Želja mi je, da u nekoliko nastavaka napišem članke i moja lična saznanja ZAŠTO IGRATI ŠAH, da bi roditeljima u odgoju i obrazovaniju pripomogao, kao profesor, šahista i svjetski čovjek poliglota, na osnovana sospstvenih spoznaja i dostignuća.
Zato upućujem i molbu medijima i portalima, kojima budem dostavljao moje kolumne na ovu temu, da me podrže u objavama i komentarima.
Evo me u šahu već punih 80 godina, te šta novo napisati što već nije rečeno.
Sa mojim unucima, Oliverom i Denisom, rođenim Mostarcima, danas Švicarcima, njihov deda Milan im je naslijedio svoje vrline šahovske igre.

Unuci Oliver i Denis sa svojim dedom u šahu!

Čuveni svjetski šahovski velikan Aljehin je često govorio da nikada nije odigrao novi potez, već je to uvijek neki stari, samo zaboravljen.
Ljudi smo sa različitim razmišljanjima, često se dešava da i sama istina na različite načine se interpretira ili razumije, zato je i nužno sve pisati i izricati na različite načine da bi je svi ljudi razumjeli.
Sve što nije izrečeno ili napisano, nije se niti desilo, a kako latinska veli: „Repetitio mater studiorum est“, da ponavljanje je majka znanja.
Uupravo, mi dugogodišnji šahisti i posebno visoko obrazovani ljudi u svojim strukama i sospstvenom obrazovnom ambijentu, prepuni smo raznovrsnih informacija i bogati smo rasadnik koloritnih kockica svakojakih mozaika, samo ih trebamo posložiti i ponuditi našem čitateljstvu da se upoznaje sa takvim cjelovitim mozaikom.
Kao šahista, imao sam sreću da se već u šestoj godini svoga životnoga uzrosta upoznam sa šahovskim figurama i prvim potezima na šahovskoj ploči, brojnim figurama i različitim mogućnostima, bezbrojnim varijantama i veoma složenom i kompleksnom različitosti 'poteza, nakana i namjera svakog od sudionika ove drevne i prelijepe igre.
Sve napisano u mome domenu spoznaja, zanimanja i djelovanja, kao šahiste i visoko obrazovanog stručnjaka svoga poziva, treba i mora biti interesantno i za širu javnost, jer je sve objektivno i istinito napisano, kao plod životnog i radnoga iskustva, prije svega kao šahista iz mladosti, kao stručnjak koji je izgradio šest kolosalnih privrednih objekata i kao profesor koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka i drugih profesija.
Pisati ili govoriti o bliskosti života i šaha, na osnovu sospstvenih spoznaja i kapiciteta memorisanih saznanja, uz sistematizaciju razmišljanja u vezi šaha i života, nije niti lako, niti dostupno običnim osobama, ali meni kao šahisti i visoko obrazovanom čovjeku, veoma je prijatno i prihvatljivo.
Razmišljajući, kao profesor u sistemu obrazovanja, kolika je korist svim roditeljima koji istinski i svojski sa velikom ljubavlju odgajaju svoju djecu, konkretna spoznaja svih navedenih vrijednosti mojih razmišljanja i događanja u šahovskoj igri i njenim mogućnostima, koje su nesagledive i često nerazumne običnim induviduima.
Posebno mi je želja, da roditelji istinski shvate i razumiju potrebu pravilnog odabira bavljenja svoje djece, van obrazovnoga sistema, da shvate ulogu i značaj šshovske igre, a ne samo trajnoga surfanja po kompjuteru ili igricama na mobitelima ili nekim drugim procesima bavljenja, što lično utiče i na njihovo zdravlje.
Mnoge šahovske istine i zablude imaju svoje nevidljive sijenke u realnom životu, tako da mnoga iskustva mogu se koristiti u oba smjera, od šaha ka životu i obratno.
Zato, ukoliko naši roditelji školske djece pažljivo i smireno promišljaju, saznati će koliko je toga povezano nevidljivim nitima u naoko složenim odnsoima ličnosti za šahovskom pločom i u životu.
Primjera radi, mojim tehničarima sam u nastavi predavao predmet „Mikroelektroniuke“ sa informatičnim i kompjuterskim komponentama tzv. čipovima i njenim mogućnostima, kao i sastavnim dijelovima raznih memorija, te upoređenje ljudske žive memorije i ovih kompjuterskih, problematika je širokih spoznaja upravo ovakvih sospstvenih mogućnosti i dostignuća.
Svakako u narednim mojim kolumnama biće priče o ovim saznanjima i odnosima.
Ovoga puta, primjera radi iznosim dva interesantna slučaja sa Bobijem Fišerom.
Prvi slučaj se odigrao po završenoj simultanci Fišera sa šahistima Mostara godine 1970, na 20 ploča, po završetku na večeri u restoranu Počitelja, obratio sam se velemajistoru sa pitanjem: „Kaže MM da je imao dobijenu partiju protiv vas“.
Fišer je samo pitao na kojoj ploči je igrao MM, na 19-oj odgovor je bio, a velemajistor je otpočeo cjelovitu analizu, za koju je prisutni novinar Dimitrije Bjelica, mogao odmah i napisati svoju knjigu o istom događaju.
Drugi je slučaj isto tako interesantan, kada je na Islandu igrao Fišer sa Spaskim za prvaka svijeta, sasvim normalno kao stručnjak dosta sam boravio u velikom Sovjetskom savezu i bio sam veliki poznavalac i pristalica Ruske šahovske škole, tako sam i ovoga puta navijao za Spaskog, te sam se na poslu u Aluminiju kladio sa kolegom inžinjerom Vitkovićem, u pečenog janjca da će Spaski pobjediti, međutim izgubio sam opkladu i Fišer je tada i postao svjetski prvak, a ja sam društvo častio sa pečenjem.

Profesor M. Jovičić sa svojim učenicima na simultanci

Isto tako, kao profesor često sam gajio i primjenjivao proces odigravanja simultanki (jedan igrač protiv brojnih drugih šahista) u redovnoj školskoj nastavi, kako bi svojim učenicima približio ljepotu i mogućnosti razmišljanja i šahiste i učenika, budući stručnjaka i svojih ljudskih dostignuća i mogućnosti.
Običnom smrtniku, teško je shvatiti koliki su kapaciteti i mogućnosti ljudske memorije i saznanja, recimo jednog vrhunskog svjetskog velemajistora, od Aljehina i Kapblanke, brojnih drugih do Botvinika, Spaskog, Talja, Petrosijana, Karpova, Kasparova, Fišera i brojnih velikana svjetskoga šaha.
Često sam se i neposredno uvjerio u susretima sa Fišerom, Taljom, Spaskim , Njadorfom, Kasparovom i drugima u igri ili zajedničkim susretima na običnim prijemima, što je istinski meni lično bilo moguće shvatiti i razumjeti, upravo radi mojih kapaciteta i spoznaja.


Međutim, kako je već poznato našoj šahovskoj javnosti, Bobi Fišer kao genijalac i svjetski prvak, veličina koja je doprinijela da kao induvidua i samac u neposrednoj borbi sa brojnim šahovskim veličinama, izbori ulešće za turmir za prvaka svijeta, te isti postao prvak, ali se nažalost svojim odnosom i ponašanjem, dospio je na rub propasti, te je od šahovskog heroja postao je tragičar i okončao je svoj život, upravo na Islandu.

/ SLIJEDI NASTAVAK /