- Šta pjesnici mogu da rade nego da svoje stihove i rime pretaču na papir te ih u formi knjiga ili na druge načine predočavaju onima koji vole ovaj vid stvaranja, kaže pjesnikina Sedija Hasanović iz Vučkovaca kod Gradačca, a koja trenutno živi u Zagrebu. I ja to s ljubavlju radim.

Iza nje su dvije, vrlo dopadljive, zbirke poezije „Ljubav je svjetlost“ i „Kroz svjetlost“. Neki od njenih stihova uvršteni su u međunarodne zbirke: „Skadarlijska Boemija", „Zagrli život" i Literaturni Iskri".

- Treća knjiga poezije „Ljubav je moć“ poodavno je gotova, nastavlja Sedija Hasanović. Međutim, njeno izdavanje čeka neka bolja vremena vezana za obezbjeđenje potrebnih sredstava za štampasnje. Nebriga društva, koje nije spremno participirati ovakve i slične projekte, mnoge autore tjera da prestanu pisati. Međutim, ja ne dozvoljavam da me takvo što bude prepreka. Uz pomoć ljubitelja lijepe riječi i vlastitih sredstava svoje emoije koje sam pretočila u stihove poklonit ću onima koji sve ove godine unazad prate ono što radim. Ja, i mnogi drugi autori, ne pišemo zbog toga da bi tako obezbjedili sredstva za život. Pišemo zato što to volimo tako da nema prepreka koje nismo u stanju preskočiti. Unazad nekoliko godina pišem i tekstove za brojne pjevače novokomponovane narodne muzike. Neki od stihova „obučeni“ u muzičko ruho već su se našli u javnom prostoru. Pjesmu „Vila iz sokaka“ snimio je Dragan Jerković. On je uzeo još dva moja teksta ali je u međuvremenu preminuo te neznam da li će njegova porodica publikovati i te pjesme koje je snimio. Očekujem još neke, koje će se u interpretaciji drugih izvođača, uskoro, naći pred publikom. Pisati takve tekstove mnogo je lakše od „ozbiljne“ poezije ali je mnogo isplativije.

Jedna od pjesama Sedije Hasanović:

ČEKAJ ME

Noćas ću se stvoriti u tebi
Kad luna zaspi dubokim snom
Kada se od sebe otrgnem
A duša zamiriše čeznjom...

Čekaj me !

Čekaj me budan u svome snu
... Doći ću treptavom tišinom
Da poklonim ti ljubav svu!
Poklonit ću ti proljeća koja smo propustili
Riječi koje nikada nismo izustili
Osmijehe koje si nismo dopustili
Sve suze koje smo pustili
Uzdahe koje smo jecaima izustili
Nesagledive boli od koih smo otupili...
Poklonit cu ti svjetlost kao bljesak mili
Da zaboravimo sve ove muke koje smo pretrpili !

Čekaj me !

I nemoj da propustis ovaj san...
Jer,kada svjetlost nagovijesti novi dan
Kajat ćes se dušom svom
Proklinjati svaki dan i žaliti za ovim snom!