Na ovogodišnjem X Bihorskom kulturnom ljetu i XVI Zavičajnim stazama-Bihor, bio je prisutan Safet-Sajo Sijarić jedan je od najznačajnih bošnjačkih i crnogorskih pisaca osvojio je specijalnu Nagradu za autentičnost pripovijedanja koju mu je dodijelio potpredsjednik Bošnjačkog vijeća Crne Gore, Bejto Šahmanović, za priču ,,Kako se udala strina Hatka luda zafrkantka.” Zajedno sa Safetom Sijarićem je bila i njegova supruga Misera Suljić-Sijarić istaknuta bosansko-hercegovačka književnica. Razgovor sa dragim prijateljem je trajao do kasno u noć. Moć pisane riječi, leksike i autentičnosti pisanja i pripovijedanja evidentna je u njegovim knjigama. Vrcavog duha i snažnog intelekta ne ostavlja nikog ravnodušnim to je Safet-Sajo Siajrić ime i institucija koja svojom skromnošću plijeni. Sijarić spada u onu posebnu grupu intelektualaca koji cijeloga života, vrijedno i samozatajno, prilažu žrtve na oltaru književnosti a ta žrtva je više nego velika.

Ovakvi susreti uvijek predstavljaju praznik za pisce i autore da podijele svoja razmišljanja, poglede o aktuelnim književnim pravcima i tokovima. Safet Sijarić u svojim autorskim knjigama njeguje svoj zavičaj svoj sopstveni Bihor koji ga iznova inspiriše da stvara djela neprolazne vrijednosti. Čak i kada je na momente prećerano sentimentalan, bez obzira na jasan stav njegova svijest je uvijek budna i iz njegovog pera i mastila prenose se decenije onih koji su živjeli na tim magičnim prostorima. Sijarić piše polako, detaljno, onda kada ga tema nad koju se nadvija obuzme a on joj se preda vukući najljepše književno-filigranske niti ispisujući ih na pergamentu, ,,velike sudbine sasvim malih i običnih ljudi.” Zapravo njegove knjige liče na crno-bijelu magičnu šahovsku tablu na kojoj su vječite borbe. Kakve su zapravo Safetove borbe u njima dominira jak emotivni naboj, posistovjećivanje sa junacima vječito razapetim između života i smrti; dobra i zla; vjere i religije; muhadžirstva i stradanja; prošlosti i budućnosti koja djeluje tako neizvjesno a opet to su snažne poruke koje imaju univerzalnu vrijednost. Brojne i raznovrsne prozne priče ovog autora ukazuju nam ne samo na veliku stvaralaĉku umješnost i snagu već i na ĉinjenicu da je svojim interesovanjima i orginalnošću u izboru tema nadmašio mnoge svoje savremenike. Pisanje o sopstvenim sadašnjim i prošlim vremenima, autor personifikuje obradu, tamnih strana ljudskog roda ali i pitanja njihove (njegove) savjesti. Kao pravi književni velikan on svoj umjetnički izazov, odnosno, svoj alter-ego, vješto prezentuje u svim svojim knjigama. Možda je to zato što se autor predstavlja kao svjedok dinamičnog i melanholičnog pogleda na svijetet koji mu izmiče koji mu nestaje a on želi da ga sačuva u svojim romanima i djelima. Filozofsko-književno kretanje pisca je sugerisano i predstavljeno kroz različite književne forme ali i fenomene. Njegovi romani su (ne) opterećeni isključivošću ali nam on vješto ukazuje da se iza svega krije: nacija, politika, rasa, religija kao stanja koja često upravljaju ljudskim sudbinama. U funkciji približavanja i predstavljanja, Sijarićevih knjiga mogu slobodno reći da su tu i relevantna poređenja sa klasicima književnosti. Književnik se ne razmeće demonstracijijom sopstvene erudicije, ipak on u svojim knjigama čuva svu ljepotu i arhaičnost maternjeg (bosanskog) jezika kao ni jedan autor iz bošnjačkog književnog korpusa a tu je i Bihor vječita književna tema i inspiracija. Sijarić kroz svoje romane, pripovjetke, priče i snažne simbole Bihora demistifikuje sva stanja pojedinaca, posebno ona potisnuta, duboko učaurena, isprovocirana, društveno nametnuta na granicama nekada vidljivim nekada ne vidljivim ljudskom oku. On pokušava da demistifikuje uzroke u otuđivanju ljudi, između paralenih svjetova onog u sebi i onog koji svaki dan njegovi junaci žive. Đe je granica? Usuđuje se da otvori pojedine teme koje su društveno intrigantne, zabranjene, nedostupne, flagrantne, izazovne često i osuđujuće. Individualnost se sama nameće i ima svoje ime. Autorova stvarnost prodire u književni tekst vrlo živo i konstantno i susreće se sa pojedinačnim realnostima, koje vode ka univerzalnim istinama. Meša Selimović (1910-1982) je jednom lijepo zapisao: “Kad mi je teško, bježim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude.” Jedan od tih dragulja i dobrih ljudi je upravo Safet Sijarić, onaj sa kim možete da podijelite taj književni trenutak u kome se krije magija i mašta pisaca.

U Bihoru Safet Sijarić, Božidar Proročić i Misera Suljić-Sijarić

SIJARIĆEVA CRNA GORA: Safet Sijarić živi na relaciji Sarajevo-Godijevo. Dugo je već prisutan na književno-kulturnoj sceni Crne Gore i Bosne posvetio im je svoj život i svoje stvaralaštvo. Ta kompozitna nit i povezanost daje mu autentični književni pravac i pristup od koga nikada nije odustao. Mi nažalost danas malo kao nacija čitamo i zato nam se dešava mnogo što šta negativno. Pisci su mijenjali svijet uticali na njega gradili ga u nešto bolje, trajnije i ljepše. Takve su i Sijarićeve knjige, priče, romani i pripovjetke. Nastavio je da čuva i njeguje književnu baštinu velikog Ćamila Sijarića i uspjelo mu je. Međutim nama u Crnoj Gori nije uspjelo da ovaj izuzetni pisac dobije status koji mu sa pravom pripada tu su zatajile i institucije i Ministarstvo kulture. Vjerujem da će doći vremena kada će i prave vrijednosti i dobri pisci činiti nit našeg kulturnog i intelektualnog identiteta. Jer bez tog multikulturnog identiteta teško je graditi našu budućnost a ona neka bude i kritička i lijepa kao u Safetovim knjigama. Žan de La Brijer je to ovako definisao: ,,Kad vam nešto što čitate uzdiže duh i kad vam uliva plemenite i smjele osjećaje, nemojte tražiti drugo mjerilo da sudite o tome djelu: ono je dobro i napisano je majstorskom rukom.” Takva je ruka Godijevskog neimara Safeta Sijarića koji ne prestaje da piše ni jednog dana. Njegovom rukom ispisuje se sudbina ,,malih naroda” na velikim istorijskim raskršćima đe kultura gradi identitet. Safet Sijarić je mjera vremena koju bi trebalo dijele svi međunarodni pisci, i on onoznačava tačku apsolutne književne sadašnjosti, modernosti, bliskosti i arhaičnosti kao najljepših dometa kojima teže veliki pisci. Šta na kraju reći čuvajmo naše pisce ma kakva bila vremena pred nama jer oni su onaj glas koji nas budi i opominje DA POSTOJIMO I DA SMO TO ŠTO JESMO SVOJI NA SVOME U DRŽAVI CRNOJ GORI.

Iz bogate biografije Safeta Sijarića izdvajamo:
Romansijer i pripovjedač Safet Sijarić, dobitnik „Ćamilovog pera“ i laureat novoustanovljene nagrade „Husein Bašić”, rođen je l952. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Godijevu, te na Sipanju i u Loznoj, a srednju u Novom Pazaru i u Peći, nakon čega završava studije opšte i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Sarajevu je kao student, godine 1975., objavio i prve svoje priče, a prvu knjigu 1989. u Beogradu, živeći i radeći u Novom Pazaru. Do danas izdao je romane: Vučja gora, San o dragom kamenu, Rod i dom, Udar orla, Glas divine, Zmijski vez, Brod na Bistrici, Pohod na Visočicu i Do na sami kraj svijeta, te pripovijest Žena s tromeđe. Znatan broj priča i pripovjedaka ovog pisca štampan je u raznim zbornicima, časopisima i listovima, a jedna od njih, pripovijetka Stari pastir, i na engleskom jeziku, dok su prve stranice romana Rod i dom prevođene na ruski u okviru izbora iz novije crnogorske književnosti. Pisac je zastupljen u nekoliko reprezentativnih izbora savremene bošnjačke i bosansko hercegovačke, kao i crnogorske proze. Uz dvije spomenute, najznačajnije književne nagrade su mu: nagrada Izdavačke kuće „Bosanska riječ“ u Tuzli za roman godine, nagrada Radija BiH za radio-dramu, te dvaput zaredom prva nagrada Susreta „Zija Dizdarević“ za pripovijetku. Rukopis pod naslovom Rod i dom proglašen je najboljim romanom na konkursu Soroš fondacije – Otvoreno društvo BiH za l998. godinu, međutim autoru nagrada nije uručena iz Formalnih razloga. Taj slučaj je doprinio da naslov u kratkom roku doživi dva izdanja, jedno u Bosni i Hercegovini („Bosanska riječ“ Tuzla) a drugo u Crnoj Gori („Libertas“ Bijelo Polje), dok se koju godinu kasnije dogodilo i treće izdanje, opet u Crnoj Gori (kod kuće „Almanah“ u Podgorici). Po motivima ovog romana urađena je i istoimena monodrama u izvođenju bosanskohercegovačkoga glumca Irfana Kasumovića, monodrama čiji dramaturg je Hasan Džafić a režira je prof. dr. Vlado Kerošević. Još od starta ova monodrama, visoko ocijenjen Kasumovićev magistarski rad, počinje osvajati značajna priznanja i nagrade. Kao nezavisni pisac, Safet Sijarić trenutno živi i stvara u svom Godijevu i u Sarajevu đe mu se nalazi porodica.