Poštovani Srbijanci,
Mnogo je povoda što vam pišem, ali dva su mi u ovom trenutku najbitnija: (1) punopravna presuda haškog tribunala dvojici vaših sugrađana Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hrvatskoj; i (2) jučerašnji sedmi protesti protiv nasilja u Srbiji.

Nemam namjeru da vas tješim, ali haška presuda Stanišiću i Simatoviću je najbolje što vam se dogodilo jer se Srbiji time pruža historijska prilika za istinsku katarzu na način da se savjesno i odgovorno suoči sa istinom o udruženom zločinačkom poduhvatu u vaše ime protiv mog naroda u Bosni. Ali, imam namjeru da vam iz osjećaja solidarnosti sa Srbijancima, koji su savjesni i odgovorni mada su u manjini, sugeriram da liječite svoje sljepilo kako biste vidjeli istinu te da očistite uši kako biste čuli i spoznali činjenice o Stanišićevom i Simatovićevom udruženom zločinačkom poduhvatu u vaše ime. Sve dok to ne uradite, nećete imati mira ne od nas iz Bosne, već od samih sebe u Srbiji.
Bog je Jedan, Stvoritelj naš i vaš. Od Boga svi dolazimo i Bogu se svi vraćamo. Nemojte u to sumnjati. I upamtite - Bog Svevišnji tolerira nevjernike, ali ne tolerira nasilnike i ubice nevinih ljudi. Nasilnicima slijedi poniženje na Ovome svijetu, poput poniženja kojeg su doživjeli Stanišić i Simatović i žestoka kazna na Dugome svijetu.

Poštovani Srbijanci,
Naravno, pratimo mi u Bosni vaše proteste petkom ili subotom protiv nasilja u Srbiji. I slušamo poruke umjetnika, studenata, radnika i rudara, koji su žrtve Vučićevog režima. Bosna je izrazila sućut zbog masovnog ubojstva osamnaestero djevojčica i dječaka dok su u miru sjedili u školskim klupama i sanjali o svojoj budućnosti. Mi u Sarajevu najbolje znamo kako vam je jer smo bili svjedoci masovnog ubojstva 1601-nog sarajevskog djeteta za vrijeme opsade Sarajeva, koja je trajala 1425 dana i noći.

Srpske topdžije, granatdžije i snajperisti su sa okolnih brda Sarajeva nasumce bacali granate i snajperskim hicima nišanili sarajevsku djecu. Pitajte vašeg predsjednika Vučića, on zna, kako su Srbi nišanili sarajevsku djecu. Ti srpski snajperisti nisu bili malodobni kao Kosta Kecmanović (13), već su bili punodobni zločinci, koji su znali što rade.

I vi u Srbiji znadete što su srpski snajperisti, ubice, radili, ali nemate ni ljudske ni moralne snage da Sarajevu izrazite sućut, već u Beogradu organizirate okrugle stolove, gdje kreativno lažete „zbog slobode. Jer laž je vid srpskog patriotizma i potvrda srpske urođene inteligencije. Vi lažete stvaralački, maštovito, inventivno (Dobrica Ćosić).

Ti snajperisti bili su i ostali srpski „junaci“ udruženog zločinačkog poduhvata, kojeg su skovali Stanišić i Simatović za što nisu dobili adekvatnu kaznu, ali jesu pokazali da su bili kukavice i ahmaci, koje je bosanska pamet uhvatila u zločinu i dokazala njihovu krivicu, koju vi još uvijek u Srbiji odbijate priznati. Ali, i tom vašem inatu u negaciji srpskog genocida doći će kraj. Kao što je došao i kraj Stanišiću i Simatoviću.

Očito, uzalud je Srbiji objašnjavati da mi u Bosni ne govorimo da je cijeli srbijanski ili srpski narod genocidan, ali vi, svjesno ili nesvjesno, navlačite tu stignu na sebe tako što u Beogradu krijete i slavite osuđene ratne zločince te dopuštate da se oni kriju iza vašeg nacionalnog imena kako ih se ne bi osudilo i kako se od njihovog zločina ne bi Srbija ogradila kako bi svoje prljavo lice oprala.

Očekivao sam – naivno, da će neko od govornika – umjetnika, studenata i akademika na jednom od dosadašnjih sedam protesta protiv nasilja u Srbiji imati moralni i civilizacijski gard pa se jasno i nedvosmisleno očitovati i osuditi srpski zločin genocida u Srebrenici.

Eto, to je glavni razlog što vam pišem kako bih vas pozvao, vas koji s pravom protestirate protiv nasilja petkom ili subotom u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji – da vas pozovem da čujemo na sljedećem protestu tu magičnu riječ: „Izvinjavamo se zbog genocida“, „We are sorry“.

To jedno „Sorry“ je potrebno vama u Srbiji, a ne nama u Bosni. Nama je sve jasno. Ali, vama nije jasna linija između dobra i zla sve dok ne shvatite i ne priznate da zlo, koje je Srbija učinila u vaše ime protiv Bosne i Bošnjaka, ima planetarnu dimenziju. Kad to shvatite, onda je moguće da se izliječiti od zla nasilja u Srbiji.

Probajte, vi protestanti protiv nasilja u Srbiji, shvatiti ovaj moj savjet dobronamjerno i ozbiljno tako što ćete na sljedećem protestu donijeti rezoluciju od pet tačaka:
1) Mi, savjesni i odgovorni građani Srbije, osuđujemo srpsku agresiju, koja je dokazana u Hagu, na suverenu, nezavisnu i međunarodnu priznatu bosansku državu!

2) Nedvosmisleno priznajemo i osuđujemo srpski genocid nad Bošnjacima u Bosni Hercegovini, koji je dokazan i osuđen u Haagu te odlučno odbacujemo insinuacije osuđenih ratnih zločina da su zločin genocida činili u naše ime!

3) Priznajemo sve punopravne međunarodne presude Haškog tribunala i tražimo od vlada Srbije, posebno od predsjednika Aleksandra Vučića, da se jasno i nedvosmisleno izvine Bosni i Bošnjacima za svoje učešće u agresiji na Bosnu uz obećanje da on lično neće negirati genocid te da će upozorit i Milorada Dodika da to ne čini!

4) Tražimo od vlade Srbije da odmah i bezuvjetno zaustavi veličanje presuđene ratne zločince kroz naprasite murale i medijsku promociju te da vlada Srbije prestane skrivati i štititi bjegunce ratne zločince u Srbiji.

5) Dok tražimo političku i moralnu odgovornost vlade Srbije, posebno Aleksandra Vučića, za nasilje u Srbiji, mi, savjesni i odgovorni građani Srbije, koji smo izašli na protest protiv nasilja, polazimo od svoje vlastite odgovornosti da jasno i nedvosmisleno osudimo nasilje i zlo genocida protiv drugih naroda, koje su naši sunarodnjaci činili u naše ime.

Da, to sam vam htio kazati, poštovani Srbijanci, vi, koji niste izgubili osjećaj za istinu i pravdu - da sve dok ne budete bili spremni osuditi nasilje i zločin protiv drugih, nećete biti u stanju izliječit se od vlastitog nasilja i zločina.

U nadi da ćete ovo moje pismo dobronamjerno shvatiti, primite izraze mojeg poštovanja i solidarnosti sa vašom borbom na protestima za istinu i pravdu u Srbiji.

Lijepi pozdrav,
Mustafa Cerić