Komentari
KOMEMORACIJA HASANU HADŽIAVDIĆU
|
|
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 21. May 2023. 14:05:41
Danas je u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti „Kulin ban“ u hotelu Evropa održana komemorativna sjednica posvećena preminulom Hasanu Hadžiavdiću magistru javnog i privatnog međunarodnog prava.
Hasan Hadžiavdić je preminuo u ponedjeljak 15.maja 2023.godine u svojoj 90-toj godini. Ostat će zapamćen kao idejni tvorac Akademske i Građanske inicijative za povrat Sutorine i Kruševice u sastav Bosne i Hercegovine. Tako je na jesen te 2014. godine animirao akademika prof.dr. Suad Kurtćehajića da stvori Akademsku i Građnsku inicijativu za povrat Sutorine i od tada pa nadalje sve do svoje smrti djelovao je kao čovjek iz sjene koji se nije mirio sa činjenicom da se naš drugi izlaz na more prepusti Crnoj Gori a da se ne uđe u arbitražu ili tužbeni zahtjev za povrat nesavjesnog posjeda od strane Crne Gore pred Internacionalnim sudom pravde u Hagu.
Nažalost nije doživio povrat Sutorine jer je naša Parlamentarna skupština 24. novembra 2015. godine odobrila Predsjedništvu BiH da ratificira ugovor sa Crnom Gorom prema kojem je višestoljetni teritorij Bosne i Hercegovine prepušten Crnoj Gori.
Zbog svega što je uradio, Hasan Hadžiavdić iako je djelovao iz sjene i nije se trudio da bude poznat javnosti a pri tome je ulagao više energije u tako važnu državotvornu stvar (izlaz na otvoreno more) nego najveći broj političara koji su plaćeni da obavljaju taj posao, zaslužio je da njegovo ima bude zlatnim slovima upisano u historiju Bosne i Hercegovine.
Nakon što je sekretar BANUK-a MA Berina Beširović iznijela glavne crte iz bogate bigrafije Hasana Hadžiavdića u znak priznanja i zahvalnosti tom velikom čovjeku Predsjednik Akademske i Građanske inicijative za povrat Sutorine i Predsjednik BANUK-a akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić održao je predavanje o historijskim i pravnim činjenicama o Sutorini kao našem drugom i mnogo važnijem izlazu na more koje je naša politička vlast prepustila Crnoj Gori iako su ključni historijski i pravni argumenti bili na strani Bosne i Hercegovine.
Kurtćehajić je ukazao na činjenice da je Sutorina od 1371 godine bila u sastavu srednjevjekovne Bosne a poslije u okviru Osmanskog carstva u sastavu Bosanskog pašaluka odnosno Bosanskog vilajeta sa izuzetkom dvadesetak godina kada su Mlečani 1977. godine preoteli kompletno more koje se nalazilo u sastavu Bosanskog pašaluka. Dubrovčani su platili Austrijancima pet hiljada zlatnika da se dva izlaza na more Klek i Sutorina vrate Osmanlijama kako bi izbjegli da se graniče sa Mlečanima što je postignuto Karlovačkim mirom 1699. godine. Na Berlinskom kongresu utvrđene su granice Bosne i Hercegovine sa dva izlaza na more Neumom i Sutorinom i to se nije mijenjalo sve do ratifikacije 24.novembra 2015 godine. Sutorina je bila vlasništvo Bosne i Hercegovine a Crna Gora se nalazila u nesavjesnom posjedu od 1945.godine.
Akademik Kurtćehajić podvlači da Komisija za državne granice nije imala dokument niti znala da je Predsjedništvo AVNOJ-a na svojoj sjednici od 24. februara 1945. godine potvdilo da BiH ulazi u Jugoslaviju sa granicama utvrđenim na Berlinskom kongresu a to znači sa dva izlaza na more.
AVNOJ-evske granice su se mogle mijenjati samo međusobnim sporazumom republika odnosno njihovih skupština i uz verifikaciju Skupštine Jugoslavije što se nikad nije desilo.
Sljedeću tezu o Badinterovoj komisiji kao presuđujućem tijelu je zagovarao Zlatko Lagumdžija koji je čvrsto stajao na stanovištu da prema mišljenju broj 3. Badinterove komisije ne možemo dirati granice u kojima se nalazimo pozivajući se na pravilo uti posidetis (što se posjeduje) zanemarujući da to pravilo ima svoj dodatak juris qui a što u cjelini znači što se po pravu posjeduje a Crna Gora je bila u protivpravnom posjedu.
Prvo sam Badinter je u decembru 1991. godine u intevjuu za Oslobođenje rekao da oni nisu arbitraža u punom kapacitetu jer se arbitraža odvija između država a ne unutar jedne države a drugo Predsjednik Srbije Slobodan Milošević i Crne Gore Momir Bulatović su dva pisma napisali Badinteru da ne prihvataju nikakvo mišljenje te Komisije, a za arbitražu ipak treba suglasnost strana.
A da arbitraža nije presuđujuće već savjetodavno tijelo tada Evropske zajednice dokaz je da je Badinterova komisija Mišljenjem broj 5.od 11. januara 1992. godine rekla da Hrvatska ne ispunjava uslove za međunarodno priznanje a ipak je EZ protivno mišljenju svoje Komisije samo četiri dana nakon toga priznala Hrvatsku.
Sljedeći argument da ćemo arbitražom zaustaviti put Crne prema NATO paktu je bio netačan jer je NATO pakt prihvatao arbitražu kao rješenje granice što je Milo Đukanović priznao u jednom od intervjua nakon ratifikacije.
Jedno od gledanja je bilo da bi taj prostor pripao entitetu Rs što je potpuno netačno jer bi Parlamentarna skupština BiH nakon povrata odlučivala i sigurno je da bi u nemogućnosti dogovora da pripadne jednom od entiteta bila donesena odluka da Sutorina i Kruševice budu drugi distrikt.
Najtragičnije je da je Sutorina prepuštena Crnoj Gori na bazi procjena i kalkulacija naših političkoh predtavnika, koji su procjenjivali da li možemo ili ne dobiti taj spor umjesto da se cijeli proces preda na arbitražu u ruke stručnjacima pa da oni presude čija je Sutorina.
Možda nada za buduće generacije političkih predstavnika ostaje u činjenici da je Komisija za granice BiH u nekim i to najvažnijim sesijama bila bez kvoruma (od devet članova Komisije šest čini kvorum a odlučivalo se na pojedinim sesijama i sa tri člana) što bi moglo dovesti do zahtjeva za raskid ugovora zbog bitne povrede postupka kada BiH bude imala državotvorno rukovodstvo.
Kurtćehajić smatra glavnim krivcima za krah ideje o povratu Sutorine uz pomenutog Lagumdžiju tadašnje čelnike SDA posebno Izetbegovića i Džaferovića, Predsjednika Kruga 99 Adila Kulenovića koji je generisao priču da je to besmislena inicijativa kao i Željka Komšića, koji je bio naslonjen na SDA i nakon što je na Javnoj raspravi od svih govornika, a bilo ih je oko dvadeset, osim trojice ( Željka Obradovića, Hazima Bašića i Zlatka Hadžidedića) traženo da se ide na sudsko rješenje, osmislio da se održi i stručna rasprava pred Ustavnom komisijom, na čijem je on bio čelu, na kojoj su pozvani samo Kulenovićevi ljudi a zaobiđeni svi članovi Akademske i Građanske inicijative za povrat Sutorine njih 21 koji su tražili da se ide na arbitražu (akademici Omer Ibrahimagić i Suad Kurtćehajić univerzitetski profesori: ex rektor Jusuf Mulić, Muriz Spahić, Enver Imamović itd). U političkoj karijeri to mu je možda jedini ali veliki grijeh jer je ta diskriminirajuća sjednica presudila i obmanula javnost. Mada je očigledno da se Komšić kolebao jer je na kraju pobjegao sa sjednice o ratifikaciji da ne glasa i ne bude na spisku onih parlamentaraca koje će historija BiH označiti crnim slovima.
Za povrat Sutorine imali smo sjajan primjer Rumunije kojoj je Staljin uzeo otok kod Crnog mora i dao ga Ukrajini. 2004. godine. Rumunija pokreće spor i dobija 2009. godine i do te 2015 godine više od dvije trećine uzurpiranog teritorija je Ukrajina vratila Rumuniji na bazi sudske presude a radi se o mnogo većoj teritoriji od Sutorine.
Dvadeset dva poslanika Parlamentarne skupštine BiH su glasala da se da odobrenje za ratifikaciju Predsjedništvu. Jedanaest poslanika je glasalo protiv među njima tadašnji a i sadašnji poslanik Šemsudin Mehmedović koji se nije mirio da tako olako prepuštamo naše more na bazi paušalnih procjena i zaključaka.
Akademik Kurtćehajić je na kraju izrazio žal što je Hasan Hadžiavdić preminuo a da nije dočekao ostvarenje svog životnog sna-povrata Sutorine. Ali ko zna. Možda se nekad stvore uslovi da se to pitanje ponovo preispita.
Hasan Hadžiavdić je preminuo u ponedjeljak 15.maja 2023.godine u svojoj 90-toj godini. Ostat će zapamćen kao idejni tvorac Akademske i Građanske inicijative za povrat Sutorine i Kruševice u sastav Bosne i Hercegovine. Tako je na jesen te 2014. godine animirao akademika prof.dr. Suad Kurtćehajića da stvori Akademsku i Građnsku inicijativu za povrat Sutorine i od tada pa nadalje sve do svoje smrti djelovao je kao čovjek iz sjene koji se nije mirio sa činjenicom da se naš drugi izlaz na more prepusti Crnoj Gori a da se ne uđe u arbitražu ili tužbeni zahtjev za povrat nesavjesnog posjeda od strane Crne Gore pred Internacionalnim sudom pravde u Hagu.
Nažalost nije doživio povrat Sutorine jer je naša Parlamentarna skupština 24. novembra 2015. godine odobrila Predsjedništvu BiH da ratificira ugovor sa Crnom Gorom prema kojem je višestoljetni teritorij Bosne i Hercegovine prepušten Crnoj Gori.
 |
Zbog svega što je uradio, Hasan Hadžiavdić iako je djelovao iz sjene i nije se trudio da bude poznat javnosti a pri tome je ulagao više energije u tako važnu državotvornu stvar (izlaz na otvoreno more) nego najveći broj političara koji su plaćeni da obavljaju taj posao, zaslužio je da njegovo ima bude zlatnim slovima upisano u historiju Bosne i Hercegovine.
Nakon što je sekretar BANUK-a MA Berina Beširović iznijela glavne crte iz bogate bigrafije Hasana Hadžiavdića u znak priznanja i zahvalnosti tom velikom čovjeku Predsjednik Akademske i Građanske inicijative za povrat Sutorine i Predsjednik BANUK-a akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić održao je predavanje o historijskim i pravnim činjenicama o Sutorini kao našem drugom i mnogo važnijem izlazu na more koje je naša politička vlast prepustila Crnoj Gori iako su ključni historijski i pravni argumenti bili na strani Bosne i Hercegovine.
Kurtćehajić je ukazao na činjenice da je Sutorina od 1371 godine bila u sastavu srednjevjekovne Bosne a poslije u okviru Osmanskog carstva u sastavu Bosanskog pašaluka odnosno Bosanskog vilajeta sa izuzetkom dvadesetak godina kada su Mlečani 1977. godine preoteli kompletno more koje se nalazilo u sastavu Bosanskog pašaluka. Dubrovčani su platili Austrijancima pet hiljada zlatnika da se dva izlaza na more Klek i Sutorina vrate Osmanlijama kako bi izbjegli da se graniče sa Mlečanima što je postignuto Karlovačkim mirom 1699. godine. Na Berlinskom kongresu utvrđene su granice Bosne i Hercegovine sa dva izlaza na more Neumom i Sutorinom i to se nije mijenjalo sve do ratifikacije 24.novembra 2015 godine. Sutorina je bila vlasništvo Bosne i Hercegovine a Crna Gora se nalazila u nesavjesnom posjedu od 1945.godine.
 |
Akademik Kurtćehajić podvlači da Komisija za državne granice nije imala dokument niti znala da je Predsjedništvo AVNOJ-a na svojoj sjednici od 24. februara 1945. godine potvdilo da BiH ulazi u Jugoslaviju sa granicama utvrđenim na Berlinskom kongresu a to znači sa dva izlaza na more.
AVNOJ-evske granice su se mogle mijenjati samo međusobnim sporazumom republika odnosno njihovih skupština i uz verifikaciju Skupštine Jugoslavije što se nikad nije desilo.
Sljedeću tezu o Badinterovoj komisiji kao presuđujućem tijelu je zagovarao Zlatko Lagumdžija koji je čvrsto stajao na stanovištu da prema mišljenju broj 3. Badinterove komisije ne možemo dirati granice u kojima se nalazimo pozivajući se na pravilo uti posidetis (što se posjeduje) zanemarujući da to pravilo ima svoj dodatak juris qui a što u cjelini znači što se po pravu posjeduje a Crna Gora je bila u protivpravnom posjedu.
Prvo sam Badinter je u decembru 1991. godine u intevjuu za Oslobođenje rekao da oni nisu arbitraža u punom kapacitetu jer se arbitraža odvija između država a ne unutar jedne države a drugo Predsjednik Srbije Slobodan Milošević i Crne Gore Momir Bulatović su dva pisma napisali Badinteru da ne prihvataju nikakvo mišljenje te Komisije, a za arbitražu ipak treba suglasnost strana.
A da arbitraža nije presuđujuće već savjetodavno tijelo tada Evropske zajednice dokaz je da je Badinterova komisija Mišljenjem broj 5.od 11. januara 1992. godine rekla da Hrvatska ne ispunjava uslove za međunarodno priznanje a ipak je EZ protivno mišljenju svoje Komisije samo četiri dana nakon toga priznala Hrvatsku.
Sljedeći argument da ćemo arbitražom zaustaviti put Crne prema NATO paktu je bio netačan jer je NATO pakt prihvatao arbitražu kao rješenje granice što je Milo Đukanović priznao u jednom od intervjua nakon ratifikacije.
 |
Jedno od gledanja je bilo da bi taj prostor pripao entitetu Rs što je potpuno netačno jer bi Parlamentarna skupština BiH nakon povrata odlučivala i sigurno je da bi u nemogućnosti dogovora da pripadne jednom od entiteta bila donesena odluka da Sutorina i Kruševice budu drugi distrikt.
Najtragičnije je da je Sutorina prepuštena Crnoj Gori na bazi procjena i kalkulacija naših političkoh predtavnika, koji su procjenjivali da li možemo ili ne dobiti taj spor umjesto da se cijeli proces preda na arbitražu u ruke stručnjacima pa da oni presude čija je Sutorina.
Možda nada za buduće generacije političkih predstavnika ostaje u činjenici da je Komisija za granice BiH u nekim i to najvažnijim sesijama bila bez kvoruma (od devet članova Komisije šest čini kvorum a odlučivalo se na pojedinim sesijama i sa tri člana) što bi moglo dovesti do zahtjeva za raskid ugovora zbog bitne povrede postupka kada BiH bude imala državotvorno rukovodstvo.
Kurtćehajić smatra glavnim krivcima za krah ideje o povratu Sutorine uz pomenutog Lagumdžiju tadašnje čelnike SDA posebno Izetbegovića i Džaferovića, Predsjednika Kruga 99 Adila Kulenovića koji je generisao priču da je to besmislena inicijativa kao i Željka Komšića, koji je bio naslonjen na SDA i nakon što je na Javnoj raspravi od svih govornika, a bilo ih je oko dvadeset, osim trojice ( Željka Obradovića, Hazima Bašića i Zlatka Hadžidedića) traženo da se ide na sudsko rješenje, osmislio da se održi i stručna rasprava pred Ustavnom komisijom, na čijem je on bio čelu, na kojoj su pozvani samo Kulenovićevi ljudi a zaobiđeni svi članovi Akademske i Građanske inicijative za povrat Sutorine njih 21 koji su tražili da se ide na arbitražu (akademici Omer Ibrahimagić i Suad Kurtćehajić univerzitetski profesori: ex rektor Jusuf Mulić, Muriz Spahić, Enver Imamović itd). U političkoj karijeri to mu je možda jedini ali veliki grijeh jer je ta diskriminirajuća sjednica presudila i obmanula javnost. Mada je očigledno da se Komšić kolebao jer je na kraju pobjegao sa sjednice o ratifikaciji da ne glasa i ne bude na spisku onih parlamentaraca koje će historija BiH označiti crnim slovima.
 |
Za povrat Sutorine imali smo sjajan primjer Rumunije kojoj je Staljin uzeo otok kod Crnog mora i dao ga Ukrajini. 2004. godine. Rumunija pokreće spor i dobija 2009. godine i do te 2015 godine više od dvije trećine uzurpiranog teritorija je Ukrajina vratila Rumuniji na bazi sudske presude a radi se o mnogo većoj teritoriji od Sutorine.
Dvadeset dva poslanika Parlamentarne skupštine BiH su glasala da se da odobrenje za ratifikaciju Predsjedništvu. Jedanaest poslanika je glasalo protiv među njima tadašnji a i sadašnji poslanik Šemsudin Mehmedović koji se nije mirio da tako olako prepuštamo naše more na bazi paušalnih procjena i zaključaka.
Akademik Kurtćehajić je na kraju izrazio žal što je Hasan Hadžiavdić preminuo a da nije dočekao ostvarenje svog životnog sna-povrata Sutorine. Ali ko zna. Možda se nekad stvore uslovi da se to pitanje ponovo preispita.
