Kojeg li je roda i poroda, jadna li mu majka koja ga je izrodila i kao nedonošče dala ga u krilo zločinaca i psihijatrijskih teških slučajeva, ovoga guslara iz Laktaša.


Evo, upravo je sinoć u prenosu sa dana Srpske u Srbiji, nešto slično, rekao bih veoma jezivo je govorio njihov čobanin, despot, diktator, svinjogojac, veliki nacionalista, kriminalac i guslar iz Laktaša Milorad Dodik, spominjući sve Srbe iz Srbije, Republike srpske, Crne gore i svih ovih teritorija.

Ovaj svinjogojac krasi „srpski svet“ blago li se njima, donosi im svinjsku kugu, dok kao veliki nacionalistički pacov i govedo podriva svoju lijepu rodnu grudu i domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Više bi mu prijao životinjski svijet, nego ljudski, jer je svojim odgojem i ponašanjem odavno ispoljio te svoje nagone i životinjske, ali nikako i ljudske osjećaje i navike.

Za njega i konačno Republika Bosna i Hercegovina nije održiva i nužno je cijelu rasturiti, što je svakako njegov dio pijanske ideologije, demagoških tirada koje u kontinuitetu i nesmetano upražnjava u vlasti i u svim pozicijama svojih istupa i drakonskih stavova.

Dakle, niko mu nije u stanju stati u kraj, udaljiti ga iz politike i spakovati na mjesto koje mu istinski pripada, u kazamate ili tamnice za naše nacionalističke izrode, kojoj staleži i pripada.

Teško mi je i jezivo slušati ga i podnositi, kao visoki intelektualac, bosanski Srbin i patriota svoje jedine domovine, beogradski student i stručnjak svoga poziva koji je izgradio i mnoge industrijske objekte u Republici Srbiji i njen današnji djelimični penzioner.

Rodila me majka, sa udaljenom DNK krvnom grupom ovoga nacionalističkog izroda, švercera cigareta sa Beogradskih ulica i današnje psihijatrijske osobe na vlasti u genocidnoj tvorevini „dodikovaca“.
Poput velikog pacova, kao svinjogojac sa svinjskom kugom, sav naduven kao govedo, veoma uzbuđeno i drsko je koristio Beogradsku pozornicu, da iskali sav svoj nacionalistički bijes na Republiku Bosnu i Hercegovinu i rodnu grudu koja ga je iznjedrila, ali kao nedonošče u naručju ratnih zločinaca, svojih psihopata Radovana i zločinca Ratka, uz blagoslov i svojih crkvenih vjerodostojnika sa patrijahrom, vladikama i popovima.

Kao „horoz sa dimnjakay“ vrtio se i okretao prema prisutnima, stalno očekujući njihovu podršku, uz zahvalnost i veličanje i svoga mentora velikoga Vučka, koji se stavio na čelo „velikosrpskoga nacionalističkoga sveta“.

„Velika Srbija (ili velikosrpska ideologija) je irendetistička ideja koja ima za cilj da ujedini u jednu državu sve teritorije na kojima Srbi žive ili su nekada živeli.[3] Ova ideja se tokom istorije javljala u različitim vidovima i pod različitim imenima.“

Ovaj citat sa interneta, je upravo i bio motiv i sadržaj zločstih stavova guslara iz Laktaša, Milorada Dodika.

Kako je on istakao, da oni ne mogu živjeti u ovoj Bosni i Hercegovini i svi Srbi iz Srbije, Crne gore, Republike srpske i okruženja, trebaju da se ujedine u „srpski svet“ i veliku Srbiju, sa njihovim Aleksandrom Vučićem.

Svakako je za svaku osudu ovakvi njegovi stavovi, kao i njegovih istomišljenika i saradnika.
Evo, ovih dana, konačno i očekujući da im i „ tovarišč“ Vladimir Putim preko Ukrajine, priskoči u pomoć, kako bi osamostalili i svoje genocidne tvorevine Republiku srpsku i Herceg Bosnu, konačno su izašli iz anonimnosti, da pripadaju tom diktatorkom carstvu tzv. „putinizmu“.


Koliko saznajem i ovom prilikom guslar Milorad se priprema na put i susret sa Putinom i čak mu nosi poklon, znajući da je isti „veliki ženskaroš“ kao i on sa Željkom Cvijanović i Sonjom Vulić, ali Vladimir voli gimnastičarke.


Postavlje se samo pitanje, gdje li će naći svoje utočište, ali se naziru njihove pripreme za bijeg od našeg sudstva, kao teški kriminalci, koji su u svojim lopovskim rabotama prevršili svaku mjeru.
Dok je svinjogojac i ovčar, guslar iz Laktaš, Milorad Dodik veoma grlat „što na umu to na drumu“ kako bi to govorili naši stari, dotle “lukavi latin“ kao samozvani akademik, potihonko priprema i lansira svoju kriminalnu politiku, uz obilatu podršku svojih poltrona i ulizica, koji su bili spremni uložiti i svoje bogatstvo i imanja ka „hipoteku“ za garanciju oslobađanja od kriminalnih optužbi njihovoga „doglavnika“ Dragana Čovića.

Brige su velike, kako se odreći i svojih vila, koje su se sticale na krajnji kriminalno lopovski način, ali da javnost zna da su njihove pripreme za bjegstvo u toku, nije to paušalno i bez razloga oglasio i naš ministar odbrane gospodin Elez.

Kome li će ostaviti na upotrebu i njhove „hemeroodčike“ duboko instalirane u njihove stražnjiče, kao zaštitarke i istomišljenice njihove, od Sanje Vulić koja izjavljuje da joj je Dodik njen Bog, preko doktorice Bursać do Željke Cvijanović koja ga prati u svaku stopu i potvrđuje sve njegove nakaradne i zločeste stavove.

Isto tako i osobe iz finansijske vertikale vlasti, od Jelke Miličević i Borjane Krišto do gospođe Bradare i Zovko, kao i inih zaslužnih stvaralaca i garanata Draganovih kriminalnih radnji, od Sokola do Aluminija i drugih veoma znanih uzurpacija i mahinacija.

Dok je kriminalac Dragan mijenjao i vodotok rijeke Radobolje, pljačkao Aluminij i Soko, dotle je njegov „blizanac“ Milorad, kriminalac i švercer sa beogradskih ulica na Dedinju uzurpirao vilu na račun ČEZ-a i Pavlovića banke iz Rs-a.

Pitamo se i nagađamo, da li će Dragan preko Jadrana do Zagreba i Pantovčaka, sa putovnicom, kuda su već ranije i otplovili mnogi kriminalci i lopovi nekažnjeni, od Mije Brajkovića, Jelavića i inih njihovih saradnika ili će sa svojim „blizancem rušiteljem“ naše jedine domovine na istrok do Dedinja kod Vučka ili preko Budimpešte do Orbana ili konačno do Moskve i Petrograda, do bijelih noći na obale Neve, vjerovatno će mo uskoro saznati.

Možda mogu odlepršati preko nebesa i svojih Božijih ovozemaljskih sluga u neki crkveni manastir ili kod vladike Grigorija u Njemačku, ali ih Papa Franjo sigurno ne želi primiti u Vatikan i njegove odaje, kao dokazane grešnike.