Dragi Bihorci, drage Bihorke,
Danas se sa ponosom sjećamo jednog značajnog datuma u vašoj novijoj istoriji. Na ovaj dan, 4. avgust prije jedanaest godine, Petnjica je obnovila svoj status opštine, vraćajući dostojanstvo i samostalnost koja joj pripada. Vaša opština, smještena u srcu predivnog Bihora, simbol je istrajnosti, hrabrosti i zajedništva koje vaš narod nosi u svojim genima.

Poput rijeka Popče, Trpeške, Vrbičke, Radmanske i Tucanjske, rasipali ste svoje zlatne niti i kapi sa vaših planina a Radmanska klisura je svojom ljepotom ostala sakrivena, čuvajući tajne prirode. Kao što je tvrđava Bihora bila simbol vašeg opstanka i brojnih karavanskih puteva kojima su prolazili dubrovački karavani, tako ste i vi ostali jedinstveni i posebni. Niko vas nije opisao tako lijepo kao Ćamil Sijarić, čije riječi i danas odzvanjaju preko vaših planina.

Šta su Bihorci bez musafira, sofre, bujruma, šadrvana, hedije, avlije, gazije, insana, dunjaluka, adeta ahbaba, behara, baška kahve i lokuma a šta bez SABURA? Koliko je magije nastalo pod vašim zvjezdanim nebom? I kada ste se školovali preko Novog Pazara, Peći, Prizrena, Prištine, Beograda, Skoplja i šeher Sarajeva, vaša riječ i vaše znanje gradili su mnoge druge zajednice. Vaše majke su vas ispraćale sa suzama u očima na dalekim putevima, od Pazara do Luksemburga i obala Amerike i vi ste ostali ponosni sinovi i kćeri svojih roditelja. Uz svaku planinu, rijeku i dolinu, uz svaki kamen i drvo, osjećate duh prošlosti i ponosite se svojom istorijom. Sa ponosom gledate u budućnost, znajući da će Bihorci i Bihorke, đe god da se nalaze, uvijek nositi u srcu ljubav prema svom zavičaju.

Vaši se mezari bijele i uzdižu poput planinskog vrha Musine jame, svjedočeći o vašoj trajnosti i postojanju. Glas vaših mujezina dopirao je do Pešterskih visoravni, prenoseći priče o vašoj vjeri i kulturi. Kada su vas vojske pohodile i ophodile, vi ste ostajali svoji na svome, ponosni i hrabri, čvrsti poput kamenja Radmanske klisure. Razasuti po dalekom svijetu, nikada ne zaboravite svoje korijenje, svoj maternji bosanski jezik, svoje običaje. Vaši mezari nisu samo svjedoci vremena, već i čuvari vašeg nasljeđa i identiteta. Oni su simboli trajnosti, ponosa i snage vašeg naroda. Sjećajući se vaših predaka, čuvajući uspomene na njih, vi nastavite da nosite baklju svoje kulture i tradicije. Neka vam snaga vaših planina i ljepota vaših rijeka budu vječita inspiracija. Đe god da ste, neka vas duh Bihora prati, podsjećajući vas na domovinu, porodicu i sve ono što vas čini posebnim. Sa ponosom čuvajte i prenosite svoje nasljeđe na buduće generacije, jer vi ste most između prošlosti i budućnosti, čuvari tradicije i graditelji novih mostova i puteva među narodima i kulturama. Sa ljubavlju i poštovanjem, čuvajte svoje korijene i nastavite da sijate svojim svjetlom, ma gdje bili.

Dragi moji Bihorci i Bihorke,
Još kada sam prvi put bio musafir u vašoj prelijepoj Petnjici, znao sam da će me vaš Bihor zauvijek inspirisati i nadahnjivati. Osjetio sam tada, kao što osjećam i danas, da u Bihoru leži neiscrpno vrelo priča, tradicija i mudrosti koje zaslužuju da budu ovjekovječene perom i riječju. Za mene je Bihor a posebno Petnjica, više od geografskog pojma. To je mjesto đe se duh prošlosti susreće sa energijom sadašnjosti, đe svaka stara kuća i kamen pričaju svoju priču o hrabrosti, ljubavi i opstanku. Vaša gostoljubivost, toplina i nepokolebljiva volja da sačuvate svoj identitet i naslijeđe ostavili su neizbrisiv trag u mom srcu. Vaša kultura, običaji i način života nisu samo fascinantni, već su i duboko emotivni. Svaka posjeta Bihoru za mene predstavlja povratak vašim korijenima, podsjećanje na suštinske vrijednosti koje često zaboravljamo u vrtlogu modernog života. Vaša predanost očuvanju tradicije i harmoniji sa prirodom pokazuje nam dragocjene puteve koje svijet treba da čuje i nauči. Stoga, dragi moji, sa ponosom i dubokim poštovanjem nastavljam pisati o vama o vašim svakodnevnim borbama i trijumfima o vašoj ljubavi prema zemlji i poštovanju jednih prema drugima. Vaša priča je moj motiv a vaš duh moja zvijezda vodilja. Neka ove moje riječi budu mali znak zahvalnosti za sve što ste mi dali – priče koje će trajati i nadživjeti nas, baš kao što Bihor traje u srcima svih nas.

Sa poštovanjem i zahvalnošću Sretan van Dan opštine Petnjica moji dragi Bihorci i Bihorke a ja vam od srca poklanjam pjesmu

BIHOR
U srcu planina, đe vrijeme stoji,
Bihor tvrđava sniva.
Kameni putevi, drevne staze
čekaju priče starih askera.

Svaka avlija nosi sjećanje,
na prohujala vremena.
Đe musafiri postaju braća,
toplina doma, miris behara,
ovdje duša uvijek počiva.

Visoko gore, pod nebom plavim,
orao kruži, stražar hrabri.
Planine prenose, mudre priče, pastira
zalazak sunca u bakarnom sjaju
osvjetljava lica a oči blistaju.

U vrtlogu vremena
bez okova, bez granica,
nastajala je sloboda
gorkim mezarima ispisana.

Bihor je to kolijevka
generacija neustrašivih
gazija, pisaca i mualina
simbol opstanka i vjere trajanja
na dunjaluku đe se
lome sve naše sudbine
sva naša kajanja.