HAJRAT ČESMA ZA TRAJNO SJEĆANJE NA AKOVSKU VAKIFU HADŽI DANUŠ HANUMU

Intervjui

Hajrudin Lule MEKIĆ govori o spomen obilježju - česmi „Hadži Danuš hanuma” u haremu Gradske džamije u Bijelom Polju

HAJRAT ČESMA ZA TRAJNO SJEĆANJE NA AKOVSKU VAKIFU HADŽI DANUŠ HANUMU

Autor: Esad Krcić

Objavljeno: 25. May 2023. 15:05:23

Ništa nije počelo danom izvođenja arheoloskih istraživanja u Bijelom Polju

Bošnjaci.Net: Cijenjeni gospodine Mekiću, povod za ovaj razgovor je Vaša pjesma "Bejan" koju ste objavili na društvenim mrežama povodom skorog otvaranja šadrvana sa hajrat česmom u haremu Gradske džamije u Bijelom Polju. Pa kako je krenulo...
MEKIĆ: Hvala Vam puno na interesovanju i prilici da se još jednom predstavim i kažem nešto o ovom značajnom projektu za Bijelo Polje. Prije svega želio bih da zahvalim na Vašoj velikoj podršci i objavi moje priče „Hadži Danuš hanuma" na Vašem portalu Bošnjaci.Net, 05. avgusta 2017. kada nije bilo ni pomena o bilo kakvim arheološkim iskopavanjima i otkrivanju vakufa u centru Bijelog Polja. Kada se u Bijelom Polju gotovo niko nije posebno interesovao za ovu temu jer je bila jako dugo vremena tabu tema, pa se preko svega šutke prelazilo. Ova priča o ženi vakifi, rahmetli hadži Danuš hanumi, je jako važna za ovaj projekat zato što je i moj nijjet za spomen obilježje počeo onog dana kada ste je objavili na Vašem portalu.

Medžlis IZ Bijelo Polje jednoglasno je prihvatio moju inicijativu

Bošnjaci.Net: Priču koju smo objavili posvetili ste posthumno Hadži Danuš hanumi, i još tada predložili da joj se izgradi spomen obilježje. Zašto je moralo proći gotovo šest godina do bi došlo do realizacije ovog projekta?
MEKIĆ: Put od ideje do realizacije bio je dug i nimalo lahk. Kašnjenje je uglavnom bilo zbog rekonstrukcije gradske džamije u Bijelom Polju. No ipak da krenemo redom:
Ovu istu priču - o ovoj humanoj ženi i njenom vakufu, o njenoj porodici, o njenom ocu i majci, o porijeklu njenog imena “Danuša” te o Akovu, koje dobija status šehera tek nakon izgradnje hadži Danuš hanumine džamije, medrese, dućana šadrvana i trasiranjem glavne ulice tj. Ašik mahale (današnje ulice Slobode i Gradskog trga) - sam uvrstio u zbirku bjelopoljskih priča “Bijela kula” koja je štampana 2019. Promocija ove knjige održana je dana18.augusta 2021. godine u Bijelom Polju, koja bi se inače održala odmah poslije štampanja ali zbog korone virusa to nije bilo izvodljivo.
Želim da napomenem da sam mnogo prije prvih arheoloških iskopavanja na Gradskom trgu, 18.juna 2022. i ukazivanja ispod zemlje skrivenih kamenih svjedoka, već kontaktirao tadašnjeg predsjednika Odbora IZ, rahmetli Harisa Kurćehajića, koji je prihvatio moju ideju i predložio mi da inicijativu uputim Odboru IZ, što sam i učinio dana 05.juna 2021. godine, sa obrazloženjem da se sredstvima od prodaje moje knjige „Bijela kula“ sufinansira spomen obilježje, koje će, kako je odlučno biti česma u haremu Gradske džamije, i koja će se zvati po vakifi hadži Danuš hanumi. Definitivno, dana 02.februara 2022. godine Odbor Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje na 12. redovnoj sjednici održanoj 02.02.2022. godine, je jednoglasno prihvatio moju inicijativu. Zahvalnost dugujem Odboru IZ, imamu Ahmet ef. Destanoviću i predsjedniku Odbora Aliji Kujoviću.

Prodajom moje knjige je doprinos prikupljanju sredstava i realizaciji projekta “Hajrat česma”

Bošnjaci.Net: Vi ste, nakon ove odluke Odbora IZ, iz Njemačke otišli u Bijelo Polje, da obiđete mjesto na kojem su pronađeni ostaci hadži Danuš hanumine džamije?
MEKIĆ: Početkom avgusta 2022. odlazim u Bijelo Polje. Iznajmljujem kiosk na Gradskom trgu te sa nekoliko mladih volontera iz džemata organizujem prodaju svojih knjiga kako bih doprinio što bržem prikupljanju sredstava i realizaciji projekta “Hajrat česma”. Akcija je trajala dva mjeseca.
Koristim ovu priliku da se zahvalim svima, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Prije svega mojim dragim sugrađanima i mnogim drugim koji su tih dana boravili u Bijelom Polju koji su kupovinom knjige podržali ovaj projekat, te svima onima koji su kupili knjigu putem pošte.
Imao sam sreću da sam prva dva dana mog boravka u Bijelom Polju proveo sa arheolozima Marijom Jabučanin i Blažom Boškovićem, u prijatnom i nezaboravnom druženju na mjestu arheoloških istraživanja na bjelopoljskom Trgu.

Tom prilikom sam gospođi Jabučanin poklonio dvije knjige,"Bijela kula" i "Akovski šehidi", i detaljno je upoznao sa mojim dugogodišnjim istraživanjima o vakufu rah. Hadži Danuš hanume, o njenoj porodici, porijeklu njenog imena, o nastanku tri akovske mahale, i uslovima da tadašnje Akovo dobije status šehera, o čemu sam prvi pisao i sve objavio u knjizi "Bijela kula" 2019. godine.
I ovom prilikom želim najsrdačnije da se zahvalim arheolozima Marijani Jabučanin i Blažu Boškoviću za nesebičan trud, profesionalizam, i neprocjenjive rezultate u njihovom arheološkom istraživanju u Bijelom Polju.

Međutim, jedan tekst pod naslovom ”Hadži Danuš hanuma, najznačajnija žena u historiji Bijelog Polja” koji je napisao Edin Smailović, rukovodilac Narodne biblioteke Bijelo Polje, za Al Jazeeru, kojim je pokušao baciti tamnu sjenku na moje dugogodišnje istraživanje i pisanje o rah. Hadži Danuš hanumi ali i na samu inicijativu za spomen obilježje…

Smailovićevo nametanje

Bošnjaci.Net: Jako zanimljivo. Otkud gospodin Smailović u toj priči?
MEKIĆ: Istog trenutka, kada je ovaj tekst objavljen i na stranici Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje, obratio sam se pismeno gospodinu Smailoviću.

Bošnjaci.Net: Zbog istinitosti i važnosti ovog razgovora, kao i gospodina kojeg ste pomenuli, rado ćemo objaviti pismo, ako se slažete?
MEKIĆ: Naravno, čini vam pismo dostupnim i neka se umjesto mog prepričavanja pisma objavi u cjelosti:
„Sa velikim interesovanjem sam pročitao tekst pod naslovom Hadži Danuš hanuma, najznačajnija žena u historiji Bijelog Polja koji si napisao za Aljazeeru. Raduje me da si i ti počeo pisati o rah. hadži Danuš hanumi. Međutim, kao što vidim ništa nam novo nisi rekao, makar ne meni, jer sam bio prvi koji je napisao priču “Hadži Danuš-hanuma” po sjećanju moje rahmetli majke, hadži Vasvije hanume Mekić rođene Idrizović. Po sjećanju Nušage Dervovića - Derviš-begov sin-, te po svjedočenju Nušagine kćeri Ilke, poznate akovske ljepotice, rođene 1887, preselila je na ahiret 1984.godine u 97. godini. Bila je jedna od rijetkih živih svjedoka iz turskog perioda akovske prošlosti. Ilka je bila udata za turskog oficira, mladog Faik-efendiju Kazandži, porijeklom sa Kavkaza, koji se nalazio u Hareme kod Berana, u službi osmanske vojske. Priču sam objavio je na web magazinu Bošnjaci.Net - 05. augusta 2017., kada se, mora se priznati, u Bijelom Polju gotovo niko nije interesovao za ovu temu.

Ovu istu priču, o ovoj humanoj ženi i njenom vakufu, o njenom imenu i porijeklu, sam uvrstio u zbirci bjelopoljskih priča “Bijela kula” koja je štampana 2019.godine, i posvetio je posthumno rah. Hadži Danuš hanumi, što je i tebi dobro poznato sobzirom da si bio organizator i voditelj progranmana promocije moje knjige “Bijela kula“ 18. avgusta 2021.godine u Bijelom Polju. Zato me čudi da ni jednom riječju nisi pomenuo moj skromni doprinos za očuvanje uspomene na lik i djelo hadži Danuš hanume, koja nije svoju imovinu ostavila iz nekog koristoljublja, niti slave, već u ime Jedinog Stvoritelja, da služi Njegovim robovima i da nama bude opomena da na onaj Bolji svijet sa sobom ništa ne nosimo, sem svojih djela kao svjedoke našeg dobročinstva, po kojem će nas ljudi pamtiti, spominjati... I još nešto, što je isto tako jako bitno, Odbor Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje na 12. redovnoj sjednici održanoj 02. februara 2022., jednoglasno prihvatio moju inicijativu, upućenu njima, 5. juna 2021. da se sredstvima od prodaje moje knjige „Bijela kula“ finansira spomen obilježje Hadži Danuši, odnosno ista de se iskoristiti za hajrat česmu u haremu Gradske džamije, i uređenju okolnog prostora. Česma će se simbolično nazvati po vakifi Hadži Danuš hanumi koja je ostala upamdećna kao veliki dobrotvor našeg grada.“

Bez navođenja izvora

Bošnjaci.Net: To je pismo, a šta Smailović još tvrdi?
MEKIĆ: Gospodin Smailović tvrdi kako je sve počelo onih dana, sa izvođenjem arheoloskih iskopavanja u centru Bijelog Polja gdje su se ukazali ostaci stare čaršije. Dakle, ohrabren ovim nalazima on nam nadalje sažeto iznosi već dobro ispričanu priču u vezi bjelopoljske stare čaršije i Hadži Danušine džamije - i sve to maestralno prikazuje kao nešto do čega je on došao potpuno samostalno?!? On, Smailović, praktično ne navodi izvore iz kojih je preuzeo većinu onog o čemu piše, ali, ipak nastavlja hrabro za Al Jazeeru: "Kako god da se završi projekat istraživanja na ovom mjestu mora stajati tabla na kojoj će pisati: "Ovdje počiva Hadži Danuš hanuma, ona koja je za života samo dobro činila".

Ovdje ne želim da ulazim u to koliko je ignorisanje mene, mojih rezultata i truda u vezi svega iznesenog, od strane gospodina Edina Smailovića, u suprotnosti sa novinarskom etikom. To zaista prepuštam sudu čitalaca i uredništvu bloga koje je objavio njegov članak, a ni on ni Al Jazeera nikada nisu objavili moje reagovanje na ovaj članak. Međutim, siguran sam da je krajnje licemjerje pozvati se na "zajednicu civilizovanih i normalnih ljudi", i istovremeno im narediti da na mjesto gdje gospodin Edin Smailović kaže "mora stajati tabla na kojoj će pisati: "Ovdje počiva Hadži Danuš hanuma, ona koja je za živita samo dobro činila" - umjesto da vlastitim primjerom i uljudnim obraćanjem građanima uključi u humanitarnu akciju prikupljanja sredstava za ovo spomen obilježje, te da da se pobrine da se moje četiri objavljene knjige nalaze u Narodnoj biblioteci ili samo jedna knjiga „Bijela kula“ .

Ja osobno želim, gospodinu Edinu Smailoviću puno uspjeha u njegovom daljnjem istaživačkom radu na ovoj temi, posebno na rješavanju njegove dileme da li je Hadži Danuš hanuma "bila ćerka nekog bogatog bjelopoljskog bega ili njegova udovica", kako bi znatiželja i onih koji su skloni traču bila zadovoljena, i kako ne bi morali ništa nagađati po ovom pitanju.

Bošnjaci.Net: Želimo vam da uspijete i da idejni projekat u rodnom Bijelom Polju na vakufu Hadži Danuš hanume provedete u djelo. Ujedno smatramo da Medžlis IZ Bijelo Polje, kao i svi Bošnjaci u Bijelog Polja uključujući sve građane ovog grada, trebaju stati u zaštitu imovine Hadži Danuš hanume koju je uvakufila. Gradska uprava Bijelog Polja i državne institucije Crne Gore, zaista na ovom primjeru mogu pokazati koliko je zaštićeno pravo vlasništva, imovine i posebno poštivanja vjerska i nacionalna prava drugih i drugačijih, kao i njihove svetnje.

VRH