu, imaju i trebalo bi da imaju obavezu prema onoj djeci koja tamo žive. Ja ću ovdje biti toliko slobodan da kažem, mi imamo obavezu prema još nerođenoj djeci Srebrenice. Dakle, ne samo oni koji su sada rođeni i prema onoj nerođenoj djeci, koja će se tek roditi nekada tamo u budućnosti. Ako to tako ne budemo posmatrali, mi ne samo da ćemo ugroziti Srebrenicu, mi ćemo ugroziti naš opstanak u Bosni i Hercegovini kao narod. To je dug koji trebamo ispuniti.

Pred sami kraj, nastavljajući u istoj ravani, ali smatrajući ga jako važnim, pitam Vas opoložaju povratnika u manji bh. entitet. Svu ću priču sažeti u jednu rečenicu koju je nekad neko davno izgovorio, a to je da je pitanje povratka je pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne pokazujemo u praksi ni približnu brigu i odgovornost prema tom pitanju.
Reisul-ulema Kavazović: Naravno, slažem se da je povratak jedno od naših fundamentalnih pitanja. Napravili smo grešaka. Napravili smo grešaka u ovih naših 30 godina, nakon Dejtona. Jedna od najvećih grešaka koja je napravljena prema Bosni i Hercegovini, dakle, govorim o Bosni i Hercegovini, a tu uključujemo sve njene dijelove i povratnike kao takve, je zakon koji je donesen o prebivalištu. Mislim da je on desetkovao populaciju, povratničku populaciju, naše ljude u manjem entitetu. To je zakon čije posljedice, čiju gorčinu, čiju, ako tako mogu kazati, bol i strah osjećamo i dandanas.

Ja sam bio svjedokom povratka. Povratak je u početku bio jako dobar. Mi smo imali, pogotovo u Podrinju, od Srebrenice do Bijeljine jako dobar povratak, pa i u dijelovima Posavine itd. Jako dobar povratak smo imali. A onda je taj zakon, koji je usvojen na štetu našeg naroda, to moram kazati, desetkovao naše porodice na tom području i sve druge akcije koje smo poduzimali da se stanje popravi nisu mogle popraviti tu destrukciju koja je učinjena. Nažalost, to se je desilo, tu smo sami sebi, ako mogu kazati, glogov kolac zabili u vlastito tijelo. Koliko vidim, ovo ministarstvo, pogotovo federalno, radi i prisutno je na terenu. Ministri koji su tamo bili kroz sve ovo vrijeme su se trudili, evo i naravno, sadašnji ministar Dizdar, koliko vidim, vrlo je često prisutan, aktivan je na terenu i ima komunikacije s našim ljudima. Ali kažem, znate, destrukcija koja je jednom učinjena, i to jednim potezom pera, je napravila toliko problema da je to jako teško nadoknaditi.

Iako ste na početku o tome govorili, uz zahvalnost na ovoj prilici, na kraju Vas molim za poruku svim građanima, muslimanima, Bošnjacima i svima koji se u skladu s našom lijepom tradicijom raduju mubarek mjesecu ramazana.
Reisul-ulema Kavazović: Radujmo se ramazanu. Ramazan je uvijek radost i milost. I, ramazan nas ipak na neki način vraća našim duhovnim korijenima. Vrijeme je da malo zastanemo. Ramazan je velika milost, da malo svi stanemo, da svi malo usporimo, da se okrenemo sebi, našoj porodici i da se, ipak, okrenemo onome što je vječno. Ovaj prolazni svijet, mi ga svaki dan živimo, ali mi svi jednostavno vidimo da on curi kroz naše prste. Život dunjalučki curi. Ima nešto što je trajna vrijednost. To je ahiret. Ono što uvijek kažemo, svi nosimo „uzo svoj“, ovo je „dunjalučki uzo“, gledajmo šta ćemo u taj „“ staviti, u tu torbu dunjalučku, šta stavljamo.
Mi smo, ipak, putnici, mi putujemo s ovoga svijeta i nosimo sa sobom putničku torbu. Putujemo na drugi svijet. Pogledajmo šta je unutar te torbe, a najvažnije od svega toga je da budemo dragom Bogu u itaatu, u pokornosti, na raspolaganju svojoj porodici, svom komšiluku, da činimo dobra djela drugim ljudima jer je to nešto u što se možemo uzdati.
Upravo zbog toga je ramazan i, ako tako mogu kazati, dat ovom ummetu, da se ummet odmori i da se priprema za ono što je vječno.