Uvodno izlaganje prezentirala je doktorica historijskih nauka Zilha Mastalić Koštuta, naučna saradnica Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodonog prava UNSA. Podsjetila je na važne političke, društvene i vojne događaje koji su prethodili parafiranju Vašinsgonskog sporazuma. Istakla je niz važnih presuda ICTY koji su nedvosmisleno dokazali, pravosnažnim presudama, da je HR HB uspostavljena kao para-državna tvorena gdje su pripadnici HV i HVO tokom uspostave iste počinili strašne zločine protiv čovječnosti i međunarodmog prava, uključujući udruženi zoličinački poduhvat čiji je idejni tvorca bio prvi predsjednik Repuplike Hrvatske dr. Franjo Tuđma. Baš kao i u slučaju vojnog i političkog rukovodstva Republike Srpske, najistaknutiji politički i vojni funkcioneri Hrvatske Republike Herceg-Bosna pravosnažno su presuđeni za zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava od strane ICTY. Nažalost veliki broj zločinaca još uvijek nije procesuiran što predstavlja veliku prepreku za integraciju na teritorijama koje su danas u Federaciji BIH a koje su tokom rata su bili pod kontrolom HR HB. Posban problem predstavlja Stolac gdje se još uvijek Bošnjaci i mali broj SRba koji su se vratili nakon progona i logora u statusnom smislu tretiraju kao građani drugog reda. Primjeri su svakodnevni i nažalost drastični.

Interesovanje publike posebno je pobudilo izlaganje Mire Lazovića i profesora Kasima Trnke, koji su tokom rata obavljali važne funkcije u strukturama Republike Bosne i Hercegovine i kao takvi bili direktni učesnici ne samo Vašinsgtonskih pregovora, već gotovo svih međunarodnih konferencija, uključujući i dejtonski mirovni sporazum, koji su se vodili oko Republike Bosne i Hercegovine. Lazović je javnosti prezentirao nekoliko zanimljivih razgovora iz mirovnih pregovora, ističući da je Vašingtonski sporazum bio korektan okvir ali je američkog medijatora Čarlsa Redmana na kraju pregovora upitao “kako je moguće da se samo jedan dio moje države naziva Federacija, i šta ovaj sporazum u konačnici znači za drugio dio teritorije RBIH koji je okupiran od strane Miloševićevih i Karadžićevig vojnih i policijskih snaga – Republike srpske?” Američki medijator izravno je odgovorio” Gospodine Lazoviću, uvjerevam Vas da će se preostali teritoriji pod okupacijom srpkih snaga inkorporirati u Federaciju Bosne i Hercegovine.” Nažalost, druga faza je bila pritisak na delgaciju RBiH da prihvati Rs kao drugi entitet u BIH, a ne njeno kantoniziranje i “ubacivanje” u Federaciju Bosne i Hercegovine.


Nasljanjajući se na izlaganje Lazovića, profesor Kasim Trnka, koji je tokom cijelog perroda agresije na RBIH imao status experta za ustavno pravna pitanja rukovodstva RBIH, napomenuo je da je Vašingtonski sporazum bio kreiran i uspostavljen od strane administracije SAD. Međutim, odmah nakon Vašingtonskog sporazuma u pregovore u i oko Republike BIH ponovo se uključuje kontakt grupa – predstavnici Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Rusije, i svakako SAD. Unutar vlada ovih zemalaj dogovara se okvir za “dejtonski sporazum”, kojim je administracija SAD, iz nama nepoznatih razloga do dan danas, prihvatila da se odustane od federalizacije BIH i nametne rješenje uspostave dva entieta FBIH i RS. Trnka je istakao da vlasti u BIH kao da se ne snalaze poslejdnje dvije decenije i da nemaju jasnu stratešku viziju kako unapriejditi demokratske procese. Predložio je da se insistira na dvije suštinske stvari – implementaciju svih presuda Evropksog suda za ljudska prava koji je pravosnažno potvrdio i delegitimirao diskriminirajuće odredbe dejtonskog sporazuma i drugo – poduzimanje dodatnih napora sa međunarodnim partnerima na ispunjavanju uslova za pristup NATO i EU.
Javnu tribinu zatvorio je izlaganjem generalni sekretar VKBI magistar Emir Zlatar naglašavajući da je narod Stoca, svojim odlučnim akcijama da se vrati svojim kućama očitao lekciju svim nivoima vlasti. Narod Stoca je napravio čudo, i praktično srušio temelje uspostave Herceg Bosne u Stocu – svojim prirodnim i ljudskim pravom da se vrati na svoju rodnu grudu i nikome ne dozvoli da mu je otme. Stolac je istinski primjer i paradigma kako i na koji način narod, svojim historijskim iskustvom, mudrošću, žrtvom i odlučnošću može srušiti mnogostruko snažnijeg neprijatelja. S druge strane, istakao je da borba naroda na terenu ni izbliza nije bila podržana od institucija HNK a pogotovo Federacije BIH. Poražavajuća je ignorancija i “zataškavanje” na federalnom nivou problema i protivzakonitog djelovanaj institucija HRHB protiv Bošnjaka u Hercegovini, a posebno u Stocu. Stiče se dojam da hercegovački Bošnjaci predstavljaju “teret politikima” koju neadekvatno i nažalost pogrešno provode Bošnjaci u institucijama FBIH. VKBI je u više navrata pozivao Vladu FBIH, pa poziv javno ponavljamo i večeras, da na temelju Zakona o javnim preduzećima a čiji je osnivač Vlada FBIH konačno promjene nazive Elektroprivrede Herceg- Bosne, Hrvatskih pošta, Šuma Herceg Bosne i sl. i konačno istinski pokažu da je Herceg Bosna svoje postojanje okončala Vašingtonskim sporazumom a što je potvrđeno i dejtonskim sporazumom. Predstavnike HNS pozvao je da oni, zarad zajedničke budućnosti, konačno prihvate pravosnažne presude Haškog tribunala, ograde se i javno pokaju za zločine nad ne-hrvatskim stanovništvom koje je počinilo vojno i političko rukovodstvo HR HB, jer taj put je jedini mogući put vraćanju povjerenja i izgradnje demokratske budućnosti na temeljima vladavine prava i onemogućavanja ponavljanja historijske pogreške hrvatskog političkog rukovodstva iz tog vremena. Napomenuo je da su uzaludni pokušaju prikazivanja i pokazivanja hrvatskog naroda kao nekog “superiornog” naroda u BIH nad drugima, a posebno Bošnjacima, jer historijska faktografija, kulturno historijki spomenici i baština ni na koji način ne mogu potvrditi takve pogrešne postavke. Bošnjaci i Hrvati, svako sa Srbina, Jevrejima, Romima i drugima baštine višestoljetne komšijske odnose i baš zbog različitosti koje imaju predstavljaju poseban kulturno historjiski kolorit koji je rijedak u drugim zemljama.