Ponašanje premijera Hrvatske Andreja Plenkovića kada je nedavno odbio susresti se sa predsjedavajućim Predsjedištva BiH Željkom Komšićem je potpuno neprihvatljivo, krajnje arogantno, nevilizirano i primitivno. On je na ovaj način kao predsjednik vlade susjedne zemlje pokazao potpuno ogoljeno šta Hrvatska misli o Bosni i Hercegovini i kakvi su joj zapravo ciljevi u odnosu na našu državu. Dugo se bavim problemom koji nam stvara Hrvatska u međunarodnim odnosima, ali ovo je sigurno dno dna. Zagreb se prema BiH postavlja pokroviteljski, nadređeno i igra ulogu velikog brata u odnosu na malog (to smo, valjda, mi po shvatanju Plenkovića). Većina u ovoj zemlji smatra odnos Zagreba prema Sarajevu ponižavajućim i uvrjedljivim, a dobar broj ljudi i nedopustivim.

Pokroviteljstvo iz Zagreba
Hrvatski premijer je bez sumnje uvrijedio politički establišment građanske BiH (ne nacionalističke), Podsjetit ću da je prije nekoliko mjeseci u posjetu BiH dolazio mađarski premijer Viktor Orban, koji baš i ne voli muslimanski dio vlasti, ali se ipak sastao i s njima. Plenković bi mogao imati opravdanje samo ukoliko je susret zakazan sa delegacijom neprijateljske države (a to BiH nije), ukoliko se radi o pregovorima, a dvije zemlje nemaju diplomatske odnose. Tada bi se razgovor odvijao vjerovatno u odvojenim sobama sa ovlašćenim trećim pregovaračem koji bi naravno komuniciro sa obje strane. Takvih primjera je bilo u historiji političkih odnosa. Ali, da hrvatski premijer dođe kao član međunarodne delegacije i onda da ostane „čučati u hotelu“ s namjerom da bojkotuje predsjednika te zemlje, to je najblaže rečeno nepoštivanje domaćina i kolonizatorska svijest prema jednoj suverenoj i prijateljskoj državi, s kojom BiH dijeli veoma dugu granicu. Zna se da je Plenković prije nego što je postao premijer Hrvatske dugo godina „ofijavao“ po Bruxellesu pa bi s toga morao znati za pravila diplomatskog protokola, posebno je bio dijelom međunarodnog tima. Svojevremeno je predsjednik Predsjedištva BiH Alija Iztebgović krajem devedesetih godina prošlog vijeka primio u Sarajevu bivšeg predsjednika Jugoslavije Milana Panića i diplomatski je učitivo razgovarao s njim. Kao savjetnik predsjednika Izetbegeovića učestovao sam u tom razgovoru. Smatram da ste i vi Plenkoviću trebali isto tako postupiti, razgovarati, jer dijalog može biti koristan, a ovakvi incidenti samo štetni. Uostalom, zar se predsjednik SAD Donald Trump nije sastao sa korejskim komunističkim predsjednikom Kim Jong Unom 2018. godine na tlu DNR Koreje. Ne razgovaraju li Vučić i Kurti, koji su izraziti politički neprijatelji. Kakav vi pik imate prema Željku Komšiću? Njega je izabrao narod Bosne i Hercegovine i nismo niti ćemo prebrojavali krvna zrnca kandidata kako nam predlaže vaš proxy Dragan Čović. Vi ste, g. Plenkoviću, preskočili lekciju diplomatskog protokola, a čini mi se da nemate ni lijepo ponašanje koje se nosi iz vlastitog doma. U podijeljenom svijetu kakav je naš vođenje dijaloga je nužno i sa ljudima koji nisu naši istomišljenici. O vama sam imao mnogo ljepše mišljenje nego o vašem nominalnom šefu Zoranu Milanoviću. Ali, vi ste se pokazali u istom svjetlu kao predsjednik „lijepe vaše“, kojeg u Bosni ne mogu više sprati ni vodopadi Nijagare a ni mostarske kiše nakon „kočijaške rečenice“ da Bošnjaci prvo moraju upotrijebe sapun pa tek onda parfem. To je fuj. Sada se tek vidi da je Milanović bio u krivu kada vas je 2022. nazvao „izdajnikom“ zato što dopuštate da se Hrvatima „napijaju krvi“. Vi ste očigledno ista škola „desničara“, s jakom populističkom notom, koja ima za cilj ne uspostavljanje ravnopravnosti i uvažavanja nego pravljenje razlika i podjela, potpirivanje neprijateljstva pa i mržnje. Dok zvanična politika Hrvatske nije počela „prčkati“ po Bosni (i Hercegovini) uvjeravajući nas da se trebamo vratiti u srednji vijek (legitimno predstavljanje), stanje je bilo podnošljivo, jer su rane iz minulog rata počele polahko da zacjeljuju. Sjećam se dolaska hrvatskog premijera Račana u Sarajevo 2000. godine i razgovora u Predsjedištvu BiH u kojima sam učestvovao kao član naše delegacije. Čak i kada nismo imali podudarna mišljenja razgovor je bio pun tolerancije i međusobnog poštovanja i sa jedne i sa druge strane. Vi morate poštovati izbornu volju građana Bosne i Hercegovine. Vašim negiranjem Komšića utičete i na Bošnjake i na Hrvate. Kod Bosanaca koji traže građansku BiH stvarate odijum prema sebi, a Hrvate dodatno mobilizirate. Jednom smo prošli kroz slične odnose, koje je „zatrovao“ vaš predsjednik Franjo Tuđman (optužen za UZP) i ne bismo voljeli prolaziti ponovo iste situacije. One ne donose korist nikome.

Razgovor jednakih strana
Jasni su nam, dakle, ciljevi „lijepe vaše“ kao i razlozi šurovanja sa srpskim separtistom Miloradom Dodikom, s kojim usklađujete protivbosansku politiku. Razlog je naravno „treći“ entitet koji želite pošto-poto nametnuti BiH, a to znači da su ciljevi Zagreba podudarni istim namjerama Beograda i njegovih satelita u Banja Luci. Unazad nekoliko godina uzdržavali ste se od „ho-ruk“ sistema, išli ste korak po korak, stvarali ste pretpostavke među Evropljanima za nakaznu politiku legitimnog predstavljanja naroda. Upotrijebili ste pri tom i Christiana Schmidta u izbornom procesu 2022. godine. I sami ste to priznali. Poslušao vas je Nijemac, jer red je, vi ste ga zadužili sa ordenom Ante Starčevića. A Nijemci dugo pamte. Sada ste skontali da je došao pogododan trenutak da se progura koncept legitimnog predstavljanja naroda, pa je uoči dolaska iz „vaše lijepe“ priređena sjedeljka na ranču Milorada Dodika u selu Bakinci. Vaši proxy su o po nalogu iz centrala u Zagrebu i Beogradu tempirali da se vaš bojkot i „trice i kučine“ iz bajkovitih Bakinaca spoje u jednu cjelinu – protiv Bosne i Hercegovine. Bošnjak ste skoro nadmudrili pa je Čović najavljivao ekspresnu izmjenu Izbornog zakona. Nakon toga slijedio bi izbor člana Predsjedništva kojeg bi vjerovatno servirao HDZ. Tako bi bila stavljena omču oko vrata državi Bosni i Hercegovini. U BiH ste navodno došli kao njen prijatelj dovodeći Evropljane da joj „pomognu“ oko pristupnih pregovora, iako nam je od početka bilo jasno da ste ovdje prvenstveo zbog „trećeg“ entiteta. Vaše nepojavljivanje u zgradi Predsjedništva BiH bio je očigledno manevar hrvatske politike koji je smišljen ranije u Zagrebu. Cilj je bio da pokažete Evropljanima na licu mjesta da Zagreb ne namjerava komunicirati sa „nehrvatskim“ Hrvatom, kojeg zanimljivo priznaje Evropska unija. Drugi razlog je što želite pokolebati Schmidta da nametne „Bonske ovlasti“ o tehničkom integritetu izbornog procesa. Očigledno ne želite takav način razrješenja ovog slučaja, koji ste sami isforsirali i zakuhali. Tražili ste da se sve rješava u paketu, i tehnički integritet izbora i legitimno predstavljanje. Vaš proxy Dragan Čović koji je uspio da progura Vladu Federacije i Vijeće ministara BiH, uživio se očigledno u ulogu predlagača rješenja koje bi moglo skupo koštati BiH,naravno pod uslovom da uspijete na brzinu premotati „trojku“. Bosnu i Hercegovinu namjeravate svesti na konglomerat suverenih naroda, nakon čega bi joj politički predstavnici dominantnih naroda stegnuli omču oko vrata i razvalili je bez milosti i trunke sažaljenja. Na svu sreću reagirao je američki ambasador pokazujući se kao veći Bosanac od bh. političara. On je „osudio“ ovaj opasni prijedlog s ranča u Bakincima rekavši da je ostavljen prostor za izbornu krađu, a primjedbe je uputio i na predloženi Ćovićev prijedlog o načinu izbora članova Predsjedništva BiH. U mojim kolumnama, a posljednja je bila prije dva dana, kazao sam ono što ponavlja američka ambasada da izmjene u Predsjedništvu BiH mogu biti napravljene samo kroz Ustav. Nakon toga euforija koja je bila zapažena kod bošnjačkh članova koalicije, naglo je splasnula.
I sad da se vratim ponovo vama, Plenkoviću. Vjerujete da ste blizu ispunjenja zavjetnog Tuđmanovog sna o „velikoj“ Hrvatskoj a ovi drugi Miloševićevog mita o zemlji u kojoj će „svi Srbi biti u jedoj državi“. Samo me interesuje kako to mislite ostvariti? Prvo, Bosna i Hercgeovina neće dopustiti scenario iz Gaze. Drugo, pregovori se mogu odvijati samo ako su u igri partneri jednake vrijednosti. Pritisci i prijetnje nikako, jer naš narod je dobar narod, ali koji ne trpi silu i silnike.

(Autor je bio savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića)