Član Predsjedništva BiH Željko Komšić dao je interview BHRT u kojem se osvrnuo na miješanje američke ambasade u bh. prilike rekavši „da vrše pritisak na Schmidta da nametne neko rješenje i da u tome ima podršku Britanaca i Japanaca, a da su svi ostali protiv kada je riječ o takvim stvarima“.
Sve je tačno rekao. O američkom učešću pisao sam ovih dana, o britanskom miješanju (poslije dobre politike Liz Truss) prije dva dana u kolumni Bošnjaka net. Sve je, dakle, rečeno. Zato nema potrebe otvarati pitanje miješanja u unutrašnje stvari BiH koja je dovedena u najtežu institucionalnu krizu od završetka rata.

Sada želim nešto govoriti u vezi sa japanskim djelovanjem prema BiH, na što oni, da se razumijemo, imaju pravo prema vlastitoj procjeni... Kao i Amerikanci, Britanci ... a možda nađemo još nekoga ovih dana. Japanska politika prati uglavnom američka stajališta. Ali, ovaj tekst je možda više usmjeren prema nama samima. Zapravo koliko ne čitamo i koliko se ne oslanjamo na iskustva ljudi koji su branili BiH, kao naprimjer Alija Izetbegović. Priča o Japanu je uvod za naša razmišljanja o tome.

Vraćam se u 1998. godinu. Prije tačno 25 godina, 4. aprila 1998. u posjeti predsjedniku Predsjedištva BiH Aliji Izetbegoviću došao je tadašnji ministar vanjskih poslova Japana Keizo Obuči, koji će tri mjeseca kasnije postati premijer te zemlje. Ovaj susret će mi ostati u sjećanju zbog neugodnosti koju nam je priredio visoki gost iz „zemlje izlazećeg sunca“. Japan je tih godina davao snažan doprinos obnovi porušene Bosne i Hercegovine i povratku izbjeglica, pa je zato Keizo Obuči dočekan sa simpatijama u Sarajevu. Za razliku od drugih, japanska vlada je davala pomoć izdašno, i sve to bez galame i hvalisanja. U mojoj trilogiji Alija izbliza, u knjizi 1, str. 71, (nju nažalost ne čitaju nasljednici Alije Izetbegovića) piše, citiraću skoro cijeli tekst:

„Alija Izetbegović je biranim riječima govorio o Japanu i ogromnoj pomoći te daleke zemlje. Japanac je slušao mirno, bez ikakve gestikulacije, kao da se to njega uopće nije ticalo. Nakon toga se ministar Obuči na naše iznenađenje trgnuo iz «drijemeža» i obrušio nimalo diplomatski na Bošnjake. Bili smo zgranuti neočekivanim diplomatskim nokautom Keiza Obučija. Rekao je da je 1998. - godina povratka izbjeglica i da «Japan podržava napore Sadako Ogate», visoke komesarke za izbjeglice.
Obuči je skoro grubo izdeklamirao da će dalja pomoć njegove zemlje zavisiti od konkretnog doprinosa implementaciji mira, pri čemu nam je priprijetio kako «pomoć neće vječno trajati».

Ovo je već bilo neugodno, a tek pravi šok doživjeli smo kada nam japanski ministar bez imalo uvijanja rekao:

«Vlast je kontinuirano u rukama Bošnjaka, vi je trebate podijeliti sa drugim narodima!!!»
Alija Izetbegović je široko otvorio zjenice. Kao da nije povjerovao u ono što je čuo. Ostao je, međutim, miran i krajnje učtiv. Ponovo je zahvalio Japanu i onda pokušao «otvoriti» oči svom „neinformiranom“ gostu, koji je očito negdje bio antibošnjački «brifiran».

«Mi smo se od prvog trenutka zalagli za multietničku Bosnu i Hercegovinu. Za većinu svijeta, BiH je žrtva agresije, mada ima i onim koji govore da je ovdje bio građanski rat. Naravno, napadač govori o građanskom ratu, jer se mora opravdati za sve zlo koje je ovdje učinjeno…»

Uzeo je čist papir i nacrtao trougao, rekavši Obučiju da «BiH ima oblik trougla». Zatim je «iscrtao» međuentitetsku liniju. Dok je objašnjavao pokazivao je na grubo iscrtanoj skici Bosne i Hercegovine:
«Ovo je Federacija BiH, a ovo je Republika Srpska...»

Napravio je kratku stanku da bi Obuči vizuelno doživio prostor Bosne i Hercegovine i shvatio nastavak priče. Prelazeći olovkom po crtežu koji je označavao Republiku Srpsku, Izetbegović je rekao:
«Vidite, Bošnjaci u Republici Srpskoj imaju nula posto vlasti. Tamo nema nijednog Bošnjaka, ni na jednom nivou vlasti. A, prije rata, Bošnjaci su činili četrdeset posto stanovništva».

Olovkom je zatim «uboo» jednu tačku na desnoj strani crteža.
«Ovo je Srebrenica. U njoj je živjelo osamdeset posto bošnjačkog stanovništva. Tamo sada nema nijednog Bošnjaka».

Zatim je zaokružio na crtežu prostor Republike Srpske rekavši:
«Ovo je četrdeset devet procenata teritorije BiH. Bošnjaci ovdje imaju nula posto vlasti!?».

Nakon toga je omeđio prostor Federacije.

«A ovo je Federacija BiH, tu su Hrvati i Bošnjaci. Ovdje Hrvati drže jedan dio teritorije, tu Bošnjaci imaju nula posto vlasti. Na preostalih 28% federalne teritorije Bošnjaci su većina, ali ne vladaju sami, nego dijele vlast sa Hrvatima i Srbima. Dakle, na 60% teritorije nemamo vlast. Procijenite sada, gospodine ministre, imamo li prevlast. Molim Vas provjerite ovo kod nekog kome vjerujete.»

Japanski šef diplomatije nije komentirao nove činjenice koje je dobio od predsjednika Alije Izetbegovića. Upitao je zatim:

-Jeste li gledali emisiju BBC o ratu u BiH i mislite li da je ona objektivna?

«Ne sasvim. Britanci se kolebaju oko karaktera rata u Bosni i Hercegovini. Ne žele da riješe ko je kriv. Vi znate da je Srbija svih ovih godina bila pod sankcijama zato što je smatrana agresorom. Istina, ona nikada nije zvanično proglašena agresorom, pa ni svijet nije morao da reagira. Historija će utvrditi šta je ovdje bilo. Ali, pošto se šire zablude, došli smo u ovu situaciju da se moramo pravdati, kao vama danas.»

Dok smo ispraćali japanskog ministra vanjskih poslova Keizo Obučija, lice Alije Izetbegovića je bilo preplavljeno gorčinom.“

Eto, to Vam je dragi čitaoče, jedna od mnogo priča koje sam ispripovijedao u tri knjige na 1.000 stranica. Trilogiju „Alija izbliza“ predstavio sam je u 55 gradova u BiH, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj, Kosovu... Ona se našla u svjetskim knjižnicama: Praga, Varšave, Tbilisija, Rige, Talina, Vilnijusa, Istanbula, Zagreba, Vatikana, Bakua i brojnih drugih gradova koje sam posjećivao. Knjiga nije lakirovka, jer je niko od tadašnje vlasti nije naručio, a neki su se pravili kao da i ne postoji. Nosio sam ovu trilogiju kao relikviju bosanske istine. Ovo je bilo prvo čitanje Alije Izetbegovića a primjerci ove knjige su se našli kod brojnih svjetskih zvaničnika sa kojima sam se susretao. Kasnije su uslijedile neke druge knjige o Aliji Izetbegoviću u kojima sam pokušao na objektivan način govoriti o dometima te politike koja je spasila Bosnu i Hercegovinu pred navalom zlikovaca sa istoka i zapada. Volio bih da su ih čitali, jer su mogli naći pouke kako je prvi predsjednik štitio Bosnu i Hercegovinu od istih neprijatelja koji je danas nastoje pokopati.