Ovih dana, imali smo priliku pratiti srpski igrokaz u narodnoj skupštini u Rs-u.
Da li je suština svih ovih dokumenata osmišljena sa ciljem, da njihov guslar Mića iz Laktaša i postane diktator „srpskog sveta“ po uzoru na Slobodana Miloševića.
Ako je ovo istinita konstatacija, uglednog univerzitetskog profesora filozofije, sa Banjalučkog fakulteta, Miodraga Živanovića, treba mu i vjerovati, kako to u intervjuu veli profesor za Milorada Dodika:
„On ništa ne radi bez interesa. Ti dokumenti su samo jedna fasada, a Dodik hoće nešto drugo. Ja to govorim zato što ga dobro poznajem. On na ovaj način hoće da legalizuje diktaturu. To je njegov cilj. Neće se on puno baviti medijima i novinarima, ovaj zakon služi samo za zastrašivanje, što je, također, neljudski, ali njegov krajnji cilj je legalizacija diktature“. /završen citat M.Ž. /
Upravo me, ova lična konstatacija Profesora, odmah posjeti na vilu sa Dedinja, ovoga „velikoga Srbina“ koji dan danas gusla po Beogradu i Srbiji sa svojim novim mentorom i jkaranom Aleksandrom Vučićem.
Činjenice znane kažu, da lični interes i vila imaju blisku vezu sa prekidom ugovora sa firmom ČEZ za gradnju druge faze Termoeklektrane u Gacku, od 600 MW, kao i sa padom i kriminalom u bankama Republike srpske.
Ako ikada saživi naša pravna država i jedina nam domovina Bosna i Hercegovina, svakako će mo dobiti istinite odgovore i na ova pitanja.
Istovremeno me, poštovani profesor Živanović podsjeti i na moga beogradskog univerzitetskog profesora, veoma cijenjenog i nadaleko čuvenog profesora matematike Dragoslava Mitrinovića, koji nas je upravo, nas preko 500 brucoša odlikaša iz cijele Juge, na prvom susretu i njegovom času u amfiteatru Elektrotehničkog fakulteta, lijepo zamoli da mnogi od nas pređemo na Pravni fakultet u nedalekoj blizini, jer će mo ga lakše završiti nego savladati matematiku.
Upravo i danas u ovome našem turobnom vaktu, istinski moramo konstatovati, da upravo takvi, kao što je pravnik Aleksandar Vučić i njegov savjetnik „politikant“ sa sličnih studija iz Beograda, zajednički se veoma drsko, bezobrazno i krajnje nedolično odnose i ponašaju, svojim izjavama i aktivnostima, prema našoj domovini i njenim građanima.
Ovi sada stvaraju veliki nebeski „srpski svet“ sa SPC i njenim visokim vjerodostojnicima, a nikako se ne prisjećaju svoga pisca i stvoritelja nekog „memoranduma“ uoči agresije i na našu domovinu, ali kada su u pitanju i ovi njegovi Srbi, tu je bio iskren i istinit, što mu treba priznati.

Dobrica Ćosić: “LAŽ JE U SAMOM BIĆU SRBINA”

Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća
Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u ‘Deobama’. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprostavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine,na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje dissident”. /citat sa Interneta/
Kao rođeni Sarajlija i student profesora Mitrinovića, sa današnje distance, spoznaja i brojnih informacija, veoma voljno i sa zadovoljstvom ističem i posebnu njegovu ulogu ne samo našem pristupu ozbiljnih studija i matematičkih aksioma, ali kao čovjek nije nama studentima nikad isticao i svoj doprinos i ulogu u oslobađanju one države od fašizma.
Ovim želim istaći da je professor bio jedan od stariješina u 16. Muslimanskoj brigade, koja je uoči 06. aprila 1945. godine i ušla, oslobodila moj grad Sarajevo.
Kako se toga sada lijepo prisjećam, kao klinac u to vrijeme, partizani su ušli kroz Višegradsku kapiju na mome Vratniku i nešto ranije, od neprijateljskog očekivanja.
Zašto sve ovo ističem, upravo iz saznja i današnjeg ponašanja ovih novokomponovanih naših dušmana i velikih nacionalista, jer je grupa “ustaša“ ostala u Jajce kasarni, da izvrše neka nedjela, ali su našu porodicu i ranije naše komšije Muslimani (sadašnji Bošnjaci) ipak na vrijeme povukli u svoje odaje da nas zaštite od tih izroda.
Nažalost, dolaze nam na svijetlo dana i kroje našu sudbinu upravo nacionalisti i sljedbenici tih pritajenih poriva mržnje i nemogućih dobrih međuljudskih odnosa, stvaranja bolje budućnosti i zajedničkog suživota, bez obzira kojem rodu i porodu pripadamo.
Kada se, ovom prilikom i sadržajem kojeg pišem i ističem, prisjetim lijepih trenutaka uz kaficu i razgovore sa uglednim sportskim trenerom Miljanom Miljanićem u restoranu “Madera“ na Tašmajdanu, u neposrednoj blizini nPravnoga fakučlteta.
Isto tako, moja prisjećanja i druženja uz pokoji viski, u sarajevskom hotelu “Evropa“ sa našim uglednim filmskim stvaraocem, rah. Hajrudinom Krvavcem- Šibom, koji bio i mangažovan na izradi filma višegodišnje izgradnje Rudnika i Termoelektrane Gacko (može se i danas pogledati na You Tube).
Zato se i danas pitam, čemu su sve težili svi nacionalistički izrodi ovoga svijeta, a o nekima od njih je i ova priča.
Kao osmogodišnji tehnički direktor Termoelektrane u Gacku od 300 MW, sa mojim magistarskim radom na 600 MW, drugi blok, iste ove termoelektrane, pitam se nije li se mogla i trebala izgraditi, na vrijeme, za dobrobit svih građana ne samo Gacka, već cijele Hercegovine.
Na kraju krajeva, ostaje nam i veliko ali iskreno pitanje, da li će se pojaviti neki naši “ vukovi “ koji će statin a kraj ovome velikosrpskom ovčaru i guslaru Miloradu Dodiku, preko Romanije, od Laktaša i Dedinja, do Mostara i mostarskih Bara, u posjeti svom jaranu i “blizancu rušitelju“ orguljašu Draganu Čovićujedine nam naše domovine Bosne i Hercegovine.